Pokušaj revizije Rimskih i Osimskih sporazuma neće proći, jedinstveni je stav prvih ljudi hrvatske politike. Hrvatska je dužna Italiji još 34 milijuna dolara i spremna ih je platiti čim Talijani kažu na koji račun treba uplatiti novac, ponovljeno je još jednom. A jučerašnje prosvjede predstavnika optantskih talijanskih udruga u Strassbourgu, premijer Ivo Sanader smjestio je u talijanski predizborni kontekst:
„To što optanti demonstriraju u Strassbourgu, ili bilo gdje, mene se ne tiče jer smatram da je to u ulozi izborne kampanje koja se već odvija u Italiji, pošto su izbori za manje od tri mjeseca. Smatram da je to dio izborne kampanje. Hrvatska neće odstupiti od stajališta da se Rimski i Osimski ugovori neće mijenjati.“
Optanti su bijesni jer im identičan pritisak nije uspio kada je Slovenija ulazila u Evropsku uniji. Upravo predsjednik Mesić inzistira na zajedničkom hrvatsko-slovenskom stavu, a Talijanima je poručio da im zahtjev za revizijom Osima nije pametan:
„Imamo dug prema Italiji od 34 miliona dolara. Isplatit ćemo ga čim Italija da račun na koji uplatu možemo izvršiti. Time bi bilo sve završeno što se tiče Drugog svjetskog rata. Radi istine moramo reći da našim građanima, kojima su spaljene kuće, koji su bili u talijanskim zatvorima, koji su bili u logorima bez suđenja nije plaćeno ništa. Ako treba netko pokretati pitanje, onda ga treba pokretati Hrvatska radi svojih građana.“
Profesor evropskih integracija na zagrebačkom Sveučilištu i izvrstan poznavatelj talijanskih prilika, Damir Grubiša, pojašnjava da je ovaj radikalni talijanski zaokret udesno rezultat sudjelovanja neofašista, odnosno, kako se sada pristojno kaže, post-fašista, u Berlusconijevoj vladi, koji su mu nužni za opstanak koalicije:
„To postaje sve napadnije i sve agresivnije i to je jedan problem s kojim će se Hrvatska morati nositi u sljedećem razdoblju, pa čak i ako dođe do promjene. Ukoliko Prodi pobijedi na izborima, računa se da bi se njegova vlada vratila onim starim političkim odrednicama od prije 2001. godine.“
Prosvjedi optanata i takva talijanska politika ne ugrožavaju hrvatsko napredovanje prema Bruxellesu jer će svatko vidjeti da je problem vrlo jednostavan:
„To ne može bitno utjecati na hrvatski put ka Evropskoj uniji. Ako dođe do jednog multilateralnog razjašnjavanja u čemu je riječ, onda će se lako vidjeti da je taj problem trebao biti riješen po obavezi Hrvatske da isplati preostali dio duga Jugoslavije. Slovenci su ga isplatili, dok Hrvatska još nije ni počela sa isplatom.“
Saborski zastupnika talijanske manjene, Furio Radin, kaže kako ne želi i ne vjeruje da će jučerašnji prosvjedi značajnije opteretiti odnose Zagreba i Rima, niti da će usporiti hrvatski ulazak u Evropsku uniji, što je interes i talijanske zajednice u Hrvatskoj.
