Dostupni linkovi

Najviše „Feliksa“ po glavi stanovnika


RSE: Nedžade, ovdje ima previše uzbuđenja oko „Grbavice“ Jasmile Žbanić, pa je ova tvoja nagrada prošla maltene gluho. O kakvoj se nagradi i o kakvom festivalu radi?

BEGOVIĆ: Jasmilina „Grbavica“ je zaista jedan veliki projekat, tako da je težina nagrada koje je dobila ona i koje sam dobio ja neuporediva. Uglavnom, u Zagrebu je od 19. do 26. februara održan Festival dokumentarnog filma koji se zove ZagrebDox. U konkurenciji je bilo 119 filmova, takmičilo se oko 30 zemalja. Od 19 filmova u konkurenciji u regionalnom programu, ja sam dobio „Veliki pečat“ za najbolji regionalni film. Poslije toga sam dobio i nagradu publike za ukupno najbolje ocijenjeni film na cijelom festivalu.

RSE: Tvoj film je bio bosanskohercegovački kandidat na dodjeli „Oskara“, što znači da si, po svemu sudeći, bio i sudionikom te najveće planetarne priredbe. Kakva su iskustva?

BEGOVIĆ: Bili smo učesnici te jedne velike igre i zaista smo se dobro osjećali. Uspjeli smo pokupiti neke emocije od gledalaca, publike i od kritike. Na internetu smo imali 44 slike, dok je recimo Turska, koja je uložila milion i po dolara, imala svega dvije. Tako da smo zaista napravili neku malu kampanju gdje smo pokušali biti šarmantni. Iako, možda je to prevelika igra i mi nismo imali snage da je odigramo u potpunosti. Naravno, najviše je do filma, ali ima nešto i okolo. U svakom slučaju, imamo neka dobra iskustva. Bilo nam je toliko dobro i film je toliko bio zapažen da ni po kom osnovu ne mislimo da se ne trebamo dobro osjećati.

RSE: Film je nastavio svoj samostalni život, bio je prikazan na još nekim festivalima u brojnim svjetskim dvoranama. Ti i producent Nuno Arnautalić ste bili na nekima od njih. Kakva je bila reakcija kritike i javnosti uopšte?

BEGOVIĆ: Zapamtio sam neke citate koji su mi bitni za film. Recimo, kritičar Džim Anderson piše da je to film koji je rođen da bude favorit. … govori o nekom dragulju, biseru koji dolazi sa bosanskih prostora. Nenad Polimac je napisao da je to jedan od najboljih filmova koje je on prošle godine vidio u Evropi. Tako da su kritike briljantne, a i mi smo u svemu tome osjetili da je to nešto što ima izvrsnu percepciju kod publike. Sama činjenica da smo dobili ovu nagradu publike (sa ocjenom 4,72) govori o tome da film ima zaista izvrsnu percepciju.

RSE: Neke kolege reditelji kod kuće su ostale nepristojno uzdržane kad je u pitanju ogroman Jasmilin uspjeh u Berlinu. Ti su, međutim, odmah javno uputio veoma iskrene čestitke i procijenio kako će to biti veliki poticaj, ne samo za Jasmilu nego za sve vas, za bosanskohercegovački film uopšte.

BEGOVIĆ: Sigurno. Prvo, ona je moja briljantna kolegica. Drugo, ja sam bio njen pomoćnik na tom filmu. Treće, kad sam pročitao scenarij, rekao sam da je to jedan od najboljih tekstova koji sam u životu pročitao. Tako da sam imao potrebu da dođem na aerodrom da je pozdravim i da joj čestitam. Kad nisam mogao da popratim sve te prijeme zbog svojih obaveza i festivala, slao sam joj poruke da je podržavam. Samo me je nešto moglo spriječiti, a nikako da mi je bilo mrsko da se pojavim. Novinari su me probudili prvo jutro nakon „Medvjeda“ da me pitaju za komentar. Pitali su me da li su me probudili, a ja sam im rekao: „Jeste, ali ste imali zašto“. Svaka čast mojoj kolegici.

RSE: Kada govorimo o bosanskohercegovačkom filmu, Jasmilinim projektom smo na neki način zaokružili jednu uzlaznu liniju i, čini mi se, otvorili jednu novu, na mnogo višem nivou na toj spirali uspjeha.

BEGOVIĆ: Evo ja sam sada bio u Zagrebu, mediji su mi se dosta obraćali i postavljali mi na neki način i medijsko i teorijsko i konceptualno pitanje fenomena bosanskohercegovačkog filma – šta se dešava, kako, otkud ta energija, otkud sve to. Ta energija i ti uspjesi su zaista nevjerovatni.

RSE: Ti si jednom rekao da je Bosna i Hercegovina najmanja zemlja sa najviše „feliksovaca“.

BEGOVIĆ: Jeste. Mi smo, čini mi se 1993. godine, dobili „Felikse“ za projekat filmske kuće „Saga“, a radilo se o desetak autora. Pa se onda desio Danis, pa se onda desio Ahmed Imamović. To je, vjerovatno, po broju stanovnika procentualno najveći broj „feliksovaca“.

RSE: Najviše „Feliksa“ po glavi stanovnika.

BEGOVIĆ: Tako je.

RSE: Šta misliš da li će ovo uzbuđenje kulturne, pa i političke javnosti splasnuti ili će se nastaviti nešto što se u ovom trenutku čini vrlo otvorena i vrlo jasna poruka da bosanskohercegovačkom filmu i bosanskohercegovačkoj kulturi predstoje bolji dani? Evo recimo Federalno ministarstvo je odmah izdvojilo sto hiljada maraka za deblokadu. Gradske i kantonalne vlasti su isto tako reagovale vrlo brzo. Pretpostavljaš li da bi se mogao otvoriti konačno taj neki put da Bosna i Hercegovina sa mnogo više procenata učestvuje u finansiranju vlastitih filmova?

BEGOVIĆ: Kao što je i Danis pokrenuo i ubrzao mnoge procese koji su dobro došli svima nama, mislim da će se to desiti i sa Jasmilom, da ćemo iskoristiti ovu priliku da pokušamo da nađemo načina da se malo više novaca dobije. Nama se ovdje dešavaju najdragocjenije stvari, međutim mi s njima mi ne držimo bank jer vučemo male procente iz toga, jer u njih nije uložen naš novac. Domaćim producentima uvijek na kraju zafali novaca i onda prodaju te akcije samo da završe film. Onda se desi tako neki globalni uspjeh, a nama se vraćaju mrvice. Ja zaista podržavam način na koji je reagovala i vlada i gradske vlasti. Nemamo drugog izbora nego da sarađujemo sa njima, da nas podrže u ovom organizacionom i finansijskom smislu, da bismo vratili novac uložen u to i da bismo stvorili neki ambijent za buduće filmove.
XS
SM
MD
LG