Dostupni linkovi

logo-print

Više od 60.000 žalbi radnika


* * * * *

Vijeće ministara BiH prihvatilo je Sporazum o izmjenama Sporazuma između Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica u skladu sa članom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, čiji je predlagač Komisija.

„Izmjenama Sporazuma biće, zbog velikog broja predmeta, produžen rad Komisije za godinu dana, odnosno do 31. decembra ove godine“, izjavio je ministar civilnih poslova BiH Safet Halilović.

Za potpisnika Sporazuma određen je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić.

Krajnji rok za ponovnu registraciju izbjeglih osoba iz Hrvatske, koje trenutno borave u Bosni i Hercegovini, je 10. februar, navodi se u zajedničkom saopćenju Ministarstva sigurnosti BiH i UNHCR-a.

UNHCR i Ministarstvo sigurnosti pozivaju sve izbjeglice iz Hrvatske koje borave u BiH da svoje obrasce za re-registraciju dostave do navedenog roka, s ciljem razjašnjavanja njihovog statusa kod nadležnih organa i osiguravanja prikladnog pristupa pravima.

Izbjegle osobe koje su se registrirale tokom 2004. i 2005. godine, ne trebaju se ponovno registrirati.

Obrasci za re-registraciju su dostavljeni odjelima za strance kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji BiH, uredima Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske ili Policiji Distrikta Brčko.

Izbjeglice kojima je potrebna pravna pomoć pri rješavanju statusa, mogu se obratiti uredima UNHCR-a i organizacije „Vaša prava“.

Tromjesečni rok za ponovnu registraciju odredilo je Ministarstvo sigurnosti Vijeća ministara BiH, a reguliran je Uputstvom o ponovnoj registraciji i regulisanju statusa izbjeglica iz Republike Hrvatske u BiH, kaže se u saopćenju.

Pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Drago Vuleta, izjavio je da 10. februar kao krajnji rok za registraciju izbjeglica iz Hrvatske u BiH, neće biti produžavan.

„Nakon tog roka, Ministarstvo bezbijednosti BiH krenuće sa potvrđivanjem statusa i izdavanja izbjegličkih legitimacija za tu kategoriju građana“, istakao je Vuleta.

On je podsjetio da je zaključno sa 31. decembrom 2005. godine u Republici Srpskoj registrovano 2 450 izbjegličkih porodica iz Hrvatske, sa oko 7 700 osoba.

*****

Predstavljamo Izvještaj Pravne službe Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH o pružanju besplatne pravne pomoći građanima u prošloj godini.

Ovoj službi se obratilo preko 3.500 građana koji su se žalili na povrede njihovih osnovnih prava. Takođe, bilo je više od 60.000 kolektivnih obraćanja, uglavnom radnika, zbog kršenja njihovih prava iz oblasti radnog zakonodavstva. O ovom izvještaju razgovaramo sa Brankom Inić, pravnicom u Pravnoj službi Helsinškog komiteta:

RSE: Povrede prava na imovinu, odnosno povrat stanova i kuća, bile su izražene u manjem broju u odnosu na prethodne godine, jer se primjena imovinskih zakona uspješno privodi kraju. Međutim, provođenje Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma i danas prate neke slabosti.

INIĆ: Okončanje Aneksa 7 nije podrazumijevalo i korištenje imovine – stanova od strane povratnika, najviše iz razloga što vlasti nisu preduzimale aktivnosti u smislu održivog pvratka uporedo s povratom imovine i povratnici nisu mogli ostvariti prava iz radno pravnog statusa, socijalnu, zdravstvenu, penzionu i drugu zaštitu. Mnogi povratnici nemaju ni električnu energiju u svojim domovima. Stoga su se i mnogi povratnici u oba entiteta i u Distriktu Brčko opredijelili za prodaju imovine. Većina povratnika koji su odlučili ostati su osobe u „trećem životnom dobu“. Tokom 2005. godine, uglavnom su se pravnoj službi obraćali iz ovih razloga: da žele prodati svoje stanove zbog veoma niskih penzija, zbog lošeg postupanja državne administracije, zbog presuda sudova koje ih obavezuju da isplate naknade štete u visokim novčanim iznosima onima koji su prije njih koristili stanove, zbog visokih potraživanja za režijske troškove – grijanje, vodu, smeće – za period u kojem nisu koristili stanove, zatim radi pokrenutih tužbi za plaćanje grijanja, iako nemaju radijatore i tako dalje. Određen broj povratnika, koji su odlučili ostati u svojoj imovini, takođe razmišlja o njihovoj prodaji. To su sada podnositelji prijava koji traže zaštitu prava na rad. Kod pravne službe ističu da nisu uspjeli obezbijediti uspostavljanje radno-pravnog statusa po članu 143 Zakona o radu Federacije i članu 152 Zakona o radu Republike Srpske. Još uvijek postoji kod pravne službe znatan broj prijava osoba koje godinama vode sudske postupke, radi poništenja ugovora sklopljenih tokom ratnih dejstava, o zamjeni nekretnina ili njihovoj prodaji. Najveći broj takvih postupaka se vodi pred sudovima Republike Srpske, kao i onih koji vode dugotrajne postupke pred organima uprave i sudovima za povrat imovine. U većini slučajeva u njihovoj imovini se nalaze povlašteni građani, oni koji su na „visokim funkcijama“ – dekani fakulteta, direktori firmi, vlasnici preduzeća i drugi.

RSE: Prijave se takođe odnose i na devastiranost stambenog fonda, nekretnina koje više uopšte ne postoje, kao i na činjenicu da se privatni posjed – zemljište, dodjeljivalo na korištenje drugim licima, što je onemogućavalo povratak istinskih vlasnika. Zatim, u prošloj godini je nastavljeno nepoštivanje prava u procesu privatizacije stanova, a što se navodi u vašem izvještaju. Međutim, posebno poglavlje koje nas ovom prilikom zanima je kršenje prava iz radnog odnosa i odnos poslodavca, ali i sudova, prema toj važnoj oblasti. Konstatovali ste kako su prijave o povredi prava koja se odnose na nezakonite otkaze ugovora o radu u 2005 godini, u porastu u odnosu na prethodne godine. S obzirom na karakter naše emisije predlažem da se posvetimo mogućnosti za zapošljavanje povratnika i članova 143 i 152 entitetskih zakona o radu koji su se pokazali kao čista obmana.

INIĆ: Ja sam to odmah istakla i rekla da, faktički, članovi 143 na području Federacije BiH i 152 na području Republike Srpske nisu doživjeli svoj vacatio legis. Prije bih rekla da se niko nije nadao da će se toliki broj zaposlenika odnosno zaposlenica javiti da traži ponovno uspostavljanje radno-pravnog statusa kojeg su imali na dan 31. decembra 1991. godine. Mi smo ispred Pravne službe Komiteta zaista vodili jednu ogromnu bitku sa poslodavcima, kao i sa obje komisije, prvostepenom i drugostepenom, i u velikom broju slučajeva smo obezbijedili zaštitu prava. Sada vršimo monitoringe pred nadležnim sudovima, iz razloga što su poslodavci, iako su dobili rješenja koja su konačna, pokrenuli sudske postupke radi poništenja tih rješenja, kako ne bi ispunili svoju zakonsku obavezu. Oni nemaju nikakve druge dokaze, niti sud može prihvatiti neke dokaze kojim bi osporili pravo tim zaposlenicima odnosno zaposlenicama, i u većini slučajeva se donose pozitivne presude. Mi smo sačinili izvještaj gdje je konstatovano da su poslodavci negdje ohrabreni takvom situacijom, prepuštaju sudovima da donesu odluke, a znamo da su sudovi preopterećeni ogromnim brojem predmeta i da se čak ne primjenjuje od strane sudova član 420 koji, kada su u pitanju prava iz radno-pravnog statusa i obezbjeđenja zaštite tih prava, izričito kaže da podrazumijeva hitnost postupka. Imate i ogroman broj žalbi na pozitivne odluke sudova, ali kantonalni ili okružni sudovi te žalbe ne razmatraju u utvrđenim rokovima. Mi ispred Helsinškog komiteta na to ukazujemo i izričito tražimo da se žalbe u takvoj situaciji riješe u rokovima koji su utvrđeni zakonom.

RSE: I oni koji imaju tu sreću da rade, nažalost su suočeni sa ozbiljnim kršenjima prava – ne uplaćuju im se doprinosi, ne dobivaju plate i tako dalje. Da li vam se i takvi ljudi obraćaju?

INIĆ: Naravno. Ogroman je broj zaposlenika odnosno zaposlenica kojima poslodavci uopšte ne isplaćuju doprinose PIO i MIO, odnosno ne isplaćuju im plate. Imate Zakon o doprinosima koji kaže da je poslodavac dužan da u roku uplati te doprinose. Obavještavamo poreske upravne inspekcije da se susrećemo sa slučajevima da poslodavci, iako isplaćuju plate, ne isplaćuju doprinose, što su obavezni, jer ukoliko to ne čine, krše zakone i prava države. Helsinški komitet se susreće s ogromnim brojem takvih prijava.

RSE: Vama su se žalili i radnici koji su radili u Hrvatskoj, okupljeni u udruženju UGOR, kojima je nezakonito prekinut radni odnos u susjednoj zemlji.

INIĆ: Ovi zaposlenici u svojim prijavama o povredi prava su istakli da su imali uspostavljen radno-pravni status u firmama u Republici Hrvatskoj, da su po osnovu rješenja bili raspoređeni na odgovarajuće poslove i radne zadatke u skladu sa pravilnicima, imali prosjek radnog i penzionog staža duži niz godina – oko 20 do 25, dugogodišnji radni vijek su proveli radeći u izgradnji mnogih objekata, i početkom ratnih dejstava u Republici Hrvatskoj su bili upućivani na godišnje odmore koji su prekidani iznenadnim otkazima sa posla. Oni su zatražili zaštitu svojih prava najprije kod svojih poslodavaca, međutim prigovori su odbijeni, a zatim putem suda gdje su tražili poništenje nezakonitih odluka o prestanku radnih odnosa. Ono što je bitno istaći jeste da sudski postupci u većem broju podnesenih tužbi nisu procesuirani, rasprave uopšte nisu zakazivane, a u preostalom dijelu tužbi su donesene negativne odluke. Ono što bih ja istakla jeste da je Pravna služba Helsinškog komiteta posebno posvetila pažnju ovim zaposlenicima. Između ostalog, u izvještaju i zapažanjima Pravne službe je navedeno da je to bio nezakonit odnos prema skoro 60.000 bivših zaposlenika i zaposlenica i da obavezuje i imperativno nalaže jednu najopsežniju pravnu i političku opservaciju, jer su posljedice prouzrokovane ovim povredama prava nesagledive, imajući u vidu da skoro 60.000 porodica živi na rubu egzistencije. Dakle, ovi bivši zaposlenici i zaposlenice, osim što su uskraćeni za prava iz radno-pravnog statusa stečena u Republici Hrvatskoj, kao građani Bosne i Hercegovine ne mogu koristiti nikakva prava prema zakonima BiH, i to je ono što je najžalosnije. Međutim, sada u posljednje vrijeme vidimo da je i parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine imenovala komisiju koja utvrđuje te povrede. Mi u Helsinškom komitetu smo o svemu obaviješteni, tako da ćemo pratiti ovaj slučaj.

RSE: Šta su vaša zapažanja u pogledu kršenja zakona od strane upravnih organa i sudova, dakle oni koji to nikako i nikad ne bi smjeli raditi?

INIĆ: Po osnovu podnesenih prijava građana, Pravna služba je posebno uočila povrede člana 6 Evropske konvencije o zašiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nepostupanje upravnih organa u smislu ovog člana predstavlja itekakav alarm u sferi poštivanja ljudskih prava. Povrede prava od strane upravnih organa se ogledaju u: neopravdano dugim postupcima, u izvođenju irelevantnih dokaza, u neopravdanom zakazivanju usmenih ročišta, u nepoštivanju zakonskih rokova. Dugotrajni postupci u upravnim stvarima vrlo često kod građana utiču da se odriču podnesenih zahtjeva, jer više ne mogu čekati ishod odluka – na primjer, u traženju urbanističke saglasnosti, građevinske dozvole ili čak povrata stanova. Povrede prava od strane sudova, a što je pravna služba ustanovila vršeći monitoring, ogledaju se u: nepoštivanju zakonskih rokova, posebno žalbenih, u zakazivanju glavnih ročišta i po nekoliko puta uprkos novom Zakonu o parničnom postupku kojim je utvrđeno održavanje samo jednog glavnog ročišta. Zatim smo primijetili produžavanje vođenja postupaka, pokušaje da se u zapisnike unose neistinite činjenice, donošenje odluka koje su suprotne sudskoj praksi, izvršni postupci traju nedozvoljeno dugo i tako dalje. Mislim da prezasićenost sudova predmetima više ne bi smio biti izgovor za nepoštivanje rokova i neopravdano dugo trajanje procesa, jer se ispostavlja da su upravo sudije ovakvim svojim stavom odgovorne za zagušivanje sudova predmetima. Osim što ne poštuju rokove utvrđene zakonom, treba istaći da sudije ne primjenjuju zakon u smislu sankcionisanja na primjer vještaka koji se često ne pojavljuju na ročištima ili ne dostavljaju svoje nalaze u utvrđenim rokovima, kao što ni same sudije ne dostavljaju strankama nalaz koji je eventualno, u rijetkim slučajevima, pristigao od strane vještaka u roku. Po pravilu sudije vrše uvid u spis predmeta dan pred ročište, ili čak kada je ročište zakazano. Ono što bih posebno istakla jeste da se pred višestupanjskim sudovima žalbe ili tužbe ne zakazuju duži vremenski period, i to je nešto s čime se mi sada posebno suočavamo. Ako se moja žalba, koja podrazumijeva zaštitu mog prava razmatra tri godine pred kantonalnim ili opštinskim sudom, to zaista predstavlja jedan indolentan odnos prema svemu ovome. Smatram da problem predstavlja i reforma pravosuđa, koja je obuhvatila samo promjene zakona, ali ne i logisitke koja mora pratiti novodonesene zakone, i to se uglavnom odnosi na sistem administracije u sudovima koji nije prilagođen novodonesenim zakonima, već je zastario i inkompatibilan je sa samom reformom. Neblagovremeno ulaganje podnesaka i nalaza vještaka, često dovodi do nepotrebnih odlaganja ročišta, a dostava nalaza, podnesaka, presuda i tako dalje, ponekad traje i po nekoliko mjeseci, što takođe utiče na povrede rokova utvrđenih zakonom. Radeći dužni niz godina na zaštiti ljudskih prava ispred Helsinškog komiteta smo zapazili da pravna needuciranost građana i građanki, kao i njihova neosviještenost, u smislu da pojedinac i pojedinka još uvijek ne insistira na bezuslovnom poštivanju zakona, već se miri sa nekakvim prozaičnim, neuvjerljivim i nadasve nezakonitim obrazloženjem državnih organa, doprinosi da se ovakve situacije u sudstvu i organima uprave i dalje „brižljivo njeguju“.

*****

Za obnovu stambenih jedinica iz budžetskih sredstava, opština Travnik će ove godine izdvojiti 370 000 konvertibilnih maraka.

Inače, potrebno je obnoviti još preko 3000 kuća, izjavio je šef nadležne opštinske službe Ivica Sivonjić:

„Najmanje toliko sredstava očekujemo i od nadležnog Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Kantona Središnja Bosna. Mislim da će njihova sredstva biti operativna najdalje tijekom ljetnih mjeseci. Sto tisuća konvertibilnih maraka je također predviđeno kroz projekte infrastrukture i kroz sredstva proračuna općine Travnik. Ta sredstva se u najvećoj mjeri odnose na sanaciju lokalne infrastrukture, u svrhu povratka i održivosti istog. Nadamo se da ćemo dobiti 50 000 konvertibilnih maraka od UNDP-a i pomoć Vlade Kraljevine Nizozemske. Ta sredstva trebaju biti implementirana kroz projekte podrške održivosti povratka ili kroz projekte rekonstrukcije tehničke infrastrukture.“

Šef odsjeka Ministarstva za izbjeglice regije Birač, koju čini šest opština, Željko Mojević, kaže da predviđena obnova 100 kuća nije dovoljna:

„Još uvijek ima ljudima kojima je potrebna pomoć, i u Han Pijesku i u Vlasenici i u Milićima i u Bratuncu i u Srebrenici. Novac koji je predviđen za ovu godinu za te opštine nije dovoljan. Pored ove, trebaće još godina-dvije dana da bi se svi ovi problemi razriješili.“

Mojević pozdravlja osnivanje Fonda za održivi povratak:

„To je najbolji način, dakle da sve ide preko jedne institucije, odnosno preko opštinskih komisija koje rade u skladu sa uputstvima i propisima državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Još uvijek ima ljudi kojima je potrebna pomoć. Vjerujemo da se u dobrom dijelu mogu ispraviti greške koje su do sad napravljene.“

Šta kažu građani o obnovi i povratku i najavljenom stvaranju interventnog Fonda za održivi povratak:

„Ako nema ekonomije i privrede, nema ni povratka. Nema se od čega živjeti.“

„Ja sam se vratio prije pet godina a još nisam dobio ni marke. Išao sam pedeset puta u općinu, ali nikad ništa nisam dobio. Odustao sam od svega, jer vidim da od toga nema ništa. Neko dobije materijal po dva-tri puta i na kraju ga proda.“

„Jako je teško.“

*****

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG