Dostupni linkovi

logo-print

Etnička diskriminacija u zapošljavanju


U izvještaju pod nazivom “Iza zaključanih vrata”, istraživač Amnesty Internationala Omer Fišer je za ilustraciju diskriminacije u zapošljavanju uzeo fabrike Aluminij iz Mostara i Rudnike Ljubija kod Prijedora. Podsjetivši da je Aluminij drastično promijenio vlasničku strukturu, odnosno “prošao kroz neprikladnu i neadekvatnu privatizaciju”, Fišer je izjavio:

“Danas ta fabrika zapošljava oko 1000 radnika, pretežno Hrvata. Tako se potvrđuje da je Aluminij, koji je provodio etničku diskriminaciju tokom rata, efekte takvog postupka zadržao i danas. Firma je nekada zapošljavala radnike iz svih etničkih grupa, a sada ima pretežno Hrvate. 2003. godine radnici hrvatske nacionalnosti su činili 93 posto od ukupno zaposlenih.”

Govoreći o Rudnicima Ljubija, Fišer je izjavio kako je tamo na početku rata otpušteno najmanje 2000 radnika jer nisu bili Srbi:

“Radnici koji su nepravedno otpušteni ni do danas nisu vraćeni na posao, niti su dobili neku vrstu odštete. Oni su bili u potpunosti isključeni iz pregovora koji su vođeni 2004. godine o stvaranju novog preduzeća, sa drugačijom vlasničkom strukturom.”

Nijaz Brkić, predsjednik sindikata nelegalno otpuštenih radnika Rudnika Ljubija, kaže:

“Danas u cijelom rudniku ima zaposlenih svega 11 Bošnjaka. Ukupno zaposlenih je oko 700 radnika.”

Edin Ramulić, jedan od otpuštenih radnika:

“Nigdje nemamo, osim samo nekoliko ljudi koji su zaposleni u javnim institucijama – nekoliko ljudi radi u opštini radi, nekoliko u tim službama, ali to je jedan mali, beznačajni promil koji apsolutno nema nikakvu osnovu da ljudi mogu tamo preživjeti.”

Amnesty International je preporučio organima vlasti u BiH da pronađu načina da se otpušteni radnici ili vrate na posao ili da dobiju adekvatnu kompenzaciju.
XS
SM
MD
LG