Dostupni linkovi

logo-print

Onemogućena gradnja pravoslavnog manastira


Imotski protojerej Đorđe Knežević imao je prošlog tjedna sastanak s predstavnicima lokalnih vlasti i veteranskih udruga na kojem mu nije bilo baš ugodno:

«Bio sam tamo kao žrtveno janje. Od 1943. do sada što se desilo, sve po meni. Kao da sam ja srušio katoličke crkve, kao da sam ja pobio te ljude. Tako sam imao dojam, kao da sam za sve ja bio kriv.»

Za gradnju manastira postoji lokacijska dozvola, ali predsjednik Općine Podbablje Tonči Vuksan za sprečavanje gradnje manastira navodi izvanurbanističke razloge:

«Neprihvatljivo je da se gradi jedan takav objekt za vrlo mali broj vjernika pravoslavne vjere, koji na području naše općine iznosi negdje oko 200, a na području bivše općine Imotsko, sada ih ima možda 2-3 posto.»

U Imotskoj krajini osim pravoslavne crkve u Podbablju postoji još crkva u Glavini Donjoj. Protojerej Đorđe Knežević kaže da u Imotskoj Krajini ima 170 srpskih kuća, a da ih je prije rata bilo dvostruko više:

«Zato što su ima kuće popaljene i protjerani su. Taj manastir, koji gradimo, je baš u pravoslavnom mjestu, znači nikome ne smeta, ali smeta zato što će to biti manastir tu, pravoslavni manastir.»

Protojerej Đorđe Knežević kaže da bi taj manastir u stvari bio dogradnja postojeće crkve od nekoliko prostorija i da bi u njemu živjela dva monaha:

«Dva monaha bi tu živjela, a ne kao što se priča. Nemamo mi toliko vjernika.»

Ne bi to bilo neko veliko zdanje, ali je sam način i vrijeme u kojem se to događa vrlo blizu domovinskog rata i da ljudi koji su ranjeni shvaćaju to kao osobnu provokaciju, rekao nam je Tonči Vuksan, koji napominje da je iz Imotske Krajine u domovinskom ratu je poginulo 130 ljudi, a 400 ih je ranjeno. Protojerej Đorđe Knežević:

«Ja znam da su ti momci poginuli, ali su poginuli za svoj ideal, za svoju Hrvatsku, dobili su Hrvatsku, demokratsku, koja mora da bude demokratska, da ide naprijed u Evropi, a i mi kao nacionalna manjina moramo da idemo sa njima u suživot, ali tu nema tog suživota.»

Tonči Vuksan:

«Žitelji pravoslavne vjere normalno funkcioniraju, idu na posao, nema uznemiravanja, nema narušavanja javnog reda i mira. Naravno, osim pojedinaca koji nemaju veze sa nacionalnim odnosima, gdje se njima obnavljaju sve porušene kuće na području posebno naše općine. Mišljenja udruga i pojedinaca je da bi se taj suživot vjerojatno poremetio gradnjom jednog ovakvog objekta.»

Protojerej Đorđe Knežević se uzaludno poziva na sporazume koje je Srpska pravoslavna crkva potpisala sa državom. Premda se država se u ovom slučaju još nije oglasila Tonči Vuksan se slaže da se reakcija lokalnih vlasti i veterana kosi s državnom politikom:

«Ja znam da hrvatska Vlada pravi put za Evropu i da je to jedan od osnovnih čimbenika. I ovo će sigurno biti jedan negativan pojam u toj politici, ali ne treba zaboraviti da na području općine Podbablje, gdje je poginulo 25 mladića u domovinskom ratu, a na širem području Imotske krajine preko 130.»

Problem je nadrastao i Crnogorce i Podbablje i Imotski. Imotski protojerej Đorđe Knežević ga adresira višim instancama:

«Ja znam kada bih digao jedan kamen gore da bi ga odmah minirali, tako su mi obećali. Ja ne želim uopće da idem dalje da radim to niti da tražim to. Neka traže više institucije, neka traži naš vladika, episkop koji će da se obrati državi na nivou njihovom, koji i doliči.»
XS
SM
MD
LG