Dostupni linkovi

logo-print

Slijedi izručenje Hrvatskoj?


Enis ZEBIC, Miloš TEODOROVIC, Ljudmila CVETKOVIC

Hrvatski predsjednik Stipe Mesić pozdravio je uhićenje Dragana Vasiljkovića, medijski poznatijeg kao „Kapetan Dragan“ od strane australske federalne policije:

„Očito da je pravda spora ali dostižna. Evo vidite, kod njega se pravda malo i požurila.“

Ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt najavila je da će službeni zahtjev za izručenjem Vasiljkovića biti dostavljen Australiji do konca sljedećeg tjedna:

„Ovdje se još treba do kraja provesti postupak pred Županijskim sudom u Šibeniku. Mislim da je taj postupak već pri kraju. Kada stigne odluka iz Županijskog suda u Šibeniku u Ministarstvo pravosuđa, mi ćemo odmah podnijeti zahtjev za izručenje prema australskim pravosudnim tijelima. Prema sporazumu između Hrvatske i Australije, rokovi za podnošenje zahtjeva za izručenje su 60 dana, odnosno 45 dana od dana uhićenja. Naravno, taj zahtjev će ići puno prije. Moglo bi se očekivati već krajem idućeg tjedna.“

Šibensko Županijsko državno odvjetništvo tereti Vasiljkovića za ratne zločine u vrijeme kada je bio zapovjednik i instruktor specijalaca u paravojnim postrojbama hrvatskih Srba. Osumnjičen je da je u lipnju i srpnju 1991. godine u zatvoru na kninskoj tvrđavi, te u veljači 1993. godine u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i ubijao zarobljene hrvatske vojnike i policajce. Također, tereti ga se da je kao zapovjednik specijalaca paravojske pobunjenih Srba, u suradnji sa lokalnim zapovjednikom federalne vojske, organizirao i izvršio napad na postaju hrvatske policije u Glini, prigradsko naselje Jukinac i sela Gornji i Donji Viduševac. Tijekom tog napada uništena je ili opljačkana civilna imovina, a civili nesrpske nacionalnosti bili su protjerani, ranjavani i ubijani. Hrvatski policajac Darko Kaurić, zarobljen je u Glini u lipnju 1991. godine, a za Radio Slobodna Evropa priča kako je u kninskom zatvoru susreo Vasiljkovića i njegove ljude:

„Tek poslije sam saznao da se oni zovu Alfe. Došli su kod nas u logor, u obilazak. Pred njegovim očima su nas tukli, zlostavljali, maltretirali, lomili… On nas je još pored toga psihički uništavao i maltretirao. Nakon drugog napada – 26. srpnja 1991. godine – na Glinu, kojim je on osobno zapovijedao, kao i planirao i pripremao taj napad, hvalio nam se da je samo do polovine prigradskog naselja Jukinac (to je prigradsko naselje Gline) nabrojao sto poubijanih Hrvata, koje su on i njegova vojska poubijali. Iza povratka smo vidjeli što se dogodilo s tim i sa svim ostalim naseljima gdje je Kapetan Dragan ratovao – bila su potpuno spaljena, uništena, svi Hrvati koji su se tu zatekli su poubijani.“

To vam je on pričao dok ste vi već mjesec dana bili u zatvoru u Kninu?

„Tako je. Ja osobno sam iz Jukinca i nisam znao što mi se događa s obitelji. Tada sam imao dvoje jako malene djece. Bilo nas je još iz Jukinca i iz tih prigradskih naselja. Svi smo bili psihički uništeni. Najmanje su boljeli udarci i lomljenje, više su boljele ove psihičke traume i psihička zlostavljanja kad su nam pričali da su pobili sve što su zatekli. Strahovao sam za svoju obitelj, što se dogodilo s mojom djecom, što se dogodilo sa prijateljima… Ali, srećom, prije tog samog napada, većina stanovništva se uspjela evakuirati, tako da, ipak, ona priča o sto ubijenih nije bila tačna. Ubijeno je nekoliko civila. Znam da je jedna starica pronađena obješena. Popaljeno je kuća, a u jednoj je jedna cijela obitelj poubijana i kuća zapaljena.“

Predsjednik zadarske i šibensko-kninske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Radoslav Bobanović za naš radio govori o svom zatočeništvu u kninskom zatvoru „Stara bolnica“ u jesen 1991. godine:

„Stotine osoba su ulazile u taj prostor. Recimo, ja sam zabilježio da me je 97 njih tuklo. Ne mogu kazati da sam Vasiljkovića vidio, sličnih i takvih je bilo, ali njegove postrojbe su bile u kninskom zatvoru i mučile zatvorenike.“

Kada je to bilo, u kojem razdoblju?

Kraj devetog, deseti i jedanaesti mjesec, znači moje vrijeme boravka u zatvoru. Potvrđeno je da su postrojbe Alfa, kojima je on zapovijedao, dolazile u bilo koje doba dana i noći – pretežno noću – izvlačili iz ćelija i prebijali po hodnicima, na otvorenom prostoru, na zatvorenom prostoru i tako dalje.

*****

Hapšenje Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao Kapetan Dragan, u Srbiji je propraćeno bez burnih reakcija, iako je upravo on u septembru prošle godine pozvao javnost da ga podrži u borbi da dokaže svoju nevinost. Tada je poslednji put boravio u Beogradu, a tvrdio je da je dobio i punu podršku vlasti. To, međutim, u Vladi danas nisu mogli da potvrde.

Nakon sastanka koji je u septembru imao sa nadležnima u Vladi Srbije, Dragan Vasiljković je izjavio:

„Dobio sam više nego što sam očekivao, u smislu sve što mi bude trebalo.“

Sve sa ciljem, kako je tada objasnio kapetan Dragan u izjavi za Radio Slobodna Evropa:

„Apsolutno smatram da ovo uopšte nije stvar samo moja, ja mogu samo sebe da branim.“

Tokom dana u srpskom Ministarstvu pravde nisu želeli da se izjašnjavaju povodom Vasiljkovićevog hapšenja. U kabinetu ministra Zorana Stojkovića objašnjeno nam je da, pošto je uhapšen u Australiji i pošto ima i državljanstvo te države, trebalo bi videti šta će nadležni tamo učiniti. U kancelariji Helsinškog odbora u Beogradu ocenjuju da je hapšenje Vasiljkovića logičan i očekivan potez. Predsednica Kancelarije Sonja Biserko opisuje ga jednom rečju:

„Njegovo hapšenje je sasvim neizbežno i čudno je da to do sada nije došlo na red, s obzirom na brojne dokaze o njegovom delovanju u Hrvatskoj, toj ulozi uopšte pružanja podrške protiv hrvatske države. Prema tome, mislim da u Hagu već ima dovoljno iskaza o njegovom učešću, a i dokaza. Prema tome, bilo je i krajnje vreme da se obavi ovaj čin.“

Na drugoj strani, u Dokumentacionom centru Veritas smatraju da je Vasiljkovićevo hapšenje donekle i isprovocirano sa njegove strane. U ime ove nevladine organizacije, koja se bavi prikupljanjem činjenica o ratnim zbivanjima, Savo Štrbac:

„Pošto se kapetan Dragan pomalo i narugao ministarki pravosuđa, dopisivao se sa njom i rekao da će doći u Zagreb da popije kafu i da se on ne boji nikakvih optužbi i da nikakve zločine nije radio i sve što je radio da je to bilo na neki način i obelodanjeno. Da bi ispravila jednu grešku, ministrica pravosuđa javno je prozivala organe gonjenja Hrvatske, da moraju nešto pronaći protiv kapetena Dragana.“

Istovremeno, Štrbac upozorava da Veritas nije pronašao do sada ništa što bi kompromitovalo Vasiljkovića:

„Ja sam bio dole celo vreme i bavio sam se problemom poginulih, nestalih, vršio sam razmene i živih i mrtvih i nikad nisam došao do nekakvog podatka da bi kapetan Dragan ili njegova jedinica učestvovali u kršenju međunarodnog humanitarnog prava. Činjenica jeste da je učestvovao u nekim akcijama u kojima je bilo mrtvih, ali to ne ulazi u sferu kršenja međunarodnih propisa o humanitarnom pravu, ili pod ratne zločine.“

Novinar beogradskog nedeljnika Vreme, Dejan Anastasijević, ukazuje da je kapetan Dragan tokom rata predstavljan kao dobrovoljac i avanturista, čime se zapravo nameravala prikriti njegova povezanost sa državom:

„Kapetan Dragan je bio saveznik državne bezbednosti Srbije, sve vreme tih 90-ih godina. On je došao u Jugoslaviju 1991. godine i onda je instaliran od strane državne bezbednosti, konkretno od strane Franka Simatovića u Knin, gde se predstavljao kao nekakv avanturista i plaćenik, a ustvari je bio pokriće za službeni angažman na tim prostorima. I sam Franko je u isto to vreme bio u Kninu pod lažnim imenom Dragan Simatović i neprestano je bio uz kapetana Dragana.“

Franko Simatović jedan od nekadašnjih čelnika tajne policije, danas je haški optuženik, a trenutno se brani sa slobode. Inače, fond kapetana Dragana, formiran sa ciljem pomaganja žrtvama rata i danas postoji u Beogradu.

*****

Ko je Dragan Vasiljković? O njemu je poznato da je rođen u Beogradu, da je neko vreme boravio u domu za nezbrinutu decu, te potom emigrirao u Australiju gdje je i dobio državljanstvo. Početkom rata vraća u Srbiju.

Dragan Vasiljković rođen je u Beogradu pre 52 godine, rano detinjstvo proveo je u bedi živeći sa majkom, bratom i sestrom. Brigu o njemu i sestri preuzeo je dom za nezbrinutu decu, gde mu je tu praktično majku zamenila zaposlena Ljubinka Žikić, koja će kasnije postati siva eminencija fonda, koji je formirao po povratku iz rata a sa ciljem pomaganja ranjenima i deci bez roditelja. Posle nekoliko godina u domu majka je ponovo preuzela staranje o njemu i sestri i odvela ih u Australiju. Tamošnje državljanstvo dobio je 1977. godine i prihvatio drugo ime, Danijel Snede. Tokom boravka u Australiji stekao je dozvolu za civilno letenje i govorio da je sam napravio jahtu kojom je obišao svet, a po povratku u Srbiju govorilo se da je bio u Francuskoj legiji stranaca, gde je i dobio čin kapetena.

U domovinu je došao na samom početku rata i sam je odgovorio na poziv tadašnjeg šefa policije Radmila Bogdanovića, a njegov stvarni identitet za javnost je uglavnom bila tajna. Predstavljao se kao kapetan Dragan. Zbog insistiranja da mu u listi uz ime stoji taj nadimak, propao mu je pokušaj da se 1992. godine kandiduje za predsednika Srbije. Navodno u zadatak mu je zapalo da formira mobilnu i dobro opremljenu jedinicu, koja bi delovala na ratištima u Hrvatskoj. Po imenu medveda, koji je zahvaljujući žestokoj mediskoj eksploataciji postao simbol te jedinice, njeni pripadnici poneli su ime - Knindže. Kada je pala Krajina, optužio je tamošnje političare sa obe strane Drine da su je izdali. Izjavio je: "Teško mi je bilo kao da mi neko siluje ženu, a ja vezan moram sve to da gledam." U Beogradu se posvetio radu svog fonda i golfu, prikupljao je novac da u Beogradu napravi prvi teren za taj sport.

Pre dve godine pojavio se kao svedok u Haškom procesu protiv Slobodana Miloševića, što će ostati zapamćeno po skandalu. Naime, jednog dana je govorio jedno a drugog dana pred sudom suprotno, pa je čak i negirao svoje ranije izjave. Sumnja se da je bio pod pritiskom jer je na pitanje tužioca priznao da se u vreme svedočenja čuo sa takođe optuženim DB-ovcem Frankom Simatovićem. Simatović je tokom rata koordinirao jedinicama na terenu i bio pod direktnom komandom šefa Miloševićeve tajne policije, Jovice Stanišića takođe haškog optuženika. Ubrzo nakon haškog svedočenja Vasiljković se vraća za Australiju gde je radio kao učitelj golfa. Podigao je tužbu protiv tamošnjih listova koji su preneli tužbe iz Hrvatske, po kojima je odgovoran za ratne zločine. Prošle godine boravio je u Beogradu odakle je poručio da je uveren u svoju nevinost, te da je spreman i da otputuje i u Zagreb.
XS
SM
MD
LG