Nije bilo otpuštanja Srba, a nismo otpuštali čak ni agente UDB-e i KOS-a, kazao je u intervjuu zagrebačkom „Večernjem listu“ urednik informativnog programa na HTV-u početkom devedesetih Tomislav Marčinko. On je najavio da će, u duhu nedavne deklaracije Vijeća Evrope o osudi komunističkih zločina, izići u javnost sa žutim papirićem što ga je tada dobio iz državnog vrha, a na kojem su bila imena desetak televizijskih novinara koji su do devedesete navodno radili za jugoslavenske tajne službe. Za glasnogovornika Vijeća za medije Hrvatskog helsinškog odbora Gezu Stantića, najproblematičnije je što se u novinarsku raspravu uključuje neke tajanstvene policijske liste:
„Izaziva stanovitu zebnju sjećanje na godine devedesete, kada su takve liste bile stvarno batina za medije i medijske djelatnike. Danas su se uvjeti promijenili i to može izgledati kao farsa, ali i kao farsa to nije nešto preko čega bi trebalo tek tako preći.“
Otkud ovako oštra reakcija nekadašnjeg jakog čovjeka HTV-a? Novinarka i predsjednica Suda časti Hrvatskog novinarskog društva Gordana Grbić vjeruje da je to reakcija na nedavni istup predsjednika Mesića na dodjeli nagrade novinaru Boži Novaku:
„Kada je rekao da je, po prilici, 400 novinara devedesetih godina očišćeno, uključujući i novinare iz tvorničkih listova. Očito je to nekome zasmetalo.“
Marčinko kaže kako je oštro reagirao zbog intervjua novinarke Slavice Lukić sa sadašnjom ravnateljicom HTV-a Marijom Nemčić, koji je za njega ilustracija povratka velikosrpstva. O tom intervjuu za Radio Slobodna Evropa govori Slavica Lukić:
„Ono što ja mogu reći o motivima Tomislava Marčinka jeste da je u mom konkretnom slučaju njega razljutilo to što sam ja upitala – kako ona, kao jedna od urednica HTV-a u to ratno doba, gleda na činjenicu da je 1991. godine gomila njezinih kolega morala otići s televizije samo zato što su iz miješanih brakova ili zato što njihova uvjerenja nisu odgovarala nekome tko je tada bio u vlasti. Pretpostavljam da se Tomislav Marčinko našao pogođen tim pitanjem, jer sam ja u tom pitanju spomenula njegovo ime i ime gospodina Vrdoljaka.“
Drugi povod za njegovu oštru reakciju bio je intervju televizijske urednice Mirjane Rakić u kojem je pomalo sarkastično kazala kako je 1991. godine mogla biti maknuta sa HTV-a, jer je zadovoljavala kriterije po kojima se micalo – bila je Srpkinja i član partije, ali ju je ozbiljna bolest spasila te sudbine. Iako je intervju sa Marčinkom objavljen gdje i intervju sa njom – u „Večernjem listu“ – novinar koji ga je vodio, nije se potrudio pročitati svoje novine, ili je namjerno radio protiv načela struke, kaže za naš radio predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić Luce:
„On je ustvrdio da je gospođa Rakić izjavila nešto što uopće nije izjavila. Prema tome, to je jedan od ključnih problema struke, odnosno profesionalnih standarda i profesionalne etike. Na temelju toga se onda dogodio jedan intervju u subotu i nakon toga čitav niz informacija koje su blizu nečega što bi se moglo okvalificirati kao ksenofobija.“
Lucić najavljuje da će slučaj internacionalizirati, uključujući svjetsku i regionalnu udrugu novinskih izdavača, jer je „Večernji“ u vlasništvu austrijske „Styrie“, kao i međunarodne novinarske asocijacije, a i hrvatski novinari će o tome dodatno raspraviti:
„Smatramo da je sve što se u zadnjih nekoliko dana dogodilo poziv na linč, osobito protiv kolegica Mirjane Rakić i Slavice Lukić, da ne velimo dalje.“
„Izaziva stanovitu zebnju sjećanje na godine devedesete, kada su takve liste bile stvarno batina za medije i medijske djelatnike. Danas su se uvjeti promijenili i to može izgledati kao farsa, ali i kao farsa to nije nešto preko čega bi trebalo tek tako preći.“
Otkud ovako oštra reakcija nekadašnjeg jakog čovjeka HTV-a? Novinarka i predsjednica Suda časti Hrvatskog novinarskog društva Gordana Grbić vjeruje da je to reakcija na nedavni istup predsjednika Mesića na dodjeli nagrade novinaru Boži Novaku:
„Kada je rekao da je, po prilici, 400 novinara devedesetih godina očišćeno, uključujući i novinare iz tvorničkih listova. Očito je to nekome zasmetalo.“
Marčinko kaže kako je oštro reagirao zbog intervjua novinarke Slavice Lukić sa sadašnjom ravnateljicom HTV-a Marijom Nemčić, koji je za njega ilustracija povratka velikosrpstva. O tom intervjuu za Radio Slobodna Evropa govori Slavica Lukić:
„Ono što ja mogu reći o motivima Tomislava Marčinka jeste da je u mom konkretnom slučaju njega razljutilo to što sam ja upitala – kako ona, kao jedna od urednica HTV-a u to ratno doba, gleda na činjenicu da je 1991. godine gomila njezinih kolega morala otići s televizije samo zato što su iz miješanih brakova ili zato što njihova uvjerenja nisu odgovarala nekome tko je tada bio u vlasti. Pretpostavljam da se Tomislav Marčinko našao pogođen tim pitanjem, jer sam ja u tom pitanju spomenula njegovo ime i ime gospodina Vrdoljaka.“
Drugi povod za njegovu oštru reakciju bio je intervju televizijske urednice Mirjane Rakić u kojem je pomalo sarkastično kazala kako je 1991. godine mogla biti maknuta sa HTV-a, jer je zadovoljavala kriterije po kojima se micalo – bila je Srpkinja i član partije, ali ju je ozbiljna bolest spasila te sudbine. Iako je intervju sa Marčinkom objavljen gdje i intervju sa njom – u „Večernjem listu“ – novinar koji ga je vodio, nije se potrudio pročitati svoje novine, ili je namjerno radio protiv načela struke, kaže za naš radio predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić Luce:
„On je ustvrdio da je gospođa Rakić izjavila nešto što uopće nije izjavila. Prema tome, to je jedan od ključnih problema struke, odnosno profesionalnih standarda i profesionalne etike. Na temelju toga se onda dogodio jedan intervju u subotu i nakon toga čitav niz informacija koje su blizu nečega što bi se moglo okvalificirati kao ksenofobija.“
Lucić najavljuje da će slučaj internacionalizirati, uključujući svjetsku i regionalnu udrugu novinskih izdavača, jer je „Večernji“ u vlasništvu austrijske „Styrie“, kao i međunarodne novinarske asocijacije, a i hrvatski novinari će o tome dodatno raspraviti:
„Smatramo da je sve što se u zadnjih nekoliko dana dogodilo poziv na linč, osobito protiv kolegica Mirjane Rakić i Slavice Lukić, da ne velimo dalje.“
