Mesićevo zaštićeno svjedočenje u Hagu bilo je stalni detonator nacionalističkih demonstracija, od smjene vlasti nakon Tuđmanove smrti nadalje, podsjeća utjecajni analitičar „Jutarnjeg lista“ Davor Butković, povodom dogovora Sanader-Mesić da se zatraži skidanje tajnosti sa Mesićevog svjedočenja u Hagu:
„Posve je jasno da se s materijalom koji ima oznaku ,tajno‘ može tako manipulirati. Još je jasnije da je oznaka tajnosti na tom materijalu proizvela hrpu posve nepotrebnih političkih neprilika u unutarnjem životu Hrvatske, poput ovih procesa s novinarima i navodnim novinarima, poput privremenog uhićenja Josipa Jovića, što je sve stvaralo jednu dosta žestoku, protudemokratsku atmosferu u Hrvatskoj.“
Mesić u svjedočenju pred Haškim tribunalom nije govorio ništa što nije rekao u javnim intervjuima prije i poslije toga, osim toga, sam tekst njegovog svjedočenja bio je dostupan preko interneta ili u fragmentima u medijima. Skidanjem tajnosti izbilo bi se oružje iz ruke hrvatske radikalne desnice, u simbiozi s nekoliko posve izgubljenih bivših visokih časnika Hrvatske vojske i dijelovima bivših obavještajnih struktura, kaže Butković:
„Stoga je zahtjev da se skine oznaka tajnosti sa Mesićeva svjedočenja nešto najpametnije što se moglo napraviti – da se jedan od potencijalnih povoda za stvaranje žarišta krize ukine. Jedino mi nije jasno zašto to nije napravljeno ranije. Sa tim zahtjevom je trebalo izaći prije tri godine. I Račanu bi to olakšalo život dok je bio premijer.“
Politički analitičar Davor Đenero kaže kako je Mesić pred sedam godina, kada je svjedočio u slučaju Blaškić, imao interesa da njegovo svjedočenje bude zaštićeno, ali sada više nije za to zainteresiran. Međutim, po Đenerovoj ocjeni, Sanader u ovoj priči ima svoje motive, vezane uz predsjedničke izbore pred nešto više od godinu dana, kada je HDZ-ova kandidatkinja bila Jadranka Kosor:
„Predsjednik Vlade ima interes da se tajnost sa tog svjedočenja skine, zbog krimena njegovog osobnog i njegove stranke. Vi znate da je, u vrijeme kada je neuspješna kandidatkinja HDZ-a bila izazivačicom predsjedniku Republike u predizbornoj kampanji, taj transkript, koji je preko obavještajnog podzemlja iscurio u javnost, bio dijeljen i u prostorima HDZ-a.“
Međutim, i Haški tribunal ima svoj interes u cijeloj priči, a to je da se otkrije kako su ti tajni transkripti došli u javnost:
„Zbog toga pretpostavljam da, unatoč zahtjevu predsjednika Republike da se njegovo svjedočenje učini dostupnim javnosti, do toga neće doći, barem tako dugo dok Haški tribunal ne dovrši istragu i ne utvrdi koji su pojedinci iz Hrvatske bili u doticaju sa Haškim tribunalom, a sudjelovali kao suradnici hrvatskih obavještajnih službi i obavještajnog podzemlja, ne budu sankcionirani za svoja djela kršenja povjerljivosti haškog procesa.“
U svakom slučaju, Mesićev zahtjev doći će u Hag. Profesor međunarodnog kaznenog prava na zagrebačkom sveučilištu i autor niza radova o Haškom sudištu Ivo Josipović kaže kako nema izričitog propisa koji uređuje skidanje tajnosti sa nekog iskaza:
„Onaj tko je donio odluku, takvu odluku i ukida. Ovdje u ovom slučaju u Hrvatskoj je zanimljivo što postupak ne teče, pa tijelo koje je donijelo odluku, vjerojatno je ne može i skinuti u istom postupku. Međutim, vjerojatno će se desiti da će predsjednik suda donijeti odluku ili će odrediti nekog suca ili vijeće da takvu odluku donese, ali mislim da je to tehničko pitanje.“
„Posve je jasno da se s materijalom koji ima oznaku ,tajno‘ može tako manipulirati. Još je jasnije da je oznaka tajnosti na tom materijalu proizvela hrpu posve nepotrebnih političkih neprilika u unutarnjem životu Hrvatske, poput ovih procesa s novinarima i navodnim novinarima, poput privremenog uhićenja Josipa Jovića, što je sve stvaralo jednu dosta žestoku, protudemokratsku atmosferu u Hrvatskoj.“
Mesić u svjedočenju pred Haškim tribunalom nije govorio ništa što nije rekao u javnim intervjuima prije i poslije toga, osim toga, sam tekst njegovog svjedočenja bio je dostupan preko interneta ili u fragmentima u medijima. Skidanjem tajnosti izbilo bi se oružje iz ruke hrvatske radikalne desnice, u simbiozi s nekoliko posve izgubljenih bivših visokih časnika Hrvatske vojske i dijelovima bivših obavještajnih struktura, kaže Butković:
„Stoga je zahtjev da se skine oznaka tajnosti sa Mesićeva svjedočenja nešto najpametnije što se moglo napraviti – da se jedan od potencijalnih povoda za stvaranje žarišta krize ukine. Jedino mi nije jasno zašto to nije napravljeno ranije. Sa tim zahtjevom je trebalo izaći prije tri godine. I Račanu bi to olakšalo život dok je bio premijer.“
Politički analitičar Davor Đenero kaže kako je Mesić pred sedam godina, kada je svjedočio u slučaju Blaškić, imao interesa da njegovo svjedočenje bude zaštićeno, ali sada više nije za to zainteresiran. Međutim, po Đenerovoj ocjeni, Sanader u ovoj priči ima svoje motive, vezane uz predsjedničke izbore pred nešto više od godinu dana, kada je HDZ-ova kandidatkinja bila Jadranka Kosor:
„Predsjednik Vlade ima interes da se tajnost sa tog svjedočenja skine, zbog krimena njegovog osobnog i njegove stranke. Vi znate da je, u vrijeme kada je neuspješna kandidatkinja HDZ-a bila izazivačicom predsjedniku Republike u predizbornoj kampanji, taj transkript, koji je preko obavještajnog podzemlja iscurio u javnost, bio dijeljen i u prostorima HDZ-a.“
Međutim, i Haški tribunal ima svoj interes u cijeloj priči, a to je da se otkrije kako su ti tajni transkripti došli u javnost:
„Zbog toga pretpostavljam da, unatoč zahtjevu predsjednika Republike da se njegovo svjedočenje učini dostupnim javnosti, do toga neće doći, barem tako dugo dok Haški tribunal ne dovrši istragu i ne utvrdi koji su pojedinci iz Hrvatske bili u doticaju sa Haškim tribunalom, a sudjelovali kao suradnici hrvatskih obavještajnih službi i obavještajnog podzemlja, ne budu sankcionirani za svoja djela kršenja povjerljivosti haškog procesa.“
U svakom slučaju, Mesićev zahtjev doći će u Hag. Profesor međunarodnog kaznenog prava na zagrebačkom sveučilištu i autor niza radova o Haškom sudištu Ivo Josipović kaže kako nema izričitog propisa koji uređuje skidanje tajnosti sa nekog iskaza:
„Onaj tko je donio odluku, takvu odluku i ukida. Ovdje u ovom slučaju u Hrvatskoj je zanimljivo što postupak ne teče, pa tijelo koje je donijelo odluku, vjerojatno je ne može i skinuti u istom postupku. Međutim, vjerojatno će se desiti da će predsjednik suda donijeti odluku ili će odrediti nekog suca ili vijeće da takvu odluku donese, ali mislim da je to tehničko pitanje.“
