“Zovem se Zlatar Mensur. Inače obavljam u Gazi Husrev-begovom vakufu dužnost muvekita. Sama riječ muvekit je izvedena od riječi vakat, što znači vrijeme, a muvekit je onaj koji određuje vrijeme. U sklopu funkcije koju obavljam, ustvari ja se brinem samo o ovom satu na Sahat-kuli, redovno ga navijam, održavam i povremeno popravljam ako se desi neki kvar.”
Na dužnosti muvekita, Mensur Zlatar naslijedio je svog oca. Uz 76 drvenih basamaka, poredanih u kvadratnom nizu, Zlatar se najmanje jedanput sedmično popne na sarajevsku Sahat-kulu - i tako gotovo 40 godina. Sat štima prema zalasku sunca ili akšamu, jer sahat na kuli pokazuje hidžretsko vrijeme, odnosno vijeme molitve u islamskoj religiji. Pretpostavlja se da je jedini na svijetu koji kazuje vrijeme po lunarnom kalendaru:
“To znači da ovaj sat 24 sata, ili 00 sati, pokazuje tačno u momentu zalaska sunca na lokalitetu, u ovom slučaju tačno u momentu zalaska sunca u Sarajevu. Kada ljudi prolaze ulicom, pa kad ovaj sat otkuca, pogledaju gore koliko je sati, pa onda pogledaju svoj sat, pa se nešto čude. Mnogima je nejasno što pokazuje ovo vrijeme. Međutim, kada nešto imate 450 godina i kada to traje u kontinuitetu i kad gledate u to, onda ne bi smjelo da vam bude čudno.”
Sahat-kulu je sagradio Gazi Husrev-beg, jedan od najvećih bosanskih vakifa iz turskog doba. A prvi pisani trag o njoj datira iz 17. vijeka. Tada je Kula imala funkciju sata:
“Funkcija muvekita u ono doba kada je pravljeno ovo zdanje je bila daleko, daleko značajnija, jer tada nije bio ručnih satova, nije bilo struje, nije bilo radioaparata itd.”
Sahat-kula je nekoliko puta kroz historiji bila devastirana. Najstrašnije uništenje doživjela je 1697. godine, kada je spaljena pod naletom Eugena Savojskog. Današnji satni mehanizam u Sarajevo je iz Londona donesen 1876. godine:
“Te godine je sarajevski trgovac Hašimaga Glođo, sa još jednim trgovcem, donio sat iz Londona, jer je stari, turski sat, koje je nekad bio na ovoj kuli, već bio dotrajao. Stari sat je odnesen na Vratnik i, koliko ja znam, dan-danas se nalazi u Vratničkoj džamiji.”
1967. godine sat je repariran, a kazaljke i brojevi na sva četiri brojčanika pozlaćeni su. Kada u toku svetog mjeseca posta ramazana sahat na Kuli otkuca 24 sata, vrijeme je iftaru. Poslije prvog otkucaja na Begovoj se džamiji pale kandilji, a nakon toga sa Sarajevske tabije tradicionalno puca top koji označava kraj posta. Jedini muvekit vjeruje da će Vakuf, koji brine o zadužbini Husrev-bega, tradiciju nastaviti i nakon što Zlatar to više ne bude radio:
“Ja sam svog sina obučio. On zna regulisati ovaj sat. Recimo, kad nisam u Sarajevu, kad odem na godišnji odmor, ja njega zamolim da me on zamijeni. Međutim, direkcija Vakufa je ta koja će odrediti ko će biti moj nasljednik - kad dođe za to vrijeme.”
Na dužnosti muvekita, Mensur Zlatar naslijedio je svog oca. Uz 76 drvenih basamaka, poredanih u kvadratnom nizu, Zlatar se najmanje jedanput sedmično popne na sarajevsku Sahat-kulu - i tako gotovo 40 godina. Sat štima prema zalasku sunca ili akšamu, jer sahat na kuli pokazuje hidžretsko vrijeme, odnosno vijeme molitve u islamskoj religiji. Pretpostavlja se da je jedini na svijetu koji kazuje vrijeme po lunarnom kalendaru:
“To znači da ovaj sat 24 sata, ili 00 sati, pokazuje tačno u momentu zalaska sunca na lokalitetu, u ovom slučaju tačno u momentu zalaska sunca u Sarajevu. Kada ljudi prolaze ulicom, pa kad ovaj sat otkuca, pogledaju gore koliko je sati, pa onda pogledaju svoj sat, pa se nešto čude. Mnogima je nejasno što pokazuje ovo vrijeme. Međutim, kada nešto imate 450 godina i kada to traje u kontinuitetu i kad gledate u to, onda ne bi smjelo da vam bude čudno.”
Sahat-kulu je sagradio Gazi Husrev-beg, jedan od najvećih bosanskih vakifa iz turskog doba. A prvi pisani trag o njoj datira iz 17. vijeka. Tada je Kula imala funkciju sata:
“Funkcija muvekita u ono doba kada je pravljeno ovo zdanje je bila daleko, daleko značajnija, jer tada nije bio ručnih satova, nije bilo struje, nije bilo radioaparata itd.”
Sahat-kula je nekoliko puta kroz historiji bila devastirana. Najstrašnije uništenje doživjela je 1697. godine, kada je spaljena pod naletom Eugena Savojskog. Današnji satni mehanizam u Sarajevo je iz Londona donesen 1876. godine:
“Te godine je sarajevski trgovac Hašimaga Glođo, sa još jednim trgovcem, donio sat iz Londona, jer je stari, turski sat, koje je nekad bio na ovoj kuli, već bio dotrajao. Stari sat je odnesen na Vratnik i, koliko ja znam, dan-danas se nalazi u Vratničkoj džamiji.”
1967. godine sat je repariran, a kazaljke i brojevi na sva četiri brojčanika pozlaćeni su. Kada u toku svetog mjeseca posta ramazana sahat na Kuli otkuca 24 sata, vrijeme je iftaru. Poslije prvog otkucaja na Begovoj se džamiji pale kandilji, a nakon toga sa Sarajevske tabije tradicionalno puca top koji označava kraj posta. Jedini muvekit vjeruje da će Vakuf, koji brine o zadužbini Husrev-bega, tradiciju nastaviti i nakon što Zlatar to više ne bude radio:
“Ja sam svog sina obučio. On zna regulisati ovaj sat. Recimo, kad nisam u Sarajevu, kad odem na godišnji odmor, ja njega zamolim da me on zamijeni. Međutim, direkcija Vakufa je ta koja će odrediti ko će biti moj nasljednik - kad dođe za to vrijeme.”