Rimski i Osimski sporazumi pokrivaju 90 posto problema. Ostaje hrvatski dug Italiji od 34 milijuna dolara, koji bi, po Radinovom prijedlogu, trebalo vratiti u naturi:
„U naturi znači u imovini koja nije privatna, već slobodna.“
Radinov prijedlog zvuči racionalno, međutim:
„Moj prijedlog nije u interesu niti jedne vlade, niti je u interesu udruga EZUL-a. Možda je razlog tome što nikomu ne paše taj što je on konkretan, te može riješiti probleme i zatvoriti to povijesno razdoblje vrlo brzo. Koliko vidim, mnogi žele taj problem ostaviti otvoren. U to ne ubrajam hrvatsku vladu kojoj je u interesu da taj problem zatvori, ali smatram da bi svi trebali biti malo fleksibilniji.“
„To što optanti demonstriraju u Strassbourgu, ili bilo gdje, mene se ne tiče jer smatram da je to u ulozi izborne kampanje koja se već odvija u Italiji, pošto su izbori za manje od tri mjeseca. Smatram da je to dio izborne kampanje. Hrvatska neće odstupiti od stajališta da se Rimski i Osimski ugovori neće mijenjati.“
Optanti su bijesni jer im identičan pritisak nije uspio kada je Slovenija ulazila u Evropsku uniji. Upravo predsjednik Mesić inzistira na zajedničkom hrvatsko-slovenskom stavu, a Talijanima je poručio da im zahtjev za revizijom Osima nije pametan:
„Imamo dug prema Italiji od 34 miliona dolara. Isplatit ćemo ga čim Italija da račun na koji uplatu možemo izvršiti. Time bi bilo sve završeno što se tiče Drugog svjetskog rata. Radi istine moramo reći da našim građanima, kojima su spaljene kuće, koji su bili u talijanskim zatvorima, koji su bili u logorima bez suđenja nije plaćeno ništa. Ako treba netko pokretati pitanje, onda ga treba pokretati Hrvatska radi svojih građana.“
Profesor evropskih integracija na zagrebačkom Sveučilištu i izvrstan poznavatelj talijanskih prilika, Damir Grubiša, pojašnjava da je ovaj radikalni talijanski zaokret udesno rezultat sudjelovanja neofašista, odnosno, kako se sada pristojno kaže, post-fašista, u Berlusconijevoj vladi, koji su mu nužni za opstanak koalicije:
„To postaje sve napadnije i sve agresivnije i to je jedan problem s kojim će se Hrvatska morati nositi u sljedećem razdoblju, pa čak i ako dođe do promjene. Ukoliko Prodi pobijedi na izborima, računa se da bi se njegova vlada vratila onim starim političkim odrednicama od prije 2001. godine.“
Prosvjedi optanata i takva talijanska politika ne ugrožavaju hrvatsko napredovanje prema Bruxellesu jer će svatko vidjeti da je problem vrlo jednostavan:
„To ne može bitno utjecati na hrvatski put ka Evropskoj uniji. Ako dođe do jednog multilateralnog razjašnjavanja u čemu je riječ, onda će se lako vidjeti da je taj problem trebao biti riješen po obavezi Hrvatske da isplati preostali dio duga Jugoslavije. Slovenci su ga isplatili, dok Hrvatska još nije ni počela sa isplatom.“
Saborski zastupnika talijanske manjene, Furio Radin, kaže kako ne želi i ne vjeruje da će jučerašnji prosvjedi značajnije opteretiti odnose Zagreba i Rima, niti da će usporiti hrvatski ulazak u Evropsku uniji, što je interes i talijanske zajednice u Hrvatskoj.
Rimski i Osimski sporazumi pokrivaju 90 posto problema. Ostaje hrvatski dug Italiji od 34 milijuna dolara, koji bi, po Radinovom prijedlogu, trebalo vratiti u naturi:
„U naturi znači u imovini koja nije privatna, već slobodna.“
Radinov prijedlog zvuči racionalno, međutim:
„Moj prijedlog nije u interesu niti jedne vlade, niti je u interesu udruga EZUL-a. Možda je razlog tome što nikomu ne paše taj što je on konkretan, te može riješiti probleme i zatvoriti to povijesno razdoblje vrlo brzo. Koliko vidim, mnogi žele taj problem ostaviti otvoren. U to ne ubrajam hrvatsku vladu kojoj je u interesu da taj problem zatvori, ali smatram da bi svi trebali biti malo fleksibilniji.“
