Dostupni linkovi

logo-print

Želimo ista prava kao i Srbi u Crnoj Gori


Gost Radija Slobodna Evropa je Nenad Stevović, predsjednik Udruženja Crnogoraca Srbije 'Krstaš', osnovanog da očuva crnogorski duhovni i običajni nacionalni identitet.

RSE: U uređenim državama, ovakva su udruženja uglavnom angažovana na očuvanju kulturnog identiteta, jezika, običaja, tradicije. No vaše se udruženje, sukladno političkom ambijentu u Srbiji, ali i Crnoj Gori, prije svega, čini se, mora baviti zaštitom nacionalnog identiteta. Da li sam u pravu?

STEVOVIĆ: Slažem se i mislim da ste potpuno u pravu. Svima je, na žalost, jasno da je postojanje Crnogoraca i postojanje našeg specifičnog identiteta, naše nezavisne istorije, kulture i vjere, jedino sporno u Srbiji. Cio svijet i sve bivše jugoslovenske republike, koje su nama svima na neki način najbliže, gledaju na crnogorski narod i Crnu Goru kao na sebi ravnopravne, svi osim Srbije i njene zvanične politike. Beograd ne želi da razumije da se prava Crnogorcima ne dodjeljuju iz Nemanjine ulice u Beogradu, gdje je sjedište srpske Vlade. Prava Crnogoraca u Srbiji su neosporna i verifikovana kao i svi međunarodni dokumenti i mislim da je vrijeme da neko obavijesti gospodina Koštunicu da Crnogorci imaju svoje legitimno udruženje u Srbiji i da će ono dalje samo da jača iz dana u dan. Mi smo narod koji je ponosan na svoju otadžbinu Crnu Goru i na njenu istoriju, a posebno na njenu tradiciju tolerancije. Mišljenja sam da je Beograd zavaran činjenicom da Crna Gora i Crnogorci nijesu agresivni u odbrani svog nacionalnog identiteta. Mi ne želimo zvaničnoj Srbiji da dokazujemo da postojimo, već im svakodnevno pružamo šansu da se probude iz svog sna i da se bore da dostignu svjetske standarde, jer mi ih već imamo.

RSE: Samo u protekloj sedmici Udruženje 'Krstaš' oštro je reagovalo na nekoliko dokumenata sačinjenih upravo u Beogradu. Evo da podsjetimo i da idemo nekim redom što se sve događalo. Savjet ministara Državne zajednice sačinio je dokument namijenjen Ujedinjenim nacijama, koji sadrži pregled nacionalnih zajednica u kojima ima svih naroda i nacionalnih manjina, ali Crnogoraca nema. Zatražili ste da se dokument ne šalje i zahtijevate objašnjenje i izvinjenje. Da li ste nešto od toga dobili?

STEVOVIĆ: Prije svega, ne mogu da krijem da smo zadovoljni prvim reakcijama, konačno je to pokušaj da se ospore rezultati popisa iz 2002. godine koji su propali, jer je Direkcija za informisanje Savjeta ministara Srbije i Crne Gore saopštila da je povučen sporni dokument koji je namijenjen Ujedinjenim nacijama i koji je u potpunosti priznao postojanje crnogorske manjine u Srbiji. Takođe je rečeno da su u osnovnom dokumentu precizirane pojedine odredbe i podaci i da će se, u saradnji sa vladama država članica, unijeti dopune i ispravke.

RSE: Drugi, ne manje značajan, je izostavljanje Crnogoraca sa web stranice u odjeljku - stanovništvo, jezik i vjera. Tekst je u međuvremenu povučen sa sajta, nakon vaše reakcije. Što to zapravo govori o srpskoj vlasti kada je odnos prema Crnoj Gori u pitanju i da li je povlačenje sa sajta prouzrokovano strahom od reakcije međunarodne zajednice?

STEVOVIĆ: Sigurno, dobra vijest je da je Vlada Srbije na svom web sajtu u rubrici stanovništvo, jezik i vjera, unijela i podatke o Crnogorcima i njihovom učešću u stanovništvu Srbije. Sve su to rezultati koje smo postigli u manje od 24 sata. Cijeli ovaj događaj i priznavanje naše formalne jednakosti sa ostalim građanima Srbije jeste upravo posljedica našeg upozorenja da će se ovaj slučaj brzo internacionalizovati. Mi smo jasno stavili do znanja Savjetu ministara da očekujemo njihovu intervenciju prema Vladi Srbije, u skladu sa nadležnostima Državne zajednice u oblasti manjinskih prava. U suprotnom, bili smo spremni da idemo i do samog vrha, do Ujedinjenih nacija i ja napominjem da je ovo vrh ledenog brijega. Prepravka jednog web sajta je laka, naspram naše borbe za cijeli korpus ostalih manjinskih prava Crnogoraca u Srbiji.

RSE: Evo da se osvrnemo na još jedan dokument, ako se slažete? Meni se posebno zanimljiva čini pravna analiza doktora Lončara, ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu Srbije, pod nazivom 'Ostvarivanje prava državljana Crne Gore koji imaju prebivalište u Republici Srbiji', da učestvuju na mogućem referendumu u Crnoj Gori. Vi ste kazali, reagujući na ovaj dokument, da je to direktno podrivanje Venecijanske komisije i zatražili ste njegovu ostavku. Koliko taj vaš zahtijev, kao i ostali, ima težinu, s obzirom da ste udruženje nacije koja sve češće izostaje iz zvaničnih dokumenata? I kako uopšte komentarišete manipulacije Crnogorcima u Srbiji na političkom planu?

STEVOVIĆ: Prije svega, drago mi je što ste vidjeli naš zahtijev za ostavku gospodina Lončara povodom stava njegovog ministarstva koje u potpunosti kontrira stavovima saveza Evrope i njegove Venecijanske komisije. Ispada - ili da je doktor Lončar veći stručnjak od skupa najboljih evropskih pravnika ili da on želi namjerno da stvara atmosferu nesigurnosti među crnogorskim državljanima u Srbiji, da bi zloupotrebom mehanizma državne sile uticao na rezultate referenduma u Crnoj Gori. Što se našeg udruženja tiče i našeg stava da on nije veći stručnjak od Venecijanske komisije, tako da ostaje jedino ova druga mogućnost.

RSE: Predstojeći referendum u Crnoj Gori stavio je i vas i vaše udruženje „Krstaš“ na „vruću političku vrpcu“, na čijim su krajevima, na jednom i drugom, Srbija i Crna Gora. Vi javno iznosite sljedeći stav: 'svaki domovini odani Crnogorac svojoj zemlji želi dati dvije svete stvari - slobodu i nezavisnost'. A u isto vrijeme podsjećate da su Crnogorci u Srbiji lojalni građani te zemlje, ali da ne pristaju da budu instrumentalizovani protiv njihove domovine Crne Gore. Kako to ide zajedno u atmosferi koja vlada u Srbiji, gdje su zavađene političke partije, činjenica je, jedinstvene samo u jednom - Crna Gora u Zajednici?

STEVOVIĆ: Osnovni postulati demokratije su da je izjašnjavanje o nacionalnosti, vjeri slobodno. Dakle, nije riječ o prinudnom, već o slobodnom izjašnjavanju. Crnogorci u Srbiji jesu odani idealima slobode i nezavisnosti i, naravno. prema svojoj domovini. To nijesu pitanja o kojima mogu da odlučuju Vlada Srbije ili skupštinski odbori i slično. Naravno, mi se ne miješamo kada je u pitanju nacionalni identitet drugih naroda i u pravu ste kada kažete da su sve zavađene političke partije u Srbiji jedinstvene da Crna Gora treba da bude u Zajednici, ali to je potpuno nebitno šta političke partije u Beogradu misle i predstavlja jednu produženu ruku jedne vjekovne kolonijalne politike Srbije u odnosu na Crnu Goru. Pravo pitanje za partije u Srbiji jeste: da li Srbija želi da bude u Zajednici, a ne šta je bolje za Crnu Goru. Onaj ko će odlučivati šta je bolje za Crnu Goru jeste narod Crne Gore i niko više, čak ni generalni sekretar Ujedinjenih nacija, a kamoli neki političar iz Srbije.

RSE: Vi ste gospodine Stevoviću izjavili ovo: nezavisna Crna Gora biće moderno ogledalo u kojem se konzervativna Srbija neće rado ogledati. Možete mi potkrijepiti ovu vašu tvrdnju?

STEVOVIĆ: Pa jasno je. Dok je Crna Gora zemlja koja je objeručke prihvatila savremene principe multietničnosti i međuvjerske tolerancije, zvanična Srbija je često nevoljna da toleriše i sebi najbliže kao što su Crnogorci ili Makedonci i njihovo pravo na sopstvenu crkvu, vjeru i identitet. Pogledajte, u Crnoj Gori na strani nezavisnosti se nalaze Crnogorci, Hrvati, Albanci, muslimani, Bošnjaci, a na drugoj strani samo Srbi. Znači, nije riječ o diktaturi manjine, kao što u Beogradu vole da predstavljaju Crnu Goru, već o demokratskoj volji većine naroda koji su na istoj strani. Da ne govorimo o skandaloznim napadima u beogradskoj štampi i najprije slika Crne Gore i gospodina Vujanovića, zbog njegove posjete Vatikanu i poziva poglavara katoličke crkve da posjeti Crnu Goru. Zatim, Crna Gora je jasno prepoznala svoju neslavnu ulogu u nedavnim ratovima na tlu prethodne Jugoslavije i prva je pokrenula pitanje izvinjenja susjedima i plaćanja odšteta, dok je Srbija još uvijek u poricanju zločina, što se reflektuje i na nivo saradnje obje republike sa Haškim sudom. I po tom pitanju je Crna Gora na liniji savremenog svijeta, dok je Srbija i dalje nevoljni učesnik u takozvanim dobrovoljnim predajama ljudi koji su proglašeni pred građanima Srbije kao heroji. I konačno da kažem, jasan je otklon Crne Gore od militarističkog duha i potrebe za snaženjem institucija kao što je vojska, a tu je i brža reforma ekonomije i očekivani bum investicija i ulaganja nakon proglašavanja nezavisnosti. Dok je Srbija, na žalost, u zadnjih 15 godina bila pojam zemlje koja ne poštuje slobodu građana, štiti ratne zločince i ne može da funkcioniše sa svojim susjedima.

RSE: Prikaz broja i razmještaja Crnogoraca u Srbiji i Vojvodini poremećen je znatno u posljednjih 15 godina. Po popisu iz 1991. godine, u Srbiji je živjelo 118.000 Crnogoraca, a po popisu 2002. godine oko 70.000. Gospodine Stevoviću, gdje je nestalo 11.000 Crnogoraca?

STEVOVIĆ: Da, tačni su vam ovi podaci. Inače, nestalo je oko 18.000, a kao što znate, svi možemo sami da nagađamo gdje su nestali ti Crnogorci. U popisu nije vršena precizna evidencija promjene izjašnjavanja ili iseljavanja pojedinih nacionalnih zajednica, tako da mogu samo da pretpostavim da je jedan broj Crnogoraca, pod pritiskom najjače moguće medijske kampanje u Srbiji od 1991. do 2002. godine, osjetio da može imati problema ako se izjasne kao Crnogorci. Ne treba zaboraviti da je 1991. godine bilo šest republika u SFRJ, a 2002. je bilo samo dvije. S tim što je ta druga Crna gora u beogradskim medijima već deset godina služila kao primjer za sve najgore što postoji u našoj zemlji i nije čudo onda što su naši ljudi u Srbiji pod pritiskom osjetili da je manji lični rizik da se javno ne izjasne kao Crnogorci da ne bi platili poslije cijenu odvajanja Crne Gore.

RSE: Da li je prejaka vaša konstatacija da se tu zapravo radi o zastrašujućoj asimilaciji ili je to upravo realnost?

STEVOVIĆ: Znate - ako se država i zvanični Beograd otvoreno bore protiv upotrebe našeg jezika, pozivaju na zabranu izgradnje naše crkve, brišu nas iz zvanične državne statistike i obavještavaju međunarodne institucije da mi ne postojimo, predsjednik Vlade Srbije koristi naše lične podatke i spiskove Crnogoraca u Briselu u svojoj retrogradnoj kampanji za upravljanje Crnom Gorom iz Srbije, prijeti nam gubitkom svih prava ako ne padnemo na koljena ili ako ne pritiskamo rođake u Crnoj Gori da glasaju onako kako to želi premijer Srbije - to su sve elementi zastrašujuće asimilacije, u svakom slučaju asimilacije. A svako da je na mjestu ovih Crnogoraca u Srbiji, mislim da bi bio zastrašen.

RSE: Ali i Vi i ja znamo da Crnogorci u Srbiji pokazuju znatne različitosti, posebno po pitanju nezavisnosti ili Zajednice. Kako to komentarišete?

STEVOVIĆ: Mislim da tu postoji dosta zabune i drago mi je da ste me to pitali. Crnogorci u Srbiji nijesu podijeljeni po pitanju nezavisnosti, velika većina je jasno i ubjedljivo za nezavisnost. Naravno, postoji i određena značajna grupa ljudi porijeklom iz Crne Gore koji preferiraju u Zajednicu, ali tu nije riječ o Crnogorcima u Srbiji, već o Srbima porijeklom iz Crne Gore. No, oni i ne pripadaju crnogorskoj nacionalnoj zajednici u Srbiji, oni nisu manjina, već su većinski narod u Srbiji.

RSE: Kakav će, po vama, biti položaj Crnogoraca u Srbiji nakon mogućeg izglasavanja nezavisnosti?

STEVOVIĆ: To u vezi crnogorskog naroda u Srbiji najverovatnije kratkoročno, a u pitanju su dani ili nedjelje, najvjerovatnije biće loše, jer ćemo se se naći u svojevrsnom pravnom vakumu. Odgovornost za to nosi direktno Vlada Srbije koja odbija pregovore sa legitimnim predstavnicima Crne Gore o budućim odnosima dvije nezavisne države. Naravno, sve je to sa ciljem da pritiskaju Crnogorce da ne glasaju za nezavisnost, ali ti pritisci su kontraproduktivni. Mi očekujemo da će se naš položaj dramatično poboljšati onog trenutka kada Beograd bude priznao nezavisnost Crne Gore. U toj situaciji mi ćemo konačno postati ono što praktično i jesmo, ali formalno nam nije priznato, a to je da smo nacionalna manjina u Srbiji.

RSE: Za koja se nacionalno-manjinska prava zalažete?

STEVOVIĆ: Za sva, želimo da iskoristimo sva prava koja su garantovana ostalim nacionalnim manjinama u Srbiji i ništa više. A to znači, između ostalog, pravo na nacionalni savjet, pravo na nacionalne simbole i praznike, na Crnogorsku pravoslavnu crkvu, jezik, obrazovanje, kao i ostala prava garantovana međunarodnim sporazumima. Ukratko, želimo ista ona prava koja imaju i koja će imati Srbi u Crnoj Gori.

RSE: Kakvi ssu odnosi vašeg udruženja i vojvođanskih vlasti?

STEVOVIĆ: Udruženje Crnogoraca Srbije 'Krstaš' djeluje na čitavoj teritoriji Srbije, sa posebnim akcentom na Vojvodinu i Beograd, gdje su Crnogorci najviše skoncentrisani. Sjedište Udruženja je u Lovćencu, jedinom mjestu u cjelokupnoj crnogorskoj dijaspori gdje su još uvijek Crnogorci većinsko stanovništvo, a Lovćenac se nalazi u opštini Mali Iđoš. I mogu da kažem da smo tu sa lokalnom administracijom uspostavili jednu saradnju na zavidnom nivou. Počeli smo prvo od mjesne zajednice Lovćenac, zatim od opštine Mali Iđoš i došli smo do toga da smo prije neki dan, zajedno sa predsjednikom Skupštine opštine Mali Iđoš, bili primljeni u Skupštini Vojvodine kod predsjednika Bojana Kostreša. Nakon tog sastanka ja sam bio veoma zadovoljan, dobio sam uvjeravanja da je sadašnja administracija pokrajinska privržena našim idejama i daje nam podršku. Mislimo da ćemo imati dobre partnere u svim ovim budućim aktivnostima koje ima udruženje 'Krstaš' u Vojvodini.

RSE: Izgradnja Crnogorske pravoslavne crkve u Lovćencu najava je za ovu godinu. Da li je to izgledno i ko pruža potporu ovom projektu?

STEVOVIĆ: Kada smo odlučili da uđemo u projekat izgradnje hrama Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji donijeli smo odluku da gradnju ne započinjemo na nekom privatnom zemljištu, iako je bilo dosta ponuda za jednu takvu donaciju. Mi smo riješili da pronađemo način da zemljište dobijemo od države, tako da čitavu tu stvar podignemo na jedan veći nivo. I, kao što znate, 5. avgusta prošle godine smo predsjednik Skupštine opštine Mali Iđoš Pavel Karolj, ispred opštine Mali Iđoš, i ja, ispred Udruženja Crnogoraca Srbije 'Krstaš', potpisali ugovor o dugoročnom zakupu nekretnine u Lovćencu u građevinskom reonu veličine oko 500 m2. Sa jasnom namjerom da se to zemljište iskoristi za gradnju hrama Crnogorske pravoslavne crkve. Ja bi sada samo citirao riječi gospodina Karolja, predsjednika Opštine, koji je nakon potpisivanja izjavio, citiram: 'Svaki narod ima pravo na svoju izvornu crkvu i mi ćemo iz naših skromnih mogućnoti potpuno ravnopravno pomoći izgradnji Crnogorske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve, kao i održavanju Rimokatoličke i Reformatorske crkve'. Tu jasno pokazuje stav Opštine i ono što sam ranije govorio, mi smo dosta toga pokrenuli i sigurno ćemo izgradnju započeti na proljeće ove godine, a da li ćemo uspjeti da je završimo ove godine ili sljedeće, to je pitanje koje možemo postaviti jednom širem krugu. U izgradnju bi trebala da se uključi i crnogorska dijaspora i svi drugi relevantni činioci koji podržavaju ovaj projekat.

RSE: Za kraj gospodine Stevoviću recite kratko, za one koji ne znaju, odakle su vaši preci i kakve su danas vaše lične veze sa Crnom Gorom?

STEVOVIĆ: Moji preci su iz cetinjskog kraja, iz Cuca otac je putem kolonizacije 1946. godine došao u Vojvodinu, majka mi je takođe iz Cuca rođena je Pešikan, a moje veze sa Crnom Gorom intenzivne i moje porodice i moje lično, voma često idem za Crnu Goru i mislim da ne prođe ni mjesec dana, a da neko od nas nije dolje.
XS
SM
MD
LG