RFE: Nedavno je francuski ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy izjavio da bi trebalo pričekati sa punom integracijom Zapadnog Balkan sve dok Evropska unija ne riješi i svoje probleme. Da li bi to moglo postati prevladavajuće mišljenje unutar Unije?
JANNING: Naravno, ima nekoliko država članica koje su vrlo kritične kada se radi o mogućnosti Unije da apsorbira novo proširenje. No, s druge strane, postoji pozitivno iskustvo s istočnoevropskim državama u svibnju 2004. Iako je Unija istitucionalno vrlo slaba, ulazak novih članica nije odlučujući faktor u političkoj krizi koju proživljava Evropska unija. Mislim da sam projekt Unije ima daleko više problema među takozvanim starim članicama, tako da zaista ne vidim jasan razlog zašto bi Zapadni Balkan morao čekati duže od onoga koliko mu je potrebno da bude spreman za članstvo.
RFE: Lideri poltičkih stranaka u Bosni i Hercegovini nisu postigli dogovor o promjeni Daytonskog ustava zemlje. Mogu li Bošnjaci, Srbi i Hrvati u BiH prevladati nacionalne interese, kako bi ta zemlja postala funkcionalna i jedinstvena država?
JANNING: To stvarno ne znamo. Međunarodna zajednica nastoji održati multietničku Bosnu i Hercegovinu na temeljima nekadašnjeg života nacionalnih zajednica u toj zemlji. U ovom trenutku ne možemo biti sigurni da li će takav model uopće biti moguć. U ovom trenutku on se održava činjenicom da ipak postoji ograničeni suverenitet određen Daytonom i da to održava "status quo", jednu vrstu tolerancije. No, to se ne smije precjenjivati. Pitanje je da li će se ta zemlja kada bude prepuštena sama sebi raspasti u samo nekoliko godina. Trenutno, mi moramo živjeti s tim pitanjem, jer ako pogledate problem Kosova ili Srbije i Crne Gore, jedina alternativa je omogućiti građanima da sami odluče što žele. To bi moglo značiti da bi u jednom trenutku građani Bosne i Hercegovine mogli odlučiti da ne žive zajedno, a to ćemo onda morati poštovati.
RFE: Uskoro bi trebali početi razgovori o konačnom statusu Kosova. Beograd i Priština i dalje imaju suprotne stavove, da li će Martiju Ahtisariju uspjeti ih približiti? I, po Vašem mišljenju, kakav bi mogao biti konačni status Kosova?
JANNING: To je vrlo složeno pitanje, no Ahtisari ima iskustvo iz slučajeva koje su za promatrača bili jednako komplicirani. U osnovi, dvije su opcije u igri. Jedna je ona koju Kosovarima i Srbima predlaže međunarodna zajednica, a ona se uglavnom odnosi na to da se trenutačno ne žele izravno miješati u konačno rješenje statusa. I druga je opcija dogovor dviju strana u pregovorima. Za sada bi se moglo reći da su pozicije Beograda i Prištine nespojive. No vjerujem da važni ljudi u Srbiji i na Kosovu shvaćaju da s pitanjem Kosova na dnevni red moraju doći i druga pitanja, poput razvoja, jer je razvoj i na Kosovu i u Srbiji blokiran preokupacijom oko pitanja statusa. Zato i mislim da ima mjesta za dogovor. To bi, po mom mišljenju, trebao biti oblik razdvajanja, oblik nezavisnosti koji bi mogao ići kroz fazu od formalne autonomije, a potom bi se u određenom trenutku raspisao referendum. Ta bi solucija mogla biti prihvatljiva i Srbima kada dođu do zaključka da je srpska budućnosti u Evropi zapriječena, jer pitanje Kosova još nije riješeno.
RFE: Pored Kosova, na Balkanu je aktualno pitanje crnogorskog referenduma koji bi se, po najavama crnogorskih dužnosnika, trebao održati u travnju. Da li bi zbog Kosova međunarodna zajednica mogla utjecati na moguće odgađanje referenduma?
JANNING: Međunarodna zajednica je u prethodnim slučajevima zapravo bila instrument u rukama onih koji žele separaciju od Srbije. No, to je prvenstveno crnogorsko pitanje, i u slučaju odgode, frustracije bi u Crnoj Gori mogli dalje rasti, a Crna Gora se ne bi se razvijala. Po mom mišljenju, nestrpljenje raste, posebno kod onih koji jesu za izdvajanje. I sumnjam u to da bi Zapad mogao utjecati na Crnu Goru, kao što uostalom sumnjam u to da bi Zapad to uopće smio raditi. To ne bi bilo mudro i zbog kosovskog pitanja. Treba stvari pojasniti svima u regiji i otvoreno reći da politika koja je kreirana kako bi druge ljude držala pod kontrolom nema budućnost.
RFE: Haški tribunal za ratne zločine želi zatvoriti slučaj optuženih haških bjegunaca. Nedavno je iz Haga i Bruxellesa poručeno Beogradu da bi pregovori o stabilizaciji i pridruživanju mogli biti suspendirani, ukoliko Ratko Mladić ne bude izručen Sudu. Hoće li to stvarno pomoći da Mladić bude izručen, jer u Hagu i dalje tvrde da se on nalazi pod zaštitim nekih vojnih i obavještajnih krigova u Srbiji i Crnoj Gori?
JANNING: Pa, to bi moglo pomoći. Evropske perspektive su, za sada, najača izvanjska snaga koja može određivati razvoj političkih događaja u Srbiji. No, nažalost, atraktivnost Evropske unije, do sada nije dovela do formiranje evropske strategije srpske Vlade. Istina, utjecaj postoji, no on nije toliko snažan koliko bi mogao ili trebao biti. Moje je mišljenje da bi suspendiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju moglo dati rezultata, iako ni to nije sigurno, jer do sada je taj utjecaj na srpsku politiku ipak bio ograničen.
JANNING: Naravno, ima nekoliko država članica koje su vrlo kritične kada se radi o mogućnosti Unije da apsorbira novo proširenje. No, s druge strane, postoji pozitivno iskustvo s istočnoevropskim državama u svibnju 2004. Iako je Unija istitucionalno vrlo slaba, ulazak novih članica nije odlučujući faktor u političkoj krizi koju proživljava Evropska unija. Mislim da sam projekt Unije ima daleko više problema među takozvanim starim članicama, tako da zaista ne vidim jasan razlog zašto bi Zapadni Balkan morao čekati duže od onoga koliko mu je potrebno da bude spreman za članstvo.
RFE: Lideri poltičkih stranaka u Bosni i Hercegovini nisu postigli dogovor o promjeni Daytonskog ustava zemlje. Mogu li Bošnjaci, Srbi i Hrvati u BiH prevladati nacionalne interese, kako bi ta zemlja postala funkcionalna i jedinstvena država?
JANNING: To stvarno ne znamo. Međunarodna zajednica nastoji održati multietničku Bosnu i Hercegovinu na temeljima nekadašnjeg života nacionalnih zajednica u toj zemlji. U ovom trenutku ne možemo biti sigurni da li će takav model uopće biti moguć. U ovom trenutku on se održava činjenicom da ipak postoji ograničeni suverenitet određen Daytonom i da to održava "status quo", jednu vrstu tolerancije. No, to se ne smije precjenjivati. Pitanje je da li će se ta zemlja kada bude prepuštena sama sebi raspasti u samo nekoliko godina. Trenutno, mi moramo živjeti s tim pitanjem, jer ako pogledate problem Kosova ili Srbije i Crne Gore, jedina alternativa je omogućiti građanima da sami odluče što žele. To bi moglo značiti da bi u jednom trenutku građani Bosne i Hercegovine mogli odlučiti da ne žive zajedno, a to ćemo onda morati poštovati.
RFE: Uskoro bi trebali početi razgovori o konačnom statusu Kosova. Beograd i Priština i dalje imaju suprotne stavove, da li će Martiju Ahtisariju uspjeti ih približiti? I, po Vašem mišljenju, kakav bi mogao biti konačni status Kosova?
JANNING: To je vrlo složeno pitanje, no Ahtisari ima iskustvo iz slučajeva koje su za promatrača bili jednako komplicirani. U osnovi, dvije su opcije u igri. Jedna je ona koju Kosovarima i Srbima predlaže međunarodna zajednica, a ona se uglavnom odnosi na to da se trenutačno ne žele izravno miješati u konačno rješenje statusa. I druga je opcija dogovor dviju strana u pregovorima. Za sada bi se moglo reći da su pozicije Beograda i Prištine nespojive. No vjerujem da važni ljudi u Srbiji i na Kosovu shvaćaju da s pitanjem Kosova na dnevni red moraju doći i druga pitanja, poput razvoja, jer je razvoj i na Kosovu i u Srbiji blokiran preokupacijom oko pitanja statusa. Zato i mislim da ima mjesta za dogovor. To bi, po mom mišljenju, trebao biti oblik razdvajanja, oblik nezavisnosti koji bi mogao ići kroz fazu od formalne autonomije, a potom bi se u određenom trenutku raspisao referendum. Ta bi solucija mogla biti prihvatljiva i Srbima kada dođu do zaključka da je srpska budućnosti u Evropi zapriječena, jer pitanje Kosova još nije riješeno.
RFE: Pored Kosova, na Balkanu je aktualno pitanje crnogorskog referenduma koji bi se, po najavama crnogorskih dužnosnika, trebao održati u travnju. Da li bi zbog Kosova međunarodna zajednica mogla utjecati na moguće odgađanje referenduma?
JANNING: Međunarodna zajednica je u prethodnim slučajevima zapravo bila instrument u rukama onih koji žele separaciju od Srbije. No, to je prvenstveno crnogorsko pitanje, i u slučaju odgode, frustracije bi u Crnoj Gori mogli dalje rasti, a Crna Gora se ne bi se razvijala. Po mom mišljenju, nestrpljenje raste, posebno kod onih koji jesu za izdvajanje. I sumnjam u to da bi Zapad mogao utjecati na Crnu Goru, kao što uostalom sumnjam u to da bi Zapad to uopće smio raditi. To ne bi bilo mudro i zbog kosovskog pitanja. Treba stvari pojasniti svima u regiji i otvoreno reći da politika koja je kreirana kako bi druge ljude držala pod kontrolom nema budućnost.
RFE: Haški tribunal za ratne zločine želi zatvoriti slučaj optuženih haških bjegunaca. Nedavno je iz Haga i Bruxellesa poručeno Beogradu da bi pregovori o stabilizaciji i pridruživanju mogli biti suspendirani, ukoliko Ratko Mladić ne bude izručen Sudu. Hoće li to stvarno pomoći da Mladić bude izručen, jer u Hagu i dalje tvrde da se on nalazi pod zaštitim nekih vojnih i obavještajnih krigova u Srbiji i Crnoj Gori?
JANNING: Pa, to bi moglo pomoći. Evropske perspektive su, za sada, najača izvanjska snaga koja može određivati razvoj političkih događaja u Srbiji. No, nažalost, atraktivnost Evropske unije, do sada nije dovela do formiranje evropske strategije srpske Vlade. Istina, utjecaj postoji, no on nije toliko snažan koliko bi mogao ili trebao biti. Moje je mišljenje da bi suspendiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju moglo dati rezultata, iako ni to nije sigurno, jer do sada je taj utjecaj na srpsku politiku ipak bio ograničen.
