Na cestama u BiH godišnje smrtno strada oko 400 ljudi, broj teže povrijeđenih prelazi 4 hiljade u saobraćajnim nesrećama kojih je godišnje u prosjeku oko 35 hiljada. Razlozi su najčešće nesavjesnost vozača. Reuf Boračić, šef Sektora za bezbjednost saobraćaja BIHAMK-a:
“Na prvom mjestu su nepropisna brzina i brzina neprilagođena uslovima saobraćaja – s udjelom od približno 30 posto. Slijede preticanje, odnosno nepoštivanje prolaza i drugih saobraćajnih pravila - s udjelom od približno 40 procenata u ukupnom broju. Indikativan je utjecaj alkohola – s udjelom od približno 7 do 9 posto u ukupnom broju saobraćajnih nezgoda.”
BiH je nakon deset godina od rata dobila zakon o bezbjednosti saobraćaja, ali je njegova primjena odložena za 6 mjeseci i stupa na snagu 8. avgusta. U Ministarstvu prometa i komunikacija objašnjavaju da je to vrijeme potrebno za upoznavanje sa novim zakonom, kako onih koji će ga sprovoditi tako i učesnika u saobraćaju. Kojo Koprivica, pomoćnik ministra za promet i komunikacije:
“Tu svakako, pored pripadnika MUP-a, treba ubrojati i auto-škole, dakle sve one koji edukuju buduće vozače, a naravno komsije pred kojima će se ispiti polagati.”
Razvijene zemlje nemaju savjesnije vozače nego rigoroznije kazne za prekršaje. Zakon u BiH predviđa novčane kazne od 30 do 300 konvertibilnih maraka. No, po mišljenju mnogih, one su još uvijek niske. Osman Brka, poslanik državnog parlamenta, navodi primjere visine kazni drugih zemalja:
“U Norveškoj čovjek koji ima više maligana u krvi nego što je dozvoljeno, ima da plati 45 svojih dnevnica. Ili u Švicarskoj – ima da plati 3.000 eura.”
Koprivica tvrdi da će novine koje je zakon predvidio ipak donijeti rezultate:
“Novina su kazneni bodovi koji se sudskim rješenjem određuju tom učesniku u saobraćaju koji je napravio neku saobraćajnu nezgodu. Inače, novčana kazna u slučajevima saobraćajnih nezgoda ide za vozače, dakle fizička lica, do 1000 maraka, ali zakon poznaje i znatno veće kazne. One su propisane za pravna lica koja su zadužena da održavaju puteve, projektuju puteve, izvode radove na putevima. Tu su kazne i do 10.000 maraka, jer je uočeno da nekvalitetno održavanje puteva može prozrokovati saobraćajne nezgode. Ono što bi još trebalo da zanačajno utiče na veću bezbjednost saobraćaja na putevima jeste uvođenje centralnog registra, koji bi podrazumijevao da u njega budu uneseni svi podaci o vozačima, vozilima, saobraćajnim nezgodama i saobraćajnim prekršajima. Zakon predviđa i postojanje savjeta za bezbjednost saobraćaja, čija je uloga da poduzima i predlaže određene mjere na povećanju bezbjednosne kulture građana BiH, jer su i pješaci učesnici u saobraćaju, ne samo vozači.”
Građani, pak, izražavaju sumnju, budući da je dosadašnja praksa pokazala kako se saobraćajni policajci mogu potkupiti i progledati kroz prste za sitnije prekršaje:
“Slabo će to ko poštovati.”
“S obzirom da je i policija ništa ne radi, ovdje se svaku noć trake prave. To policija tako mirno prati. Čak štaviše, i oni nekada stanu, pa gledaju ko će prije na cilj stići.”
“Treba sprovoditi djela, ne tražiti ponovo onoga ko nije pijan, pa njemu natovari kaznu, pa plaća zdrav-prav. A oni koji piju, koji haraju – njemu ne smije ni doći blizu, a kamoli da ga kazni i da ga privede na sud.”
U međuvremenu, saobraćajni policajci se već pripremaju za novi režim bezbjednijeg saobraćaja. Enes Ćerimagić, komandir Jedinice za saobraćaj Kantona Sarajevo:
“Policajci već polako čitaju i upoznaju se sa novim odredbama, tako da očekujemo da ćemo do avgusta ove godine, kada počinje primjena novog zakona, biti u potpunosti spremni. Naša je ocjena, i procjena, da, ako svedemo to na samo odnos policajac - vozač i policajac - pješak, nećemo imati puno od toga. Znači, moramo uključiti sve – od maltene porodice, osnovnih i srednjih škola do auto-škola itd. Naše opredjeljenje je da vozači poštuju propise, a ne da pribjegavamo represivnim mjerama.”
Ćerimagić napominje da stanje na cestama neće biti promijenjeno dok se ne usvoji set zakona koji prate ovaj o bezbjednosti saobraćaja i ne uredi svaka oblast - od obuke vozača do izgradnje kvalitetnih puteva, čime bi uzroci saobraćajnih nesreća trebali biti znatno smanjeni.
“Na prvom mjestu su nepropisna brzina i brzina neprilagođena uslovima saobraćaja – s udjelom od približno 30 posto. Slijede preticanje, odnosno nepoštivanje prolaza i drugih saobraćajnih pravila - s udjelom od približno 40 procenata u ukupnom broju. Indikativan je utjecaj alkohola – s udjelom od približno 7 do 9 posto u ukupnom broju saobraćajnih nezgoda.”
BiH je nakon deset godina od rata dobila zakon o bezbjednosti saobraćaja, ali je njegova primjena odložena za 6 mjeseci i stupa na snagu 8. avgusta. U Ministarstvu prometa i komunikacija objašnjavaju da je to vrijeme potrebno za upoznavanje sa novim zakonom, kako onih koji će ga sprovoditi tako i učesnika u saobraćaju. Kojo Koprivica, pomoćnik ministra za promet i komunikacije:
“Tu svakako, pored pripadnika MUP-a, treba ubrojati i auto-škole, dakle sve one koji edukuju buduće vozače, a naravno komsije pred kojima će se ispiti polagati.”
Razvijene zemlje nemaju savjesnije vozače nego rigoroznije kazne za prekršaje. Zakon u BiH predviđa novčane kazne od 30 do 300 konvertibilnih maraka. No, po mišljenju mnogih, one su još uvijek niske. Osman Brka, poslanik državnog parlamenta, navodi primjere visine kazni drugih zemalja:
“U Norveškoj čovjek koji ima više maligana u krvi nego što je dozvoljeno, ima da plati 45 svojih dnevnica. Ili u Švicarskoj – ima da plati 3.000 eura.”
Koprivica tvrdi da će novine koje je zakon predvidio ipak donijeti rezultate:
“Novina su kazneni bodovi koji se sudskim rješenjem određuju tom učesniku u saobraćaju koji je napravio neku saobraćajnu nezgodu. Inače, novčana kazna u slučajevima saobraćajnih nezgoda ide za vozače, dakle fizička lica, do 1000 maraka, ali zakon poznaje i znatno veće kazne. One su propisane za pravna lica koja su zadužena da održavaju puteve, projektuju puteve, izvode radove na putevima. Tu su kazne i do 10.000 maraka, jer je uočeno da nekvalitetno održavanje puteva može prozrokovati saobraćajne nezgode. Ono što bi još trebalo da zanačajno utiče na veću bezbjednost saobraćaja na putevima jeste uvođenje centralnog registra, koji bi podrazumijevao da u njega budu uneseni svi podaci o vozačima, vozilima, saobraćajnim nezgodama i saobraćajnim prekršajima. Zakon predviđa i postojanje savjeta za bezbjednost saobraćaja, čija je uloga da poduzima i predlaže određene mjere na povećanju bezbjednosne kulture građana BiH, jer su i pješaci učesnici u saobraćaju, ne samo vozači.”
Građani, pak, izražavaju sumnju, budući da je dosadašnja praksa pokazala kako se saobraćajni policajci mogu potkupiti i progledati kroz prste za sitnije prekršaje:
“Slabo će to ko poštovati.”
“S obzirom da je i policija ništa ne radi, ovdje se svaku noć trake prave. To policija tako mirno prati. Čak štaviše, i oni nekada stanu, pa gledaju ko će prije na cilj stići.”
“Treba sprovoditi djela, ne tražiti ponovo onoga ko nije pijan, pa njemu natovari kaznu, pa plaća zdrav-prav. A oni koji piju, koji haraju – njemu ne smije ni doći blizu, a kamoli da ga kazni i da ga privede na sud.”
U međuvremenu, saobraćajni policajci se već pripremaju za novi režim bezbjednijeg saobraćaja. Enes Ćerimagić, komandir Jedinice za saobraćaj Kantona Sarajevo:
“Policajci već polako čitaju i upoznaju se sa novim odredbama, tako da očekujemo da ćemo do avgusta ove godine, kada počinje primjena novog zakona, biti u potpunosti spremni. Naša je ocjena, i procjena, da, ako svedemo to na samo odnos policajac - vozač i policajac - pješak, nećemo imati puno od toga. Znači, moramo uključiti sve – od maltene porodice, osnovnih i srednjih škola do auto-škola itd. Naše opredjeljenje je da vozači poštuju propise, a ne da pribjegavamo represivnim mjerama.”
Ćerimagić napominje da stanje na cestama neće biti promijenjeno dok se ne usvoji set zakona koji prate ovaj o bezbjednosti saobraćaja i ne uredi svaka oblast - od obuke vozača do izgradnje kvalitetnih puteva, čime bi uzroci saobraćajnih nesreća trebali biti znatno smanjeni.
