Dostupni linkovi

logo-print

Enigma Hamas


Ni najsmeliji analitičatri nisu se usuđivali da prognoziraju da će se ove sedmice nastojanjima da se nađe diplomatsko rješenje bliskoistočnog problema ispriječiti tako krupna prepreka kao što je ubjedljiva izborna pobjeda radikalnog pokreta koji zagovara uništenje Izraela. Američki predsjednik Džordž Buš u prvoj reakciji na vijest da je Hamas osigurao ne samo pobjedu već apsolutnu većinu u novom palestinskom Parlamentu u srijedu je kazao:

“Ne vidim kako možete biti partner u mirovnom procesu ako zagovarate u svojoj platformi uništenje jedne zemlje. Znam da ne možete biti partner u miru ako vaša partija ima oružano krilo.”

Šon MekKromak (Sean McCorack) portparol Stejt Departmenta, tri dana kasnije, kada je u Vašingtonu stanje šoka zamijenjeno trezvenom analizom, je izjavio:

“Ukoliko Hamas formira vladu, što se čini izglednim, moraćemo preispitati sve elemente programa pomoći u skladu sa našim zakonima i politikom. Trenutno vam ne mogu govoriti o svim imlikacijama, moraćemo analizirati sve aspekte naših programa pomoći.”

Ismail Hanijeh (Haniyeh), jedan od lidera Hamasa, uzvraćajući na ovakva upozorenja Vašingtona je izjavio:

“Strana pomoć ne može biti mač nad glavom palestinskog naroda i ne može biti sredstvo za ucjenu Hamasa i otpora. Mi to odbacujemo.”

Unatoč ovakvoj retorici, lideri Hamasa su svjesni da ništa od predizbornih obećanja u vezi sa ublažavanjem bijede, iskorjenjivanjem korupcije i stvaranjem boljih uslova za život običnih građana neće ostvariti, ukoliko priliv sredstava iz inostranstva presahne. Otuda vođe Hamasa ne isključuju mogućnost da u vladu pozovu predstavike Fataha i da podrže predsjednika palestinske uprave Mahmuda Abasa, isturajući ga kao lidera koji želi mir sa Izraelom, a znajući u isto vrijeme da on može postići malo ili ništa. Politički vođa Hamasa Kaled Masal (Khaled Mashaal) izjavio je u Damasku da su reforme najvažniji zadatak:

“Pobjedu smo planirali imajući u vidu tri cilja: prvo - reforme koje znače promjenu palestinske stvarnosti nabolje, drugo - zaštita, otpor i ujedinjenje Palestinaca i treće - preobražaj palestinskih institucija i načina donošenja odluka kako bi se one bazirale na partnerstvu. Murhaf Zuezati (Jouejati), direktor Bliskoistočnih studija na Univerzitetu Džordž Vašington (George Washington), smatra da će lideri Hamasa, sada kada imaju vlast, omekšati stav prema Izraelu:

„Dok su izvan procesa odlučivanja grupe nastoje da budu radikalne. Kada su u poziciji da imaju vlast, tendencija je da djeluju odgovornije. Tako će biti i u slučaju Hamasa, koji će morati da bude umjereniji kako bi se pregovori s Izraelom nastavili.”

Prema ocjenama većine američkih analitičara i nekih zvaničnika u Vašingtonu, pobjeda Hamasa signalizuje dramatičan neuspjeh startegije administracije predsjednika Buša na Bliskom istoku. Šef Bijele kuće je u poznatom govoru u ljeto 2002. pozvao Palestince na promjenu, aludirajući na Jasera Arafata. Politički potres koji se desio prošle srijede nije želio niko ni u Bijeloj kući, ni u Stejt Departmentu. Pobjeda pokreta koji su SAD i Evropska unija proglasile terorističkom organizacijom možda ipak nudi i šansu. Ukoliko bi Vašington bio u stanju da sarađuje sa Hamasom koji bi se odrekao nasilja i razoružao, Amerika bi dobila u ovoj islamističkoj organizaciji saveznika u ratu protiv Al-Kaide . Za takve kalkulacije je možda prerano. Procjene će biti malo jednostavnije nakon izbora u Izraelu krajem marta. Sve ankete ukazuju na pobjedu umjerene stranke Kadima. Hoće li ona biti uspješnija u pregovorima sa radikalnim islamskim pokretom Hamas, nego njen osnivač, teško oboljeli premijer Arijel Šaron sa sekularnim Fatahom, ostaje da se vidi. Profesor Murhaf Zuezati:

“Izrael mora biti fleksibilan pregovarač, kako bi neutralisao maksimalističke pozicije Hamasa. Ukoliko izraelski pregovarači nisu fleksibilni, Hamas će zadržati radikalne stavove. U kojem će pravcu stvari krenuti zavisi od Izraela.”

Kakve će naposlijetku biti konsekvence Hamasove pobjede za region Bliskog istoka? Džordž Zofe (George Joffee), sa Univerziteta u Kembridžu, nudi sljedeći zaključak:

“U najkraćem, nalazimo se na sasvim novom i neočekivanom raskršću na Bliskom istoku. I kako će se stvari dalje razvijati, neće biti jasno za nekoliko mjeseci, ako ne i godina.”
XS
SM
MD
LG