Milenko A. PEROVIC, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu
Subota, 11. februarRano ustajem. Moram već u devet sati biti na Fruškoj Gori. Govorim na seminaru «Promocija različitosti». Organizuje ga Nezavisno društvo novinara Vojvodine, zapravo, izvanredni mladi ljudi Dinko i Nedim. Njih ne mogu odbiti, jer zaista čine čast novinarstvu u Pokrajini. Tema mi je «Etički aspekti izvještavanja o različitostima». Moje izlaganje je, čini mi se, dobro prihvaćeno. Moglo se to ocijeniti i po diskusiji s učesnicima. Zajedno smo podijelili muku nad nevoljama s kojima se u ovoj zemlji suočavaju valjani i časni novinari. Magla koja je u toku prijepodneva obgrlila Iriški venac odvratila me od namjere da preostali dio dana proveden na planini.
Nedjelja, 12. februar
Od jutra grabim vrijeme da se bacim u teško i beskrajno more filozofije njemačkog idealizma. Zimus mi je konačno sazrela nimalo laka odluka da napišem neku vrstu udžbenika iz te najkompleksije epohe filozofije. Znam šta me tu čeka i u intelektualnom i u egzistencijalnom smislu. Znam to, jer imam oba iskustva. Pisao sam udžbenike iz istorije filozofije, etike i praktičke filozofije. Zastrašujuće težak i kompleksan posao, koji traži vrijeme i posvećenost. Posvećenosti imam, vremena nemam! Moraću ga, po običaju, otimati od drugih stvari.
Ponedjeljak, 13. februar
Već od devet sati sam na predavanjima na svom matičnom Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Najprije studentima prve godine filozofije na predmetu «Filozofija politike» držim predavanje o Platonovom pojmu pravednosti. Poslije toga čeka me treća godina na «Filozofiji njemačkog idealizma». Njima držim uvodno predavanje o Hegelovoj filozofiji. Navikao sam na takva prebacivanja svijesti i tematske šetnje kroz duge filozofske vijekove. Ne pomažu u tome minuli rad i rutina. I tzv. stare filozofije uvijek su nove i uvijek traže novi napor tumačenja.
Utorak, 14. februar
Rijetko mi se događa da prije podne provedem sam u kući. Supruga radi na projektu edukacije sindikalnih lidera. Stariji sin Miloš, diplomac na sociologiji, civilno služi vojni rok. Mlađi sin Petar, diplomac na grafici, za stalno se zaposlio kod poznatog novosadskog provajdera. Čudo je u današnje vrijeme dobiti dobar i stalni posao. Ćerka Milena je na časovima baleta.
Jutarnji mir prekida urednica kulturne rubrike podgoričke «Pobjede». Pita da li sam na njih zaboravio. Kako mogu zaboraviti da u kontinuitetu, u 67 nastavaka, pišem u «Pobjedi» svoju «Etičku bilježnicu». Rubrika je neka mješavina kolumne i popularne etike. Uvijek kad pomislim da sam dosadio bogu i narodu, i da će rubrika biti napokon ukinuta, ona zove i traži nove tekstove. Nečega dobrog tu ima i za mene, jer sam se natjerao da počnem i sam izučavati nova područja etike, koja se svake godine otvaraju. I u toj stvari smo beskrajno zaostali za svijetom. Napisao sam dvadesetak tekstova iz bioetike. Možda će se to nekad sklopiti u knjižicu. Uspio sam napisati u toku dana dva teksta o tzv. «etici životinja».
Srijeda, 15. februar
Nekakav je državni je praznik. Srećom, ne radi se, pa ne moram držati nastavu iz etike. Planiram da iskoristim dan da što više radim na rukopisima iz njemačkog idealizma. Ipak, nije prvi put da mi plan padne u vodi. Od jutra me hvata nekakva viroza. Popodne me obara u krevet. Dotukle su me političke vijesti o evropskim uslovima za crnogorski referendum. Evropa natjeruje Crnu Goru na postane svjetski rekorder u skoku preko nezabilježenih uslova referenduma. Nečuveno!
Četvrtak, 16. februar
Kako je iznenada došla, viroza je jednako tako i prošla. Odlazim na Fakultet. Čeka me gomila sitnih poslova. Sa zadovoljstvom prihvatam poziv asistenata za kavu. Sjedeljka u kafani se odužila, ali ne žalim zbog toga. Jedna od, ne baš, mnogo blagodeti moga poziva je stalno druženje s mladima. Ono olakšava teren srednjih životnih godina. Na valu tog olakšanja bez problema podnosim popodnevnu sjednicu Veća Fakulteta.
Petak, 17. februar
Vrijeme je da dovršavam pisanje ovoga dnevnika. Koristim prije podne da to učinim. Pravim koncept teksta za podgorički «Monitor». Poslije ručka čeka me put za Vrbas i Sombor. Malo posla i druženje sa starim prijateljima.
