Brano LIKIC
Od tog trenutka su se počeli nizati prevodi na raznim jezicima svijeta. Veliki umovi toga vremena, kao Johan Wolfgang Goethe, Walter Scott, Puškin, Adam Mickiewitz, samo su neka od imena koja su prevodila Hasanaginicu. Za nju se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada koja je ikad nastala.Hasanaginica je služila i kao predložak za istoimenu prvu bosansku operu, koja je premijerno izvedena u Sarajevu 2000. godine. Libreto je napisao Nijaz Alispahić, a kompozitor je bio Asim Horozić.
Nakon mnogih uspješnih gostovanja, opera Hasanaginica doživjela je svoje izdanje i na tri CD-a, što je prvi put uopšte na ovim prostorima, a kako autori kažu, očekuje se i filmska verzija ove opere.
Razgovarali smo sa nekima od protagonista ove prve bosanske opere. Najprije libretista Nijaz Alispahić:
„Do sada je napisano deset verzija drame Hasanaginica. Jedanaesta verzija – muzičko-scenska – je moj libreto. Alija Isaković je rekao u jednom zapisu da će svaka generacija intelektualaca prislanjati uho da oslušne i grijati se na vatri i zvukovlju kojim zrači Hasanaginica. Ja sam jedan od tih sretnika ili nesretnika koji su, eto, pokušali nešto da urade. Napisao sam i novu dramsku verziju, a onda sam napisao i libreto za prvu bosanskohercegovačku operu koja je s uspjehom izvedena. Mislim da sam na tom planu nešto ipak uradio, donio nešto novo – i kad su u pitanju neke etičke rezonance, sama priča, pa i kad su u pitanju protagonisti odnosno likovi – u drami, a i u operi. Vjerovatno će se uskoro pojaviti još neko sljedeći koji će takođe pokušati da nadogradi taj mit, tu legendu, tu ljepotu koju u sebi nosi balada Hasanaginica. Ona je izvorište i utoka razmišljanja kad je u pitanju čovjek, njegova ljubav, njegova prava, njegova etika i tako dalje. Dakle, da zaključim, mislim i vjerujem da sam nešto od toga donio i ja s dramom i libretom za operu Hasanaginica.“
Kompozitor Asim Horozić:
„Ne da sam zadovoljan, nego sam prezadovoljan poslije ovih nekih pet godina distance i dobre kritike dobrih ljudi koji znaju šta je operni život i operna predstava napravljena u ovo vrijeme. Ja sam prezadovoljan. Ovo je najvjerovatnije nešto što će trajati mnogo desetina godina. U početku sam mislio da ću nekome nešto pokloniti, ali ovo će ostati. To je bio za mene veliki zalogaj. To je jedna velika, naša, bosanska pjesma. Da sam znao koliko je to veliki zalogaj, razmislio bih da li bih prihvatio. Ali, eto, nekad se nešto stvori više iz neznanja, nego iz znanja. Prezadovoljan sam. Stvarno bi bilo ružno kad bih htio više. Svi hoćemo više i možemo, međutim ovo je najviše što smo u datom trenutku postigli.“
Dirigent opere Hasanaginica je Miroslav Homen koji 1. februara, kada će biti i zvanična promocija CD izdanja, slavi četrdeset godina umjetničkog rada:
„Pošto je to prvijenac Asima Horozića, bilo je, ipak, stvari koje je trebalo malo drugačije uobličiti u smislu nekih opernih zakona. Tako da smo zajednički to morali da radimo, Sulejman Kupusović i ja, naravno sam Asim Horozić i tako dalje. Tako da smo negdje nešto rezali, negdje nešto dodavali, negdje nešto mijenjali. To je uvijek tako kad se radi prvijenac, onda uvijek ima tog dodavanja i rezanja. Mislim da smo posao sve zajedno obavili jako dobro, jer predstava, eto, ne samo da živi, nego ima i uspjeha. I to ne samo kod nas, već je, evo, i u Hrvatskoj uspjela i tako dalje. Mislim da je vrlo značajan taj entuzijazam. Poštujem Alispahića i njegov libreto, ali je negdje to moralo – scenski ili muzički gledano – da se drukčije kaže na samoj sceni. Bez velikog entuzijazma koji su svi ti protagonisti zajedno imali, rezultati ne bi bili takvi.“
Ivica Šarić je igrao ulogu Hasanage:
„Opera Hasanagica je od samog starta doživjela uspjeh. U to vrijeme smo mislili da možda imamo malo više emocija nego neki neovisni kritičar ili gledalac. Međutim, blizu 40 izvođenja Hasanaginice je pokazalo da je to jedna vrijedna predstava. Nakon gostovanja od Zagreba, Puli, Istanbulu, Austriji, pokazalo se da je jako interesantna za strance. Znam ovdje neke međunarodne funkcionere koji su je gledali po pet-šest puta. Svi su oduševljeni. Moj prijedlog je bio da se to stavi na nosač zvuka. Tako da je to ujedno i prva opera na CD-u. Planiramo da napravimo i DVD, odnosno da snimimo predstavu u određenim autentičnim prostorima. To je projekat na kojem su svi radili sa puno emocija i dali sve od sebe. Snimak je dobar. To će vjerovatno ocijeniti i kritika. Poslije promocije, koja će biti 1. februara, uz predstavu Hasanaginica, posjetitelji i izvođači će dobiti po jedan primjerak CD-a i oni će najbolje ocijeniti kakav je. Ja mislim da je dobar.“
Osim uloge Hasanage, imaš i „ulogu“ ministra kulture Kantona Sarajevo. Koliko ćeš kao ministar pomoći neke sljedeće projekte kao što je ovaj na primjer?
„Ja sam ministar kulture i sporta. Svi oni koji su zainteresovani da njihovi projekti budu finansirani, zadovoljni su, razumijevajući situaciju u kojoj se nalazimo i veličinu budžeta koje naše ministarstvo ima. Ja uvijek nastojim da projektima koji su od značaja, ne samo za Kanton Sarajevo nego i za Bosnu i Hercegovinu, pridamo veću pažnju, da one koji će biti ambasador Bosne i Hercegovine podržimo, jer, ipak, kultura i sport su i dalje jedini značajni produkti Bosne i Hercegovine.“
Lejla Jusić je u operi Hasanaginica igrala ulogu Sultanije:
„Ovo je moja prva uloga u operi kao solista. Bila mi je velika čast raditi sa pjevačima kao što su Amila Bakšić, Ivica Šarić, Krunoslav Cigoj, Ivica Čikeš, Margit Tomik. To je jedno neprocjenljivo iskustvo za nekoga ko praktično tek počinje sa profesionalnom karijerom. Što se tiče same uloge, nekako se sve nadovezalo na moj dotadašnji rad koji je, osim klasičnog repertoara, podrazumijevao i prezentaciju bosanskohercegovačke muzičke kulture, tako da se i ova uloga u tom nekom kontekstu nadovezala. Uloga kao uloga je za mene bila veliki izazov. Vokalno je dosta zahtjevna, radi se o dosta zahtjevnim intervalima, čega sam postala svjesna nakon izvjesnog vremena izvođenja same predstave, jer je u početku postojao taj entuzijazam, želja da se što bolje napravi ta uloga. Uloga je s druge strane bila i dosta glumački zahtjevna. Radi se o najstarijoj kćeri – Sultaniji, koja ima možda nekih petnaest-šesnaest godina, i koja u svemu tome što se dešava, dakle u kompletnom libretu i samoj Hasanaginici, ima za zadatak da prati kompletnu priču i da sve to, na jedan svoj, potpuno dječji način doživljava i proživljava, dakle da bude prisutna sve vrijeme. Uloga je tako napisana da je Sultanija svojom pojavom prisutna u sva tri čina.“
Muzički producent cijelog projekta bio je Faruk Jažić:
„Na sceni je bilo u svakom momentu pedeset i osam članova orkestra, šest vokalnih solista i šezdeset i šest članova hora. Dakle, to je stvarno jedna impozantna cifra. Onda sto tri mikrofona, osam miksera. Upamtio sam i da je bilo oko hiljadu dvjesta sedamdeset rezova. Po nekoliko puta smo ponavljali dijelove i kasnije u postprodukciji izabirali najuspješnije pokušaje. Najteži dio posla je ta postprodukcija. Pisao sam sate i negdje nakon hiljadu i dvjesto sati u postprodukciji sam ih prestao pisati, ali je tu negdje već bio kraj. Najveća dilema mi je bila koju produkciju primijeniti, u odnosu, dakle, interpretator i orkestar. Postoji ta klasična evropska škola, uglavnom talijanska, gdje se pjevač utapa u izvođenju u orkestar, gdje je nerazumljivih riječi negdje oko dvadeset i pet do trideset posto. Čuje se, dakle, melodija, a izgovor riječi toliko nije bitan. Međutim Amerikanci i sve ove zemlje bez duge tradicije u operi preferiraju više taj jedan pop izraz – guraju vokal na naprijed, razumljivost je stopostotna, a orkestar je negdje u bekgraundu tog vokala. Ja sam pokušao da budem negdje između te dvije varijante i čini mi se da sam u tome uspio. Par ljudi mi je reklo da se vokali možda nešto jače čuju, međutim meni je bilo stalo da se čuju riječi, odnosno da se prepozna taj libreto jer se pjeva na bosanskom jeziku koji, mora se priznati, nije baš uobičajen za izvođenje opere i nije toliko fonetičan kao talijanski, francuski ili engleski. Najviše sam pravio kompromis upravo radi slušalaca. Poznato je da naši slušaoci vole takve priče, vole balade. Ovo je priča tonovima i bilo mi je stalo da se fino razumije. Hasanaginica kao opera, kao izraz pripada ne samo Bosni i Hercegovini, već i široj regiji. Mislim da je ovo biser i jedan fin dodatak sveukupnoj kulturi Zapadnog Balkana.“
CD sa operom Hasanaginica je značajno izdanje koje je još jednom skrenulo pažnju na ovu veliku ljubavnu baladu i utkalo još jedan dio u temelje njene besmrtnosti.