„Riječ - volim te - je toliko često sada izbacivana pa mislim da smo nekako to voljenje profanirali. Volim te - pokazuje se djelima.“
S ovom Zagrepčankom slaže se i psihologinja Jasenka Kodrnja:
„Ljubav se na neki način i komercijalizira. Ona se može iskazati riječima, darovima i na beskrajno puno različitih načina. Prije svega se iskazuje razumijevanjem druge osobe, empatijom i brigom o drugoj osobi.“
Mnogi mladi dečki priznaju da i ne znaju kako najbolje iskazati ljubav:
„Ne znam je iskazati.“
„Mislim da ne znam ni ja.“
Curama je to, barem onima koje smo zaustavili, čini se, lakše:
„Lijepo izgovorim - volim te.“
Ova Zagrepčanka i danas u mislima nosi pjesme kojima joj je pokojni suprug često iskazivao ljubav:
„Napisao je jednu krasnu ljubavnu pjesmu. Jedan dio kaže – da su bregi srce, na njih bi se penjao.“
Skupina starijih Zagrepčanki:
„Mislim da smo mi generacija koja nije puno govorila riječima, već više djelima. Lijepo se priredi sto, donese se cvijeće, lijepo se neko dočeka. I na taj način se iskazuje ljubav.“
Svako vrijeme ima svoj stil i gradi svoje odnose, ali i današnji mladi znaju da ljubav nije samo riječ:
„Nakon kratke veze od tjedan dana odjedanput ispadne -volim te. To nije ljubav, to nije to.“
Doktorica Kodrnja kaže da se može reći kako je američka filmska industrija stvorila jedan kulturološki obrazac snažnog verbalnog izražavanja ljubavi. Isti stil prisutan je i u hrvatskim televizijskim sapunicama:
„Što dovodi do stanovite banalizacije. Od tolike količine riječi izgovorenih o ljubavi u takvim sadržajima i formama, ljubav nam čak postaje nešto što djeluje iritantno.“
Mnogi misle da se i samo Valentinovo, objeručke prihvaćeno i u Hrvatskoj, potrošilo prevelikom komercijalizacijom:
„Po meni je Valentino bez veze. Zašto bi se samo taj jedan dan iskazivala ljubav. To bi trebalo biti svaki dan.“
„To je čista komercijala.“
Pa ipak, profesori i učenici Prve zagrebačke gimnazije odlučili su danas na simpatičan način iskazati svoje osjećaje prema kolegama, curama, dečkima. Na ulazu u razrede postavljena je oveća kartonska kutija za poruke:
„Napišemo na papirić pismo i ubacimo ga u kutiju. Kasnije će dijeliti ta pisma. Čekamo što će biti.“
A što je uopće ljubav? Odgovaraju tri sedmogodišnjakinje:
„Rekla bih da je to kada jedna osoba voli drugu.“
„I to više od samog sebe.“
„To je isto kao sreća.“
S ovom Zagrepčankom slaže se i psihologinja Jasenka Kodrnja:
„Ljubav se na neki način i komercijalizira. Ona se može iskazati riječima, darovima i na beskrajno puno različitih načina. Prije svega se iskazuje razumijevanjem druge osobe, empatijom i brigom o drugoj osobi.“
Mnogi mladi dečki priznaju da i ne znaju kako najbolje iskazati ljubav:
„Ne znam je iskazati.“
„Mislim da ne znam ni ja.“
Curama je to, barem onima koje smo zaustavili, čini se, lakše:
„Lijepo izgovorim - volim te.“
Ova Zagrepčanka i danas u mislima nosi pjesme kojima joj je pokojni suprug često iskazivao ljubav:
„Napisao je jednu krasnu ljubavnu pjesmu. Jedan dio kaže – da su bregi srce, na njih bi se penjao.“
Skupina starijih Zagrepčanki:
„Mislim da smo mi generacija koja nije puno govorila riječima, već više djelima. Lijepo se priredi sto, donese se cvijeće, lijepo se neko dočeka. I na taj način se iskazuje ljubav.“
Svako vrijeme ima svoj stil i gradi svoje odnose, ali i današnji mladi znaju da ljubav nije samo riječ:
„Nakon kratke veze od tjedan dana odjedanput ispadne -volim te. To nije ljubav, to nije to.“
Doktorica Kodrnja kaže da se može reći kako je američka filmska industrija stvorila jedan kulturološki obrazac snažnog verbalnog izražavanja ljubavi. Isti stil prisutan je i u hrvatskim televizijskim sapunicama:
„Što dovodi do stanovite banalizacije. Od tolike količine riječi izgovorenih o ljubavi u takvim sadržajima i formama, ljubav nam čak postaje nešto što djeluje iritantno.“
Mnogi misle da se i samo Valentinovo, objeručke prihvaćeno i u Hrvatskoj, potrošilo prevelikom komercijalizacijom:
„Po meni je Valentino bez veze. Zašto bi se samo taj jedan dan iskazivala ljubav. To bi trebalo biti svaki dan.“
„To je čista komercijala.“
Pa ipak, profesori i učenici Prve zagrebačke gimnazije odlučili su danas na simpatičan način iskazati svoje osjećaje prema kolegama, curama, dečkima. Na ulazu u razrede postavljena je oveća kartonska kutija za poruke:
„Napišemo na papirić pismo i ubacimo ga u kutiju. Kasnije će dijeliti ta pisma. Čekamo što će biti.“
A što je uopće ljubav? Odgovaraju tri sedmogodišnjakinje:
„Rekla bih da je to kada jedna osoba voli drugu.“
„I to više od samog sebe.“
„To je isto kao sreća.“
