Dostupni linkovi

logo-print

Počinje nova stranica projekta „Ars Aevi“


„Ars Aevi“ je izdanak gigantske bienalne smotre likovnih istraživanja pod nazivom „Jugoslovenska dokumenta“, koja je održavana u sarajevskom Centru „Skenderija“ u godinama prije sloma nekad zajedničke države. Još u toku ratnih sukoba na ovim prostorima potekla je inicijativa za izgradnju muzeja koji bi baštinio idejnu, estetsku i materijalnu ostavštinu „Dokumenata“. A ideja je naišla na razumijevanje velikog broja poštovalaca savremene likovne umjetnosti iz čitavog svijeta.

Već je stvorena zavidna kolekcija umjetničkih ostvarenja velikih svjetskih i domaćih majstora, a na redu je izgradnja muzejskog prostora na veoma atraktivnoj lokaciji u centru Sarajeva. Dok se ovaj posao ne završi, projekat „Ars Aevi“ dobio je na četverogodišnje korištenje jedno krilo u Centru „Skenderija“ i tako se na izvjestan način vratio kući – na mjesto rođenja.

RSE: Neki dan je u Domu mladih Centra „Skenderija“ otvorena jedna po svemu znakovita postavka – instalacija Kurta i Plaste. Zašto Kurt & Plasta i zašto „Skenderija“?

HADŽIOMERSPAHIĆ: Mi pripremamo izložbe velikana savremene svjetske i bosanskohercegovačke umjetnosti, koji su već svojim djelima postali osnivači kolekcije „Ars Aevi“. Tako smo u proteklom periodu, 2000. godine, priredili izložbu Michelangela Pistoletta u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. Zatim Jozefa Košuta 2001. godine u Collegiumu Artisticumu. Pa iranskog umjetnika Bizhana Basirija 2002. godine. Potom Jusufa Hadžifejzovića 2003. godine. A Janis Kunelis, jedan od uistinu najvećih imena svjetske umjetničke scene, u prostoru naše Vijećnice ili Nacionalne biblioteke, u ljeto 2004. godine je napravio uistinu jednu impresivnu instalaciju. Na tom tragu idemo dalje. U pripremi su izložbe Maje Bajević, Brace Dimitrijevića, Mirsada Šehića i tako dalje.
E sad, pored te linije predstavljanja u Sarajevu i promoviranja velikana savremene svjetske i bosanskohercegovačke umjetnosti, mi smo se odlučili i za jedan pravac promocije umjetnika Bosne i Hercegovine mlađe i srednje generacije. Kada smo se odlučivali koga i kako predstaviti, učinilo nam se da bi mogli naš fokus razmišljanja da usmjerimo ka nekim pojavama koje su se dogodile, a koje su se zvale Sing Sing i Maxumim. Sing Sing je jedan muzički bend koji je u Sarajevu nastao neposredno prije opsade. A svih pet članova tog benda su u toku rata i poslije rata nastavili da djeluju kroz prostore umjetničkih akademija u Sarajevu i u inozemstvu, da učestvuju na kolektivnim i na individualnim izložbama i postali su uistinu reprezentativni umjetnici Bosne i Hercegovine. Prije nekoliko dana smo u prostorima južnog krila Doma mladih, u formi jednog gradilišta, najavljujući skoru rekonstrukciju ovog prostora i njegov povratak mladima, pripremili izložbu Kurta & Plaste koja ima izvanredan medijski odjek i veoma dobru svakodnevnu posjetu.

RSE: „Skenderija“ je bila mjesto rođenja ovog projekta. Zapravo je bienalna izložba „Jugoslovenska dokumenta“ bila začetak čitave ove priče o „Ars Aeviju“, pa se ova izložba može na izvjestan način uzeti kao vraćanje kući.

HADŽIOMERSPAHIĆ: Mislim da Sarajevo uistinu ima šansu. A i najviši predstavnici UNESCO-a već djeluju u tom pravcu da nekako promoviraju „Ars Aevi“ projekat kao novi, budući, južnoevropski, dakle regionalni centar savremene svjetske umjetnosti. „Skenderija“ je u svim godinama našeg života, i tvoga i moga, od izgradnje 1969/1970. godine, pa kroz olimpijski period, kroz bijenale „Jugoslovenskih dokumenata“ i evo do današnjeg dana, bila centar zbivanja. Posebno je bila strašno važna za promociju umjetnosti mladih generacija. I ja se nadam da će sad, predstojećom rekonstrukcijom Doma mladih, omladina Sarajeva i Bosne i Hercegovine ponovo osjetiti „Skenderiju“ kao mjesto na kojem će njihove energije da se dokazuju.

RSE: Mora se primijetiti kako Kurt & Plasta problematiziraju ili polemiziraju sa našim evropskim putem. Projekat „Ars Aevi“, čije su oni uzdanice, u vezi s tim nema dilema. „Ars Aevi“ je odavno iskoračio izvan Sarajeva, izvan Bosne i Hercegovine. Njegovu sudbinu su u svoje ruke uzeli neki istinski evropski likovni autoriteti, stvaraoci i mecene. Čini mi se da se niko od tih velikih imena nije ohladio. Ako negdje zapinje, onda je to ovdje kod nas.

HADŽIOMERSPAHIĆ: Kod nas zapinje vjerovatno iz objektivnih razloga. Mislim da negdje od juna mjeseca možda počinje nova stranica projekta „Ars Aevi“ koja nas vodi ka njegovoj završnici. Ukoliko bi dokumenti o rješavanjima imovinsko-pravnih odnosa postali pravosnažni, a vezani su lokaciju, i ukoliko bi kolekcija bila uistinu dostojanstveno u prostorima Doma mladih smještena i zaštićena, onda nam predstoji put na izvedbenim projektima i ka procesu formiranja fondova za izgradnju. UNESCO i Vlada Italije tu već povlače dosta ozbiljne poteze. Region Toscana, kao region pobratim Kantona Sarajevo, već je najavio da želi da garantuje dva i po miliona eura za izgradnju prvog bloka tog budućeg objekta.

RSE: Kad se govori o ovom četverogodišnjem periodu podstanarstva u Domu Mladih, onda to nekako podrazumijeva da bismo za četiri godine mogli imati to monumentalno zdanje ili barem njegov dio.

HADŽIOMERSPAHIĆ: Pretpostavljam da bi 2010. godina mogla biti godina inauguracije ovog projekta. Od momenta kada budemo u junu ove godine, nadam se, zvanično inaugurirali teren „Ars Aevi“, kada budemo kolekciju „Ars Aevi“ smjestili u Domu mladih, od tog trenutka svaki korak u razvoju projekta „Ars Aevi“ biće praćen od strane svjetskih medija, prije svega zbog toga što je to Sarajevo i zbog toga što je Renzo Piano preuzeo vodeću ulogu u pripremi arhitektonskog projekta. I zbog toga što su najveća svjetska imena u ovoj kolekciji, mislim da će ukupan proces gradnje i dovođenja ove naše inicijative do nekog finalnog dijela biti jedan specifičan i veoma snažan proces promocije novog imidža Sarajeva, Bosne i Hercegovine, a mislim i cijelog balkanskog regiona na internacionalnoj sceni, i da bi možda „Ars Aevi“ u predstojećim godinama mogao da odigra onu promotivnu ulogu koju su svojevremeno odigrale Zimske olimpijske igre, u periodu od 1980. godine pa nadalje.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG