Prošlog je vikenda u Španjolskoj s nevažećom hrvatskom putovnicom uhićen bivši udbaš Veselin Vukotić na temelju međunarodne potjernice zbog ubojstva kosovskog disidenta Envera Hadrija prije 16 godina u Bruxellesu.
Glasnogovornik hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, Zlatko Mehun, kaže da je hrvatska policija utvrdila o kakvoj je putovnici riječ:
„Utvrdili smo da je riječ o putovnici koja je izdana u policijskoj postaji Orahovica na području policijske uprave Virovitičko-podravske. Isto tako utvrđeno je da je putovnica prestala vrijediti, proglašena je nevažećom 9. rujna 1998. godine, zbog toga što je u tadašnjem postupku utvrđeno da je ona bila izdana temeljem krivotvorenih dokumenata.“
Predsjednik Zbora novinara sudskih izvjestitelja, Duško Miljuš, pretpostavlja da je Vukotić „pao“ upravo zbog iscrpne međunarodne provjere popisa tzv. mostarskih putovnica, iako je Vukotićeva iz orahovačke priče:
„Tadašnji šef Odjela upravnih poslova, u dogovoru sa jednim odvjetnikom iz Srbije i Crne Gore, pribavio je oko 215 bjanko obrazaca putnih isprava. Još uvijek se ne zna koliki je broj tih putovnica u opticaju.“
No, i domaćim i međunarodnim službama sigurnosti puno više problema zadaju bjanko putovnice ukradene 1999. godine iz hrvatskog konzulata u Mostaru, jer ih je višestruko više, negdje oko 1000. Na njima netko i danas debelo zarađuje, kaže ministar unutarnjih poslova u bivšoj Račanovoj vladi, Šime Lučin:
„One vjerojatno postoje kod nekoga u zalihi i po potrebi se krivotvore. U tome je problem. Jednostavno bi trebalo donijeti odluku da se promijeni taj tip putovnica. U Hrvatskoj još uvijek postoje putovnice tog oblika i tiska.“
Novinar Miljuš:
„Prošle godine je glavni tajnik Interpola to označio kao jedan od glavnih problema u borbi protiv terorizma i sigurnosti u regiji, te je podsjetio da je, primjerice radi, i ubojica Zorana Đinđića, Legija, također imao krivotvorenu hrvatsku putovnicu. Posebno je naglasio slučaj nestanka oko 1000 bjanko obrazaca putovnica iz hrvatskog konzulata u Mostaru. Ta činjenica mislim da dosta opterećuje hrvatsku policiju i stvara jedan negativni imidž o Hrvatskoj u sigurnosnom miljeu.“
Osim ukradenih bjanko putovnica u koje se prema potrebi upisuje lažno ime, koristio ih je, uz ostale, i optuženi general Ante Gotovina, Hrvoje Petrač, te Milorad Luković Legija. Postoji i drugi jednako velik problem - putovnice koje je Tuđmanova vlast izdavala tzv. zaslužnim ljudima. Šime Lučin:
„Riječ je o diskrecionom pravu ministra da dodjeljuje određenim kriterijima nekom stranom državljaninu hrvatsko državljanstvo. Na prvim revizijama, 2000. godine, bilo ih je negdje šest tisuća.“
I saborski zastupnik Lučin i novinar Miljuš ističu da je među čak 6000 tzv. zaslužnih osoba, koje je Tuđmanova vlast nagradila hrvatskom putovnicom, bilo svega i svačega, od doista zaslužnih do regionalnih kriminalaca i međunarodnih švercera cigareta i droge:
„Jedan od njih nikada nije osuđen, ali se stalno protiv njega vode nekakvi postupci za šverc cigareta, Stanko Subotić Cane, se u međuvremenu odrekao te putovnice. Jedan od najpoznatijih s FBI tjeralice, najjači mafijaški vođa ruske mafije u Istočnoj Evropi, je imao nekoliko hrvatskih putovnica, pa je dobio i hrvatsko državljanstvo. Devedeset i neke godine mu je to državljanstvo poništeno jer se, kao, tek tada saznalo o kome je riječ.“
Miljuš ističe da hrvatska javnost, unatoč reviziji koju spominje Lučin, ni danas ne zna kome su sve i zašto dijeljene hrvatske putovnice:
„Na žalost, još jedan veliki dio tih putovnica je još uvijek u opticaju, iako je hrvatska policija dostavila popis svih tih serijskih brojeva. To pokazuju kako su kriminalci na ovim prostorima surađivali mimo ideoloških ili političkih predrasuda. Vrlo je jasan motiv onih koji su im to pribavljali - novac.“
Glasnogovornik hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, Zlatko Mehun, kaže da je hrvatska policija utvrdila o kakvoj je putovnici riječ:
„Utvrdili smo da je riječ o putovnici koja je izdana u policijskoj postaji Orahovica na području policijske uprave Virovitičko-podravske. Isto tako utvrđeno je da je putovnica prestala vrijediti, proglašena je nevažećom 9. rujna 1998. godine, zbog toga što je u tadašnjem postupku utvrđeno da je ona bila izdana temeljem krivotvorenih dokumenata.“
Predsjednik Zbora novinara sudskih izvjestitelja, Duško Miljuš, pretpostavlja da je Vukotić „pao“ upravo zbog iscrpne međunarodne provjere popisa tzv. mostarskih putovnica, iako je Vukotićeva iz orahovačke priče:
„Tadašnji šef Odjela upravnih poslova, u dogovoru sa jednim odvjetnikom iz Srbije i Crne Gore, pribavio je oko 215 bjanko obrazaca putnih isprava. Još uvijek se ne zna koliki je broj tih putovnica u opticaju.“
No, i domaćim i međunarodnim službama sigurnosti puno više problema zadaju bjanko putovnice ukradene 1999. godine iz hrvatskog konzulata u Mostaru, jer ih je višestruko više, negdje oko 1000. Na njima netko i danas debelo zarađuje, kaže ministar unutarnjih poslova u bivšoj Račanovoj vladi, Šime Lučin:
„One vjerojatno postoje kod nekoga u zalihi i po potrebi se krivotvore. U tome je problem. Jednostavno bi trebalo donijeti odluku da se promijeni taj tip putovnica. U Hrvatskoj još uvijek postoje putovnice tog oblika i tiska.“
Novinar Miljuš:
„Prošle godine je glavni tajnik Interpola to označio kao jedan od glavnih problema u borbi protiv terorizma i sigurnosti u regiji, te je podsjetio da je, primjerice radi, i ubojica Zorana Đinđića, Legija, također imao krivotvorenu hrvatsku putovnicu. Posebno je naglasio slučaj nestanka oko 1000 bjanko obrazaca putovnica iz hrvatskog konzulata u Mostaru. Ta činjenica mislim da dosta opterećuje hrvatsku policiju i stvara jedan negativni imidž o Hrvatskoj u sigurnosnom miljeu.“
Osim ukradenih bjanko putovnica u koje se prema potrebi upisuje lažno ime, koristio ih je, uz ostale, i optuženi general Ante Gotovina, Hrvoje Petrač, te Milorad Luković Legija. Postoji i drugi jednako velik problem - putovnice koje je Tuđmanova vlast izdavala tzv. zaslužnim ljudima. Šime Lučin:
„Riječ je o diskrecionom pravu ministra da dodjeljuje određenim kriterijima nekom stranom državljaninu hrvatsko državljanstvo. Na prvim revizijama, 2000. godine, bilo ih je negdje šest tisuća.“
I saborski zastupnik Lučin i novinar Miljuš ističu da je među čak 6000 tzv. zaslužnih osoba, koje je Tuđmanova vlast nagradila hrvatskom putovnicom, bilo svega i svačega, od doista zaslužnih do regionalnih kriminalaca i međunarodnih švercera cigareta i droge:
„Jedan od njih nikada nije osuđen, ali se stalno protiv njega vode nekakvi postupci za šverc cigareta, Stanko Subotić Cane, se u međuvremenu odrekao te putovnice. Jedan od najpoznatijih s FBI tjeralice, najjači mafijaški vođa ruske mafije u Istočnoj Evropi, je imao nekoliko hrvatskih putovnica, pa je dobio i hrvatsko državljanstvo. Devedeset i neke godine mu je to državljanstvo poništeno jer se, kao, tek tada saznalo o kome je riječ.“
Miljuš ističe da hrvatska javnost, unatoč reviziji koju spominje Lučin, ni danas ne zna kome su sve i zašto dijeljene hrvatske putovnice:
„Na žalost, još jedan veliki dio tih putovnica je još uvijek u opticaju, iako je hrvatska policija dostavila popis svih tih serijskih brojeva. To pokazuju kako su kriminalci na ovim prostorima surađivali mimo ideoloških ili političkih predrasuda. Vrlo je jasan motiv onih koji su im to pribavljali - novac.“
