Savo Davidović, tajnik Udruženja radnika Borova:
„ Priča traje od 2000. godine i ona je sad ušla u šestu godinu. Ja lično, vjerujući da je država ispunila nekakve obaveze prema jednoj grupi radnika, nadam se da bi to trebalo da se uradi i prema ovoj drugoj. Radnik Borova je radnik Borova, neovisno o porijeklu, imenu, boji kože i ostalo, jer on je radnik i sva prava radnika treba da budu jednaka.“
Udruženje radnika Borova čine uglavnom radnici srpske nacionalnosti, koji, za razliku od njihovih kolega nekadašnjih radnika Borova hrvatske nacionalnosti, nisu uspjeli ostvariti svoja radna prava. Naime, još 2003. godine oko 1.000 radnika hrvatske nacionalnosti dobili su otpremnine i priznat im je staž, pa su, za razliku od radnika srpske nacionalnosti, kaže Davidović, uspjeli ostvariti mirovine ili sa otpremninama prebroditi razdoblje do starosne dobi kada im i pripada mirovina:
„Radi se o jednoj interesantnoj skupini ljudi koja je do izbijanja rata imala otprilike 20 do 23 godine radnog staža i sad su oni svi blizu 60 godina života. I sa tim stažom i tim godinama ne mogu još za pet godina ostvariti nikakva prava.“
Sredinom prosinca prošle godine, Udruženje radnika Borova imalo je posljednji sastanak sa povjerenstvom hrvatske Vlade, zaduženim da riješi njihov problem. Prema dogovorenoj kategorizaciji, podijelili su radnike u četiri skupine, pa je sada jasno, kaže Davidović, koliko novca mora osigurati Vlada da bi se mogla obaviti isplata:
„Ukupan iznos za sve ove kategorije radnika je 73.853.500 kuna. Broj radnika je 2.116, kojima pripada ta novčana naknada. Mi smo u zadnjem razgovoru rekli da ne insistiramo da ovaj novac bude isplaćen odjednom i da se i tu možemo dogovoriti sa vladinom komisijom i da isto podijelimo u dva obroka, kako se to kaže, i da jedna grupa radnika bude isplaćena sad u januaru i februaru, a druga u šestom ili sedmom mjesecu. Ali da krene realizacija ovog postupka.“
Zorka Pantić, nekadašnja radnica Borova, jedna je od njih 4.000 koja sa 20 godina radnog staža i nedovoljnim brojem godina ne može ostvariti pravo na mirovinu. No, ona se nada da bi sa priznatim stažom za rad u ratnim godinama i otpremninom mogla premostiti razdoblje do prava na starosnu mirovinu:
„Ja se nadam da hoće. Samo kada? To odviše dugo traje. Iskreno rečeno, to je više nego žalosno, jer ja nemam ništa protiv nikoga, a nikad nisam ni imala. Smatram da svi radnici i svi ljudi u ovoj državi trebaju imati jednaka, ista prava. I da sve treba važiti jednako za sve.“
Tajnik Udruženja radnika Borova Savo Davidović nada se da bi problem mogao biti riješen već ovoga mjeseca, ako ne u cjelosti, a ono bar djelomično - početkom isplate otpremnina u ratama, kako su to predložili i hrvatskoj Vladi.
„ Priča traje od 2000. godine i ona je sad ušla u šestu godinu. Ja lično, vjerujući da je država ispunila nekakve obaveze prema jednoj grupi radnika, nadam se da bi to trebalo da se uradi i prema ovoj drugoj. Radnik Borova je radnik Borova, neovisno o porijeklu, imenu, boji kože i ostalo, jer on je radnik i sva prava radnika treba da budu jednaka.“
Udruženje radnika Borova čine uglavnom radnici srpske nacionalnosti, koji, za razliku od njihovih kolega nekadašnjih radnika Borova hrvatske nacionalnosti, nisu uspjeli ostvariti svoja radna prava. Naime, još 2003. godine oko 1.000 radnika hrvatske nacionalnosti dobili su otpremnine i priznat im je staž, pa su, za razliku od radnika srpske nacionalnosti, kaže Davidović, uspjeli ostvariti mirovine ili sa otpremninama prebroditi razdoblje do starosne dobi kada im i pripada mirovina:
„Radi se o jednoj interesantnoj skupini ljudi koja je do izbijanja rata imala otprilike 20 do 23 godine radnog staža i sad su oni svi blizu 60 godina života. I sa tim stažom i tim godinama ne mogu još za pet godina ostvariti nikakva prava.“
Sredinom prosinca prošle godine, Udruženje radnika Borova imalo je posljednji sastanak sa povjerenstvom hrvatske Vlade, zaduženim da riješi njihov problem. Prema dogovorenoj kategorizaciji, podijelili su radnike u četiri skupine, pa je sada jasno, kaže Davidović, koliko novca mora osigurati Vlada da bi se mogla obaviti isplata:
„Ukupan iznos za sve ove kategorije radnika je 73.853.500 kuna. Broj radnika je 2.116, kojima pripada ta novčana naknada. Mi smo u zadnjem razgovoru rekli da ne insistiramo da ovaj novac bude isplaćen odjednom i da se i tu možemo dogovoriti sa vladinom komisijom i da isto podijelimo u dva obroka, kako se to kaže, i da jedna grupa radnika bude isplaćena sad u januaru i februaru, a druga u šestom ili sedmom mjesecu. Ali da krene realizacija ovog postupka.“
Zorka Pantić, nekadašnja radnica Borova, jedna je od njih 4.000 koja sa 20 godina radnog staža i nedovoljnim brojem godina ne može ostvariti pravo na mirovinu. No, ona se nada da bi sa priznatim stažom za rad u ratnim godinama i otpremninom mogla premostiti razdoblje do prava na starosnu mirovinu:
„Ja se nadam da hoće. Samo kada? To odviše dugo traje. Iskreno rečeno, to je više nego žalosno, jer ja nemam ništa protiv nikoga, a nikad nisam ni imala. Smatram da svi radnici i svi ljudi u ovoj državi trebaju imati jednaka, ista prava. I da sve treba važiti jednako za sve.“
Tajnik Udruženja radnika Borova Savo Davidović nada se da bi problem mogao biti riješen već ovoga mjeseca, ako ne u cjelosti, a ono bar djelomično - početkom isplate otpremnina u ratama, kako su to predložili i hrvatskoj Vladi.
