Dostupni linkovi

logo-print

Afera zbog pjesma srpskih nacionalista


Urednica i aktivistica u projektu „Žene u Domovinskom ratu“, Marija Slišković, optužuje Hrvatsko Ministarstvo kulture da financira antologiju poezije srpskih šovinista, a istodobno nema novaca za knjigu svjedočanstava o ratu u Hrvatskoj:

„To što se financira srpska poezija je provokacija, ali mislim da je to daleko više. To je već započelo sa ljudima koji su u vrijeme agresije, u vrijeme terorizma, sudjelovali u terorističkoj vlasti, a sada obnašaju istu vlat u Hrvatskoj. Mislim da se to nigdje na svijetu nije dogodilo. To je nezamislivo.“

Predsjednik Hrvatskog društva pisaca, Velimir Visković, pojašnjava da je oštrica izravno usmjerena na doministra kulture, Čedomira Višnjića, Srbina po nacionalnosti, koji je koalicijskim sporazumom vladajućeg HDZ-a i Samostalne demokratske srpske stranke postavljen na mjesto doministra za knjigu i otada trnom u oku hrvatskoj književnoj desnici.

„Teško da može jedan krug ljudi, koji su imali istaknute, privilegirane, pozicije za vrijeme Tuđmanova režima, uopće smisliti da politiku hrvatske knjige kreira u jednoj velikoj mjeri čovjek koji je Srbin.“

Urednica knjige o Domovinskom ratu „Snaga ljubavi: činiti dobro“, Marija Slišković:

„Svakako mislim da je to provokacija, ali ne zato što je on Srbin, nego zato što mislim da taj čovjek po svom boravku u drugim predjelima u vrijeme napada na Hrvatsku ne zaslužuje to mjesto.“

Književnik i kritičar Jurica Pavičić također misli da hrvatska kulturna desnica nikako ne može preboljeti činjenicu da je u hrvatskom Ministarstvu kulture upravo Srbin zadužen za „hrvatsku knjigu“:

„Ta scena je doživjela to kao jaku pljusku i ona stalno kritizira doministra Čedomira Višnjića, ponekada i sa argumentima. Sama meta može biti Hrvatsko društvo pisaca koje je nastalo i zbog ideološkog rascjepa, demarkacije, polovicom devedesete.“

Predsjednik Hrvatskog društva pisaca, Velimir Visković:

„Ispada to kao neka smišljena zavjera Hrvatskog društva pisaca koji nam uvozi srpsku kulturu i srpske četnike. Postoji taj permanentni pritisak desnice, raznih veteranskih ili patriotskih udruga, koje neprekidno pokušavaju održavati stanje hladnog rata.“

Visković kaže da bi i njemu bilo draže da u Panorami srpskog pjesništva XX stoljeća nema Matije Bečkovića, Gojka Đoge i Rajka Petrova Noge, ali je svjestan da onaj tko odgovorno i profesionalno radi panoramu neke nacionalne književnosti ne može zanemariti ni taj segment književne scene, bez obzira je li mu simpatičan ili nije:

„Iskreno rečeno, meni se nacionalisti gade, i jedni i drugi, ali moramo se naviknuti na to da oni postoje. U krajnjoj liniji, ako se na hrvatskom književnom tržištu pojavila antologija italske proze, ne vidim zašto se ne bi pojavila i jedna panorama srpske poezije.“

Tražiti da se iz antologije izbace pjesnici jer su četnikovali, jednako je bizarno kao kada bi tražili da se sa zemljovida izbriše grad Niš jer su otuda dolazili niški specijalci -smatra književnik i kritičar Jurica Pavičić:

„Antologija ne može biti popis prijatelja, ona nije nešto što mi želimo. Ona služi, prije svega, akademskim građanima, studentima, filolozima. Ona mora biti jedan pouzdani izvor informacija, isto kao jedna zemljopisna karta. Izbaciti njih iz antologije bi bilo isto kao kada ne bi neku državu, koja vam se ne sviđa, stavili na zemljopisnu kartu. Ta trojica gospode, koja su zaista opravdano omražena v Hrvatskoj, su dio nekakve književne scene u Srbiji i oni zbog toga moraju imati svoje mjesto u antologiji, što kod mi mislili o njima.“

Po istoj logici trebalo bi onda zabraniti i hrvatskog književnika Milu Budaka koji, prema Pavičićevim riječima, "za razliku od beogradskih salonskih četnika nije samo lupetao po novinama nego i nosio političku funkciju u fašističkoj državi”:

„Naravno da je neprihvatljivo da Mile Budak dobije ulicu. Naravno da je neprihvatljivo da ljudi, koji su u bilo kom totalitarnom sustavu bili bitne figure ili bitni ideolozi, dobiju osobne počasti. Druga je priča kada imate stručnu literaturu u kojoj morate popisati egzaktno stanje. Ona im mora dati prostor koji im pripada.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG