Dostupni linkovi

logo-print

Realno je da 2016. budemo u EU


Blizu tri godine je prošlo, Bosna i Hercegovina je danas u pripremama za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, direktor Direkcije smatra da BiH s prilično samopouzdanja može preuzeti obaveze koje pred nju postavljaju evropski poslenici.

„Ne želim davati procjene o vremenu koje je neophodno da se nađemo u porodici evropskih država. Ne rješava cilj stvari, nego put do njega. Tako bi se ukratko moglo sublimirati i ono što nam stalno ponavljaju iz Brisela“, kaže Osman Topčagić.

* * * * *

RSE: Šta stoji iza Direkcije za evropske integracije?

TOPČAGIĆ: Najkraće rečeno, stoji oko 50 zaposlenih, stoji institucija koja je stalno tijelo Vijeća ministara BiH i institucija koja ima centralnu ulogu u procesu pripreme Bosne i Hercegovine za buduće članstvo u Evropskoj uniji.

RSE: Kad je osnovana?

TOPČAGIĆ: Direkcija je osnovana sa novim, postojećim Vijećem ministara BiH, dakle krajem 2002. godine. Početkom 2003. godine smo praktično započeli sa radom. Na neki način, Direkcija je naslijedila prethodno Ministarstvo za evropske integracije, došlo je do te transformacije i najveći broj zaposlenih u Direkciji, bar u to vrijeme, radio je prethodno u Ministarstvu za evropske integracije.

RSE: U ovih nekoliko godina otkad postojite, doveli ste Bosnu i Hercegovinu do Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji.

TOPČAGIĆ: Došli smo do početka pregovora o stabilizaciji i pridruživanju. To je bio period u kojem smo intenzivno radili na ispunjavanju uslova koje je Evropska komisija postavila za Bosnu i Hercegovinu. Da se podsjetimo, 2003. godine smo radili na Studiji izvodljivosti. To je bio način da Evropska komisija ocijeni koliko je zaista Bosna i Hercegovina spremna da uđe u pregovaranje o jednom ovakvom sporazumu i posebno koliko je spremna da ispunjava obaveze koje proizlaze iz takvog sporazuma.

RSE: Evropska komisija je procijenila da je Bosna i Hercegovina spremna. Kako biste vi kao direktor ove Direkcije procijenili koliko je država sposobna?

TOPČAGIĆ: Mislim da smo zaista u ovom periodu ispunjavanja obaveza koje su bile rezultat Studije izvodljivosti, učinili dosta toga što nam omogućuje da sa prilično samopouzdanja krenemo i u ove pregovore i isto tako s prilično samopouzdanja pristupimo ispunjavanju obaveza koje budemo preuzeli sa samim sporazumom. A to znači da smo usvojili jedan broj nužnih propisa i osnovali smo, odnosno sad smo u procesu osnivanja značajnog broja institucija koje omogućuju provođenje tih propisa. To možda zvuči malo apstraktno kad čovjek ovako govori, ali radi se o kvalitetno postavljenom i formiranom Uredu za veterinarstvo. I možda u ovo vrijeme kada je ptičja gripa jedna od tema koja zaokuplja pažnju ne samo u Evropi nego i šire, pokazuje se šta je značaj takve institucije za zaštitu zdravlja stanovništva i uopšte za kontrolu kvaliteta proizvoda, od mesa, mesnih prerađevina i tako dalje. Sličan ured sada formirano za fito sanitarnu oblast koji će kontrolisati drugi segment hrane. Formira se Agencija za sigurnost hrane, formira se jedna Uprava za kontrolu i nadzor tržišta u Bosni i Hercegovini. Postojeći Institut za standarde, meteorologiju i intelektualno vlasništvo je transformiran u tri posebna instituta, s idejom da budu spremniji, jači i da ispunjavaju svoje obaveze. Preuzimanje tih tehničkih propisa, meteorologija, mjeriteljstvo, zaštita intelektualne svojine su pitanja koja su veoma važna u procesu integracije u EU. Ojačali smo Agenciju za statistiku BiH. Tako da su to neke od institucija koje smo ili već osnovali ili smo u fazi osnivanja, koje nam omogućuju da kvalitetno ispunjavamo obaveze iz samog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju,

RSE: Posao koji se vodi pod vašom ingerencijom, na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, vodi se na više strana, na više puteva, na više razina, i ekonomski i politički i pripremno. Kako biste procijenili, da li ste krenuli ka onim lakšim pa idete ka težim, ili paralelno radite stvari?

TOPČAGIĆ: Mi u čitavom procesu imamo koordinirajuću ulogu. Pravi posao je rezultat angažmana velikog broja institucija, i na nivou Bosne i Hercegovine, ali i na nivou entiteta. Sjećam se da smo tokom Studije o izvodljivosti imali 26 institucija na državnom nivou koje su učestvovale u ovom procesu. To je značajan zahtjev prema nama u smislu koordinacije, ali mislim da time ilustrujemo i broj onih koji učestvuju u čitavom ovom procesu. Tako su se nastavile i aktivnosti oko priprema za pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Na sličan način pristupamo i realizaciji prioriteta koje nam Evropska komisija postavlja kroz jedan dokumenat pod nazivom „Evropsko partnerstvo“. Svake godine, naime, Evropska komisija u svoj izvještaj o ostvarenom napretku jedne države postavi i listu prioriteta za naredni period, i ta lista prioriteta se naziva „Evropsko partnerstvo“. Od nas se onda očekuje da pripremimo program realizacije takvih prioriteta. A pošto prioriteti pokrivaju praktično sve oblasti života i djelovanja u jednoj državi, to znači da je potreban angažman i mnogih institucija da se kvalitetno razrade ti prioriteti. Upravo smo sad u fazi razrade naših prioriteta, definisanih u novembarskom izvještaju, za 2005. godinu, i zaista mnogo institucija učestvuje u čitavom tom poslu.

RSE: Bilo da je riječ o stvaranju novih institucija ili prilagođavanju već postojećih evropskim mjerilima, da li Bosna i Hercegovina ima dovoljno kvalitetnih kadrova koji sve to mogu odraditi u tim institucijama? Evo pominjali ste recimo veterinarstvo.

TOPČAGIĆ: Generalno govoreći, predviđeno je 1.600 zaposlenih, prema sadašnjim sistematizacijama, na nivou institucija Bosne i Hercegovine, a zaposleno je 900. Znači, postoji 700 praznih radnih mjesta u institucijama Bosne i Hercegovine, ali – naglašavam – prema sadašnjoj sistematizaciji. To znači da ovih 900 koji rade imaju zaista veliki zadatak da stignu sve što je potrebno da se uradi. Naravno, u toku su i rješavanja konkursa i taj broj zaposlenih se postepeno povećava da se dostigne planirani broj zaposlenih u institucijama. Međutim, očekujem da će u daljem procesu, zbog prirode zahtjeva integracije u Evropsku uniju, i broj zaposlenih i broj institucija na nivou BiH rasti.

RSE: Da li to povećava ionako veliki administrativni aparat države?

TOPČAGIĆ: Tačno je da Bosna i Hercegovina ima veliki administrativni aparat. Međutim, niko pri tom ne kritikuje broj institucija, ni broj zaposlenih na državnom nivou. Naprotiv. Traže se rješenja prema kojima će se taj broj institucija i povećati i broj zaposlenih u njima, dalje osposobiti, povećati kapacitet tih institucija, nekada na taj način što će se određene nadležnosti, pa i zaposlenih sa nižih nivoa, entitetskog ili kantonalnog, prenositi na državni nivo, a nekad se radi o formiranju potpuno novih institucija. I naravno da se onda postavlja pitanje održivosti postojanja tako velikog aparata. Međutim, proces integracije ili, ako hoćete, zahtjev za ispunjavanje i potpunu provedbu evropskog zakonodavstva, podrazumijeva postojanje oko stotinu institucija na nivou jedne države. Mi još nismo blizu tog broja. Znači, moraćemo da nađemo načina da i formiramo i finansijski podržimo sve te institucije koje postoje i koje tek treba da se osnuju na nivou Bosne i Hercegovine. Ako se bude tražila neka racionalizacija, što je prirodan zahtjev, mislim da će se onda tražiti na nižim nivoima vlasti.

RSE: Da li Evropska unija učestvuje finansijski u cijelom tom procesu?

TOPČAGIĆ: Ni na koji način Evropska unija ne finansira rad naših institucija. Postoje značajni programi podrške za tehničku pomoć u radu naših institucija. Tako da i moja Direkcija za evropske integracije ima jedna kvalitetan projekat pomoći na osnovu kojeg su došli stručnjaci iz Danske, iz baltičkih država i drugih država koje su nedavno ušle u članstvo EU i pomažu nam da mi ispunimo svoje zadatke. Slični programi postoje u svim institucijama BiH i to je suština pomoći koju nam daje Evropska unija u ovom periodu.

RSE: Kada se zaključi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, tek onda dolazi faza pristupnih pregovora.

TOPČAGIĆ: Da. Prva faza je parafiranje, nakon određenog perioda i formalno potpisivanje Sporazuma, koji onda ide u ratifikaciju. Po proceduri, ratifikuje ga svih 25 država članica EU, Evropski parlamenti i vlasti u Bosni i Hercegovini – Parlamentarna skupština BiH odnosno Predsjedništvo, kako je regulisano našim Ustavom.

RSE: Da li postoji vremensko ograičenje?

TOPČAGIĆ: Nema vremenskog ograničenja, ali se pokazalo da za završetak procesa ratifikacije treba oko dvije godine, nekad i malo duže. Naravno, pod uslovom da nema nekih političkih problema ili razloga da neke države malo otežu sa procesom ratifikacije, a i to se je u prošlosti, kao što znamo, znalo desiti. Nakon toga ćemo mi u jednom periodu ocijeniti kad je to pravo vrijeme da podnesemo zahtjev za punopravno članstvo prema Evropskoj uniji. Evropska unija će onda, ako ocijeni da BiH ima uslove da ide u sljedeću fazu odnosa, zatražiti od Evropske komisije da pripremi mišljenje o našoj spremnosti za punopravno članstvo. To se obično realizuje kroz postavljanje nekoliko hiljada pitanja na koja mi u određenom periodu dajemo odgovore. Evropskoj komisiji treba godinu dana da pripremi svoj nalaz na osnovu svega toga. I ako sve ide dobro, onda nas Evropska unija proglasi kandidatom za članstvo i predloži datum za otpočinjanje formalnih pregovora. Kratko govoreći, to je ono što je pred nama i čemu stremimo.

RSE: Možete li procijeniti kada ćete biti spremni da podnesete zahtjev za članstvo?

TOPČAGIĆ: Ne bih sada spekulisao na tu temu. Bolje da se posvetimo pregovaranju o Sporazumu i dobrom provođenju reformi dok traju pregovori o samom Sporazumu, a kada zaključimo Sporazum, da radimo na onome što je predviđeno samim sporazumom. Taj momenat će doći. Možda će doći i malo prije nego što mnogi misle, ali da sada ne idemo sa datumima.

RSE: Zadržimo se kratko na ovom ekonomskom aspektu članstva u EU. U zemljama Istočne Evrope, koje su već postale članice Evropske unije, evo recimo konkretno u Češkoj Republici, jača euroskepticizam.

TOPČAGIĆ: Ta pojava je prisutna ne samo u novim državama članicama Evropske unije, nego i u onima koje su osnovale EU prije 50 i više godina. Međutim, mislim da euroskepticizam zapravo nije direktno povezan sa samom Evropskom unijom i onim što EU postiže. Često je povezan sa samom ekonomskom situacijom u državama članicama, i to po pitanjima gdje baš države članice imaju nadležnost, a ne sama Evropska unija. Međutim, ponekad i zbog oportunizma, političari su skloni da prst krivnje okrenu prema Briselu, da skidaju odgovornost sa sebe i pokazuju na Evropsku uniju kao nekog krivca za situaciju u kojoj se pojedine države nalaze. Kad to govorim, imam u vidu da nije ista situacija u svim državama. Ima država članica EU gdje je nezaposlenost izuzetno niska, gdje ekonomija dobro napreduje, gdje je generalno ekonomska situacija dobra i pozitivna, ali ima i onih gdje je nezaposlenost 10 i više procenata, gdje je vrlo mala stopa rasta ekonomije i tako dalje. To su češće pitanja koja su u nadležnosti samih država nego u nadležnosti Evropske komisije ili Evropskog parlamenta.

RSE: Među običnim svijetom, kad se spomene članstvo u EU, obično postoje dva polarizirana mišljenja. Jedno je – kad budemo u Evropi, bit će nam super. A drugo je – bit će nam još gore, jer će oni nas samo koristiti. Istina je vjerojatno negdje na sredini.

TOPČAGIĆ: Treba reći da se samim članstvom u Evropskoj uniji, automatski, samo od sebe ništa neće desiti. Mnogo toga će se desiti u periodu pripreme za članstvo i mnogo toga će se dešavati samim članstvom u EU, ali kao proces, kao evolucija, nikako kao nešto što se desi odjednom ili preko noći. Iskustvo svih država, unatoč ovom skepticizmu koji postoji, je da su sve ekonomski napredovale nakon ulaska u Evropsku uniju. Sjetite se Grčke ili Portugala, koje su bile najsiromašnije države u to vrijeme na evropskom kontinentu, ili Irske, koja danas ima možda najviši GDP po glavi stanovnika u Evropi i tako dalje. Ali to su procesi koji su trajali 20 ili više godina. Evropska unija je u velikoj mjeri pomogla. Radi se o velikom tržištu, radi se o specifičnoj instituciji, zajednici država, koja ima i mehanizme da pomogne onima koji imaju određene teškoće u nekom periodu, sa određenim fondovima, ali odgovornost je svake države da te fondove onda na najmudriji način koristi.

RSE: Stvari ne rješava, dakle, cilj, već put do tog cilja.

TOPČAGIĆ: Vrlo često nam iz Evropske komisije kažu – nemojte misliti o nekim datumima, uživajte u samom procesu. To i jeste jedan elemenat. Međutim, ipak, mi mislimo i o datumima, između sebe se konsultujemo i razgovaramo. Potrebno je da gledamo malo unaprijed, da planiramo neke stvari, a potrebno je da pri tome budemo i ambiciozni. Bez određene doze ambicioznosti, pa i optimizma, teško da možemo ostvariti napredak.

RSE: Da malo popričamo i o vašem „putu u evropske integracije“. Predstavite se ukratko našim slušaocima. Ko ste vi bili prije nego što ste postali direktor Direkcije za evropske integracije?

TOPČAGIĆ: Rođen sam u Sarajevu 1951. godine. Ovdje sam završio škole, i osnovnu i čuvenu 1. gimnaziju. Zatim sam studirao i diplomirao matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Volio sam matematiku, a studirao sam je sa idejom da se bavim kompjuterima. U to vrijeme je to bilo zaista atraktivno. To je bilo vrijeme kada je u Bosni i Hercegovini bilo samo nekoliko kompjuterskih centara. Ja sam se opredijelio i imao sreću da dobijem posao u Metalurškom institutu u Zenici. Moj početak karijere je, dakle, vezan za nauku, za Zenicu, i tu sam, u prvih nekoliko godina, zaista stekao neka iskustva koja mislim da su možda u dobroj mjeri i opredijelila moj dalji životni put. U Metalurškom institutu u Zenici, koji je bio vodeća institucija takve vrste u bivšoj Jugoslaviji, pa ako hoćete i šire, imao sam priliku da upoznam i metode naučnog rada i istraživanja, da budem na izvoru novih saznanja i informacija, posebno u ovoj oblasti računarske tehnike, softvera i tako dalje. Onda sam se vratio u Sarajevo, dobio nakratko posao u Republičkom zavodu za statistiku i poslije toga prešao u UNIS. I to je bio jedan vrlo interesantan period, period u kojem sam doživio i profesionalnu afirmaciju i zaista proširio svoje vidike i znanja. Radio sam na softverskoj podršci za računarske firme koje je tada zastupao UNIS, putovao širom Jugoslavije, išao na seminare u inostranstvo. U jednom periodu sam prešao u UNIS institut kao novoformiranu instituciju, formirao Informaciono-dokumentacioni centar i već 1985. godine smo bili na on-line vezi sa bazama naučno-tehničkih informacija i u Americi i u Evropi, ali i kao prva institucija izvan država tadašnjeg SEV-a i sa bazom podataka u Moskvi. Mislim da smo napravili zaista značajne iskorake u tom periodu i drago mi je bilo da sam učestvovao u svemu tome. Međutim, rat u Bosni i Hercegovini je promijenio mnogo toga, pa je promijenio i moju karijeru i oblast kojom sam se bavio, tako da sam od 1994. godine prešao na rad u Ministarstvo vanjskih poslova i bio imenovan za sekretara Ministarstva vanjskih poslova. To je, dakle, bila potpuno nova oblast, ali zaista i veliki izazov da naučim nešto novo i da dadnem svoj doprinos preživljavanju i opstanku Bosne i Hercegovine. Nakon perioda intenzivnog rada, ali i sticanja nekih novih znanja, 1998. godine sam imenovan ambasadorom BiH u Londonu, gdje sam bio do kraja 2001. godine. Godine 2002. sam bio u našoj Misiji u Briselu godinu dana. I nakon toga, evo, došao u Direkciju za Evropske integracije, sa svim iskustvima koja sam stekao radeći i u Ministarstvu vanjskih poslova i u Britaniji i u Centru evropskih integracija u Briselu.

RSE: Gdje je veza između nauke i ekonomskih integracija?

TOPČAGIĆ: Sve je na neki način povezano. Ko namjerava da se bavi i diplomatijom i uopšte bilo kojom oblasti na ozbiljan način danas, mora biti spreman da stalno usavršava svoje znanje i da ga proširuje. Stvari se zaista razvijaju brzinom koja nije viđena u istoriji i da bi se sve to pratilo, čovjek mora biti spreman da stalno stiče neka nova znanja i da se dodatno obrazuje. Ja sam uvijek volio i da čitam i da razgovaram s ljudima, da analiziram neke stvari, pa i da podijelim to što sam naučio sa drugima, tako da sam, evo, danas ovdje.

RSE: Koliko vam u ovom današnjem poslu zaista pomaže matematika koju ste dobro znali?

TOPČAGIĆ: Mogu vam reći, jako puno. Matematika je nauka koja razvija logički način razmišljanja i analizu, i mislim da je to nešto što koristi u svim oblastima, a sigurno da koristi i meni danas ovdje.

RSE: Postoji jedna uopštena slika o matematičarima, fizičarima i naučnicima generalno – da su to oni koji puno rade i puno znaju, ali šute. Evo vi razbijate taj stereotip.

TOPČAGIĆ: Ne mislim ja da sam baš previše pričljiv čovjek, moram priznati. Ali kad imam priliku, spreman sam da podijelim neka svoja razmišljanja s drugima.

RSE: Šta je sa obitelji?

TOPČAGIĆ: Imam suprugu, koja je sa mnom u Sarajevu, zaposlena u Ministarstvu vanjske trgovine BiH, ekonomista je. Imam dvije kćerke, koje su nakon završetka mog mandata, u Britaniji ostale i nastavile sa studijem. Završile su te studije. Starija je magistrirala, zavšrila ekonomiju, dobila posao i već godinu i po dana radi u jednoj firmi u Britaniji. Mlađa kćerka je završila pravo i dobila mogućnost da se dalje usavršava i uči za advokata u Britaniji, u Londonu, što je isto velika stvar. Za sada su tamo, a vidjećemo kamo će ih životni put dalje voditi.

RSE: Da li vam je u vašem životu, u ovu posljednju deceniju, smetalo to seljakanje?

TOPČAGIĆ: Kod nas kažu: „Tri put selio, jednom gorio“. Ima i toga. Ali je, sigurno, bilo i jako interesantno. Naravno, nije svo naše seljakanje bilo potaknuto diplomatskim imenovanjima. Moja porodica je početkom rata prešla u Hrvatsku, kao i mnogi drugi iz Sarajeva ili iz Bosne i Hercegovine. Nakon toga su se našli u Švedskoj, tamo proveli tri i po godine, 1996. godine se vratili, djeca nastavila školovanje u Bosni i Hercegovini, a zatim smo prešli u Englesku. E sad, to ima i svoju cijenu, koliko god ima i lijepe strane kao što su upoznavanje stranih država, njihovih ljudi i običaja. Otežavajuće stvari su vezane za snalaženje u stranoj zemlji, sticanje prijateljstava i poznanstava koja malo duže traju, za što je, ipak, potrebno neko vrijeme. Međutim, ono što mislim da je za nas važno, uspjeli smo ostati u bliskom kontaktu s našom djecom i oni s nama. Iako nismo fizički spojeni, održavamo kontakt telefonom, mailom i na sve ove načine modernih komunikacija, ali naravno i posjetima u skladu s mogućnostima.

RSE: Gdje vidite Bosnu i Hercegovinu 2016. godine?

TOPČAGIĆ: Mislim da je realno da budemo u Evropskoj uniji. Ali, što je možda još i važnije, Bosna i Hercegovina do tada treba bitno da unaprijedi svoj stepen razvijenosti i da pruži jedan ambijent u kojem ljudi dobro žive. Da bude eliminisano ili svedeno na minimum ovo siromaštvo koje danas, ipak, pogađa velik procenat stanovništva. Da imamo firme koje posluju po čitavom evropskom kontinentu, pa i po svijetu, kao što su nekada poslovale. Da imamo mlade ljude koji sa sigurnošću zauzimaju svoje mjesto među svojim kolegama u Evropi i šire, zaposlene u evropskim institucijama u Briselu ili Strasburu i tako dalje. Mislim da Bosna i Hercegovina do tada mora imati autoput i dobru infrastrukturu. Da bude jedna destinacija turista i iz Evrope i iz čitavog svijeta. Da ovdje vlada jedan lijep život u miru i prosperitetu.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG