Dostupni linkovi

logo-print

Promjena u vanjskopolitičkom kursu?


Stvari su konačno postavljene na mjesto. Tako u razgovoru za Radio Slobodna Evropa, najnoviji razvoj događaja u odnosima Hrvatske i euroatlantskih integracija, ocjenjuje profesor međunarodnih odnosa na zagrebačkom Sveučilištu Radovan Vukadinović:

„Mislim da je sada, zapravo, došlo do jednog konačnog, ako možemo tako reći, shvaćanja činjenice da je pravi redoslijed stvari – ulazak u NATO i tek nakon toga, ili paralelno s tim ako hoćete, može se govoriti o ulasku u Evropsku uniju. Mi smo imali jednu situaciju koja je bila prilično čudna, da se godinama stalno govorilo o Evropskoj uniji, dok je NATO bio ponekad spominjan ili je uglavnom bio negdje u prikrajku. Ako je do toga došlo, mislim da je to jedna faza sazrijevanja hrvatske politike i da je to jedno ispravno ocjenjivanje onoga što Hrvatska može ostvariti.“

Naime, i posfrankistička Španjolska i zemlje bivšeg realsocijalizma, prvo su ušle u sigurnosne, a tek onda u ekonomske integracije, podsjeća profesor Vukadinović:

„Prema tome, redoslijed stvari je kod nas bio na neki način izokrenut – htjelo se najprije u ekonomsku integraciju, jer je nju, naravno, relativno lakše građanima prodati.“

Koji su razlozi za to? Vukadinović podsjeća da je snažna potpora NATO-u kod hrvatskih građana početkom devedesetih pala nakon što NATO nije zaustavio rat na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a sada se u hrvatskoj javnosti NATO pogrešno percipira većinom kao isključivo vojna organizacija u službi Amerike:

„Te argumente vlast i neka sredstva priopćavanja do sada nisu baš previše nastojali negirati, i na taj način je NATO bio u drugom planu, dok je Evropska unija, u koju je mnogo teže i kompliciranije ući nego u NATO, bila ono što se želi ovoga trenutka ostvariti. Vjerovalo se da se može dogoditi čudo da Hrvatska bude primljena u Evropsku uniju, a da ne bude članica NATO-a.“

Umirovljeni general i glavni tajnik Liberalne strane Karl Gorinšek, u izjavi za naš radio kaže kako se radi samo o zamagljivanju stvari:

„Očigledno je da naši domaći političari žele na neki način prikriti da im je propao plan u približavanju Evropskoj uniji pojedinačnim pristupom i sad hoće, gurajući u prvi plan NATO savez, na neki način da zamagle stvari. A što se tiče NATO saveza, to nam apsolutno nije prioritet.“

Hoće li posvećivanje više pozornosti uključenju u NATO značiti i slanje hrvatskih vojnika u Irak? Profesor Vukadinović u to ne vjeruje:

„Hrvatska se angažirala u peacekeepingu sasvim dovoljno. Od trinaest peacekeeping operacija koje postoje, Hrvatska sudjeluje u deset – od vojnog bataljuna u Afganistanu pa do generala u Pakistanu u promatračkoj misiji. S druge strane imate zemlje koje su članice NATO-a, a koje ne sudjeluju u operaciji u Iraku. Dakle, ne vjerujem da bi Irak bio nešto što bi se od Hrvatske tražilo.“

Ono što će se svakako tražiti je ono što se traži i od drugih – modernizacija vojske, uređivanje civilno-vojnih odnosa i sve druge obveze koje NATO stavlja pred svoje nove članice, zaključuje profesor Vukadinović.
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG