Dostupni linkovi

logo-print

Većina izbjeglica namjerava ostati u Crnoj Gori


U beransko izbjegličko naselje „Rudeš“ porodica Ranić došla je iz Hrvatske prije jedanaest godina. Radoica Ranić tada je bio jedanaestogodišnji dječak. U Beranama je dovršio osnovnu školu, a potom i srednju. Položio je i vozački ispit, ali nije dobio i vozačku dozvolu, jer to ne dozvoljavaju propisi. Nema ni zdravstvenu knjižicu, a ne može dobiti ni radnu, jer mu izbjeglički status koji sada ima ni to neomogućava. Oženio se prije tri mjeseca i planira porodicu u Crnoj Gori, ali sa suprogom Marinom ne može imati isto prezime jer je ona državljanka Crne Gore, a on Hrvatske:

„Zato što sam ja državljanin Republike Hrvatske, a moja sadašnja žena je državljanin Republike Crne Gore. Problem je u tome što bih ja ovdje da živim zajedno s njom, a problem je i pasoš. Na prvom mjestu je državljanstvo. Da bih mogao ovde da se zaposlim, da bih mogao status da regulišem da bi imali osiguranje i to je nemoguće. Ja sam predao zahtjev za državljanstvo, ali sam odbijen. Rekli su mi da su većina odbijena. Ne znam da li su svi, ali su većina odbijena što su predali za državljanstvo“.

„Pored 18.500 raseljenih lica sa Kosova, u Crnoj Gori je i više od 7.000 izbjeglica iz Bosne i Hrvatske. Njihov problem je posebno složen, jer više od decenije boravka u Cronoj Gori opredijelilo ih je da tu planiraju i budućnost, ali im je velika prepreka to što se njihov izbjeglički status netretira kao boravišni, pa im je i dobijanje državljanstva trenutno onemogućeno“, kaže predsjednik Udruženja „Patrijarh“ Mićo Marjanović:

„Mislim da bi Država Crna Gora morala da nađe rešenja. Petnaest godina je veliki vremenski period. Imamo po dvoje, troje, petoro djece. Ta djeca nisu u stanju niti da se ožene, niti da se udaju, niti da se gde zaposle. Ipak treba, ako ne baš za nas koji smo na nekakav način ušli u godine, za ove mlađe trebalo bi na nekakav način, ako ništa drugo, da ostanu tu u Crnoj Gori“.

RSE: Što je sa onim koji su tu rođeni?

MARJANOVIĆ: Ista sudbina je i onih koji su ovdje rođeni za ovih petnaest godina. Ni oni nemaju pravo na državljanstvo.

Marjanović ističe odličnu saradnju sa Crnogorskim komesarijatom za raseljena i izbjegla lica i konstantne razgovore u kojima se pokušava pronaći najbolje rješenje i za izbjeglice i za Crnu Goru. U tom pravcu je prošle godine održan sastanak sa crnogorskim predsjednikom Filipom Vujanovićem čiji je sadržaj bio ohrabrenje za Marjanovića, jer nagovještava konačno rješenje do 2008.:

„Na nivou Crne Gore radi se strategija o smanjenju siromaštva koja bi trebala da obuhvati izbegličku populaciju u narednih dvije godine dana. Mislim da je to bio zaključak predsednika Republike i naš da za dvije godine će svi koji se nalaze na teritoriji Crne Gore imati pravo da podnesu zahtjev da budu državljani Crne Gore koji hoće“.

U Komesarijatu za raseljena i izbjegla lica komesar Željko Šofranac kazao nam je da se još ne može govoriti o konačnim planovima jer je njihovo definisanje u toku. Repatrijacija i integracija su dva strateška plana za rješavanje pitanja izbjeglica, saopšteno je ranije. Većina od oko sedam hiljada državljana Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji su sada u Crnoj Gori opredijelili su se da bi željeli ostati u njoj. Među njima je i bračni par Marina Šćekić i Stevo Ranić:

„Prije tri mjeseca sam se udala i ovdje planiramo da ostanemo do kraja. Ne možemo da se vjenčamo zato što on nema državljanstva“.

„Crna Gora je mjesto mog življenja i tu planiram da ostanem, Sad, kako budem uspio i kako budem mogao da ostvarim to državljanstvo, ako budem mogao, ja bih da ovdje ostanem“.
XS
SM
MD
LG