Dostupni linkovi

Borska tajna odlaganja nuklearnog otpada


Kada je predsednik Komisije za zaštitu životne sredine u bivšoj Saveznoj skupštini Jelka Miljković pred delegatima Republičke skupštine otkrila da je avgustovska radijacija u Beogradu, sada već daleke 1989. godine povećana za 3600 puta i da je talas naišao sa istoka, kao i to da su merenja stručnjaka iz Vinče registrovala povećanu radioaktivnost u Timočkoj krajini, otvorila je priču koja se zove skladiranja i uništavanje nuklearnog otpada:

“Uzorcima vode i suspendovanim materijama iz Borske reke ustanovljen je povećani sadržaj prirodno radionuklida iz uranovog, radijumovog i torijumovog niza i obratite ponovo pažnju, kao i značajnog prisustva veštačkih radionuklida veštačkog porekla, cerijum 137, cerijum, 144 i rutenijum 106. Ovakav nalaz radiokontaminanata u otpadnim vodama u Borskoj reci karakterističan je za određene vrste nuklearnih objekata. Iz analize se takođe vidi da postoji stara i nova zagađivanja, znači stara i pre Černobila. U Kladovu na primer postoji stara foficijelna smesa koja je starija od Černobila a ova u Beogradu je nova ficijalna smesa. Radi se dakle o radioaktivnom otpadu koja se ilegalno sa rudom uvozi iz zapadnih zemalja koje poseduju ovaj tip reaktora ajbrider, a to postoji samo u Nemačkoj i Frankfurtu.”

Nekadašnji savetnik za energetiku u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji Dejan Dimov kaže da Rudarsko-topiočanarski basen Bor zapravo bio eksperiment:

“Jedno od rešenja je bilo da se ne primeti da se u proces sagorevanja, znači visokih peći stavi i naravno da on usled sagorevanja i visoke temperature peći izlazi kroz dimnjake i rasipa se po zemlji Srbiji, a i dalje. Oni nikada nisu hteli da kažu koji su izotopi nađeni. Nada Ejdačić i Miljenko Matić koji su jedini kvalifikovani oni su našli izotope koj mogu da budu samo reaktorskog porekla. I tu se stavlja tačka. Znači, rektorski izotop ne možete da nađete u prirodi, to samo može da dođe iz rektora. Ne zaboravite da se cena skladištenja otpada kreće od 100 do 1600 dolara za visokoradioaktivni. I bivša vlast i Mikulićeva vlast i vlast Milke Planinc i Miloševićeva vlast, oni su tu videli sjajnu zaradu.”

Još jedna potvrda o eksperimentima sa radio nuklidima stiže i od Miroslava Pajića iz Ekološkog pokreta u Boru:

“Znam za postojanje projekta koji je imao naznaku strogo pov. Ja sam sasvim slučajno došao u situaciju da vidim da takav projekat postoji i reagovao sam i zbog toga sam i bio i na nekim informativnim razgovorima u to vreme kako se to kaže.”

Kakav je to projekat bio?

“Pa, projekat je bio adresiran iz Vinče, na terenu se ispitivalo sa radio nukleidima, spaljivanje njihovo i prihvatanje na snegu.

Nada Ajdajčić je bila šef laboratorije za merenja radioaktivnosti Instituta u Vinči:

“To su bili fisioni produkti, a to ne bi smelo da se nađe u prirodi.”

Odakle je to moglo da se nađe?

“E, pa ja to ne znam. To znaju oni koji znaju šta su radili i zbog čega su na osnovu naših nalaza nas lišili i profesionalnog života i ljudskog i moralnog statusa i uništili mog saradnika koji je sa 42 godine ostao na ulici. To znaju oni koji su radili te kriminalne radnje koje ja ne znam šta su. Onda sam smatrala da je prirodno što ona kriminalna vlast to radi i što je sa nama uradila. Ja sam znala da smo nečim strašnim, neku strašnju istinu smo darnuli, njima u oči smo brknuli ali nisam znala šta je. Jer upravo zbog Bora smo moj saradnik i ja izgubili službu.”

Direktor Laboratorije za zaštitu od zračenje i zaštitu životne sredine Istituta za nuklearna istraživanja Vinča Milojko Kovačević demantovao je sve navode o umešanosti ovog instituta:

“Pa to nema nikakvog osnova. To je najobičnija izmišljotina”.

A otrkića nekadašnjih stručnjaka u Vinči povezao sa Černobilom:

“Posle Černobila svi mi imamo u našoj okolini cezijum 137, to je veštački radionuklid."

Zar Miljenko Matić i Nada Ejdajčić nisu ostali bez karijere zbog borskog basena?

“Pa ne neki način jesu jer upravo mislim da su bili vezani za neka merenja i dali su neke podatke. Posle toga je formirana jedna komisija koju je formirala Srpska akademija nauka i umetnosti i ti podaci nisu potvrđeni.”

Nekadašnji direktor Onkološkog centra u Kladovu i ekspert u svetskoj zdravstvenoj organizaciji doktor Sibin Ilić, kaže da su posledice svega što se dešavalo u Timočkoj krajini strašne:

“U celoj Srbiji na tri slučajeva raka kod žena, jedan na dojci, a u istočnoj Srbiji dva, znači duplo više. Podatke tačne zvanično nemamo jer se kriju ti podaci. Nije samo rak u pitanju, u pitanju je kardiovaskularni sistem, i mozak, i nešto što simulira sidu jer nuklearni otpad daje sve simptome side jer to je u stvari depresija imunog organizma. Stvorene su nove bolesti.”
XS
SM
MD
LG