Potpredsjednik Hrvatskog bloka, Milan Kovač, javno je pozvao hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića da se odrekne predsjedničkog imuniteta i pojavi na Općinskom sudu u Zagrebu na kojem ga je Kovač tužio zbog, kako tvrdi, Mesićevih laži o navodnoj „izgubljenoj torbi punoj novca hrvatskog iseljeništva početkom devedesetih godina“:
„On je 1999. godine, prije predsjedničkih izbora, da bi na bilo koji način pokojnog predsjednika Tuđmana kompromitirao, izjavio da smo jednog dana, dok smo bili u baraci, ja i predsjednikov sin, Stjepan Tuđman, došli u baraku zadihani i uzbuđeni i rekli da nam je neko ukrao torbu punu novaca od iseljeništva. Navodno mi je predsjednik Tuđman na to rekao da ima torbi koliko hoću, da će biti novaca i da o tome ne trebam ništa govoriti.“
Kovač tvrdi da sa sinom prvog hrvatskog predsjednika, StjepanomTuđmanom, nikad nije bio u iseljeništvu, niti ostao bez torbe pune novaca, te ponovio da su laži „sastavni dio Mesićeve politike“:
„Lagao je u svom svjedočenju na Sudu u Hagu. Lagao je o prodaji željezare Sisak Rusima za vrijeme svog prvog mandata. Lagao je o famoznoj izgubljenoj torbi punoj novaca kada je drugi put sudjelovao u predsjedničkoj kampanji. Laže u svom drugom predsjedničkom mandatu kada kaže da desnica preuzima kontrolu nad hrvatskim medijima.“.
Kolumnist Feral Tribuna, Marinko Ćulić, vjeruje da je upravo ovo posljednje, događanja oko medija, glavni razlog najnovijih napada desnice na hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića:
„Pogotovo se Mesić u zadnje vrijeme pokazao kao najveća, pa i jedina, zapreka napadima z desna na medije. Prema mojim informacijama, on je interno Sanaderu rekao da ne dolaze u obzir velike smjene na televiziji. Zbog toga ta ofenziva.“
Doajen hrvatskog novinarstva, Božo Novak, ne vjeruje u neke snažnije nasrtaje desnice u Hrvatskoj i drži da je više riječ o nezadovoljnim pojedincima. Mesićevo suprotstavljanje napadima na Hrvatsku radio televiziju smatra itekako važnim za poziciju cjelokupnog hrvatskog novinarstva:
„Vidimo da kod još jednog dijela naših političara, ne mislim samo na političare iz vladajuće stranke, nego i iz oporbe i na one među nezavisnim saborskim zastupnicima, postoji ona stara matrica – mi imamo pravo uvoditi red u novinarstvo i to po našim kriterijima. Znamo da kada političari i centri moći uvode red u novinarstvo da je to sumrak demokracije i socijalne pravde.“
Postojanje navodne liste novinara suradnika bivših tajnih službi, s kojima u posljednje vrijeme ponovo mašu neki desno orijentirani pojedinci, Novak drži nevjerodostojnima. Ističe da je to pitanje već jedanput skinuto s dnevnog reda, te podsjeća da je o tome pisao i u svojoj nedavno objavljenoj knjizi o hrvatskom novinarstvu:
„Tamo sam naveo podatak da je ta stvar skinuta s dnevnog reda 1996. godine. Gospodin Šeparović je tada na pitanje novinara - da li je bilo novinara koji su radili za obavještajne službe, rekao - U cijelom našem spisku, a govori se o spisku od 150 osoba, nema novinara, radi se isključivo o političarima. Ta je stvar, još za vrijeme HDZ-ovske vlasti, skinuta s dnevnog reda i rečeno je da to nije istina.“
„On je 1999. godine, prije predsjedničkih izbora, da bi na bilo koji način pokojnog predsjednika Tuđmana kompromitirao, izjavio da smo jednog dana, dok smo bili u baraci, ja i predsjednikov sin, Stjepan Tuđman, došli u baraku zadihani i uzbuđeni i rekli da nam je neko ukrao torbu punu novaca od iseljeništva. Navodno mi je predsjednik Tuđman na to rekao da ima torbi koliko hoću, da će biti novaca i da o tome ne trebam ništa govoriti.“
Kovač tvrdi da sa sinom prvog hrvatskog predsjednika, StjepanomTuđmanom, nikad nije bio u iseljeništvu, niti ostao bez torbe pune novaca, te ponovio da su laži „sastavni dio Mesićeve politike“:
„Lagao je u svom svjedočenju na Sudu u Hagu. Lagao je o prodaji željezare Sisak Rusima za vrijeme svog prvog mandata. Lagao je o famoznoj izgubljenoj torbi punoj novaca kada je drugi put sudjelovao u predsjedničkoj kampanji. Laže u svom drugom predsjedničkom mandatu kada kaže da desnica preuzima kontrolu nad hrvatskim medijima.“.
Kolumnist Feral Tribuna, Marinko Ćulić, vjeruje da je upravo ovo posljednje, događanja oko medija, glavni razlog najnovijih napada desnice na hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića:
„Pogotovo se Mesić u zadnje vrijeme pokazao kao najveća, pa i jedina, zapreka napadima z desna na medije. Prema mojim informacijama, on je interno Sanaderu rekao da ne dolaze u obzir velike smjene na televiziji. Zbog toga ta ofenziva.“
Doajen hrvatskog novinarstva, Božo Novak, ne vjeruje u neke snažnije nasrtaje desnice u Hrvatskoj i drži da je više riječ o nezadovoljnim pojedincima. Mesićevo suprotstavljanje napadima na Hrvatsku radio televiziju smatra itekako važnim za poziciju cjelokupnog hrvatskog novinarstva:
„Vidimo da kod još jednog dijela naših političara, ne mislim samo na političare iz vladajuće stranke, nego i iz oporbe i na one među nezavisnim saborskim zastupnicima, postoji ona stara matrica – mi imamo pravo uvoditi red u novinarstvo i to po našim kriterijima. Znamo da kada političari i centri moći uvode red u novinarstvo da je to sumrak demokracije i socijalne pravde.“
Postojanje navodne liste novinara suradnika bivših tajnih službi, s kojima u posljednje vrijeme ponovo mašu neki desno orijentirani pojedinci, Novak drži nevjerodostojnima. Ističe da je to pitanje već jedanput skinuto s dnevnog reda, te podsjeća da je o tome pisao i u svojoj nedavno objavljenoj knjizi o hrvatskom novinarstvu:
„Tamo sam naveo podatak da je ta stvar skinuta s dnevnog reda 1996. godine. Gospodin Šeparović je tada na pitanje novinara - da li je bilo novinara koji su radili za obavještajne službe, rekao - U cijelom našem spisku, a govori se o spisku od 150 osoba, nema novinara, radi se isključivo o političarima. Ta je stvar, još za vrijeme HDZ-ovske vlasti, skinuta s dnevnog reda i rečeno je da to nije istina.“
