Dostupni linkovi

logo-print

Strah od Kineza i srpski sindrom


Je li točno da se nedavno cijela Koprivničko-križevačka županija digla na noge kad je saznala da bi u privatizaciji Podravke mogao sudjelovati i najveći srbijanski tajkun Miroslav Mišković sa svojom kompanijom Delta Holding? Direktor Podravkina poduzeća u Srbiji, Krunoslav Bešvir:

''Priča oko Podravke i toga da se digla županija na noge je prilično pogrešno prenesena. Činjenica je da je udruga branitelja Podravke istakla vrlo negativan stav prema inicijativi srpske firme da postane vlasnikom Podravke, ali je i s druge strane predsjednik Podravkine uprave rekao da je Podravka jedna od rijetkih hrvatskih firmi koja se nalazi na zagrebačkoj burzi i da je mogućnost kupnje Podravkinih dionica slobodna i otvorena prema svima.''

Bivši Ministar gospodarstva u Račanovoj vladi, doktor Ljubo Jurčić:

''Mislim da sa hrvatske strane postoje psihološke barijere jer je još uvijek svježa situacija od prije desetak godina. Barijera se polako smanjuje, ali ona će trajati još najmanje desetak godina, dok ova generacija ne izraste.''

Specijalist Podravkinih korporacijskih komunikacija, Vedran Šimunović:

''Barijere postoje možda u određenom dijelu javnosti. Među ljudima koji shvaćaju šta je biznis, mislim da te barijere nema.''

Zašto je hrvatskim kompanijama bio lakši prodor na srbijansko i bosansko-hercegovačko tržište? Doktor Jurčić:

''Rat se nije vodio na srpskom teritoriju. U Bosni i Hercegovini postoji jaka kolonija Hrvata. Ova ulaganja su uglavnom išla na područja gdje je hrvatski živalj.''

Podravkin predstavnik i šef novoosnovanog hrvatskog poslovnog kluba u Beogradu, Krunoslav Bešvir, ističe da negativna reakcija dijela hrvatske javnosti nije glavni, niti jedini, razlog slabog prisustva srpskih kompanija u Hrvatskoj:

''Psihološkom barijerom ne bih nazvao razlog zbog čeka srpske kompanije nisu do sada ulagale na hrvatsko tržište. Prije bih to ocijenio njihovom procjenom da u ovih pet-šest godina normalizacije odnosa između Hrvatske i Srbije ne mogu ostvariti svoje poslovne ciljeve koje očekuju, ali misle da bi u nekoj doglednoj budućnosti mogli.''

Prema objavljenim podacima dosad su u Hrvatskoj osnovane samo tri srpske tvrtke, kćeri, Simpo Vranje, Perihard inženjering i Jugoinspekt. Istodobno, čak 80 hrvatskih tvrtki ima svoja predstavništva ili poduzeća u Srbiji, a među najjačima su Agrokor, Lura, Nexe grupa i Vindija.

Takav nesrazmjer doktor Jurčić prije svega tumači višestruko manjim investicijskim potencijalom u Srbiji:

''Naš potencijal je daleko iznad njihovog. Uvijek idu investicije od višeg potencijala prema nižem. Mi smo jedno šest puta bogatiji od Srbije, i prosječno i ukupno, tako da je prirodno da kapital iz Hrvatske ide prema Bosni i Hercegovini i prema Srbiji. Onoliko koliko je Evropa ispred Hrvatske, toliko je Hrvatska ispred Srbije i Bosne i Hercegovine. To je jedna zakonitost.''

Osim toga, dodaje Jurčić, kad je kapital snažan on nalazi putove, koji ne moraju uvijek biti izravni:

''Ako srpski kapital hoće doći u Hrvatsku, on ne mora direktno doći iz Srbije, može doći putem raznih fondova, banaka ili odvjetničkih kancelarija.''

Slično naglašava i doktor Mustafa Nusinović iz zagrebačkog Ekonomskog instituta:

''Strah od Kineza, srpski sindrom i slično, sve je to odraz nepripremljenosti. Ako jeste globalizacija, onda treba jačati vlastite mišiće. Novac nema boju.''

Ravnatelj Agencije za izvoz i ulaganja, Željko Kirinčić, kaže da će psihološke barijere, kojih u Hrvatskoj još uvijek ima, ustuknuti pred razumom:

''Bili smo zajednička država. Imali smo kompatibilna gospodarstva i sasvim sigurno nije isto da li danas idete sa svojim proizvodom ili brendom u Bosnu, u Srbiju ili u Kinu. Dinamika trgovine između naših zemalja ide gore.''
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG