Dostupni linkovi

logo-print

Odlazak kao šansa


Više od 70 posto mladih želi napustiti BiH. Najčešći razlozi za odlazak mladih su: loš obrazovni sustav, nezaposlenost, nestabilna politička situacija. Efekte sveobuhvatnih reformi - poreskog, sigurnosnog, obrambenog, obrazovnog sustava u BiH, promjene Ustava - mladi još ne osjete, iako političari kažu da se gradi moderna i prosperitetna država:

“Moje ime je Božidar Šikanić i student sam Elektrotehničkog fakulteta u Banjoj Luci. Ja smatram: da bi država bila prospertitena treba, prvo, da obezbijedi egzistenciju svojim građanima, ali da bi se mogla zvati prosperitetnom, potrebno je da omogući napredak, dakle napredovanje građana, ali također da ostavi prostora da i država napreduje s građanima.”

“Ja sam Momčilo Bojinović, student sam Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci. Nisam zadovoljan radom predstavnika vlasti iz više razloga. Prvi, i možda onaj koji ljude najviše boli, u ovoj zemlji je toliko primjera korupcije, toliko primjera uzimanja mita, toliko primjera kada su ljudi iz vlasti dokazali da oni nemaju čak ni one osnovne moralne standarde koji su im neophodni da bi oni bili naši predstavnici i da bi nas vodili.”

Opće ozračje u kojemu žive građani BiH i u kojemu funkcionira vlast, odraz je izbornoga procesa, kaže zastupnica Azra Hadžiahmetović, ističući pri tomu da netko pravi izbor odlazeći na izbore i glasajući za nekoga, a neko ne odlazeći na izbore:

“Mi smo, ipak, na početku demokratije. Demokratija, između ostalog, podrazumijeva i iskazivanje nezadovoljstva kad nešto ne funkcioniše. U tom smislu ja često pomenem, a nekada i u razgovoru i s mojim studentima:’Gdje ste vi iskazali to nezadovoljstvo?’ Jer, ako iko u ovoj državi ima pravo da traži ono šta hoće, pogotovo u ovoj fazi u kojoj se BiH nalazi, onda su to mladi.”

Izaslanik u Domu naroda bh. Parlamenta Boško Šiljegović:

“Sve vaše želje, koje su opravdane, i htijenja, i kritike koje idu u pravcu izvršne i zakonodavne vlasti su opravdane, ali potrebna je doza razumijevanja. Mi smo izašli iz jednog teškog rata i ne ide to sve preko noći.”

Usljed poslijeratne tranzicije, na tisuće mladih otišlo je iz BiH. Broj se popeo na preko 120 tisuća, jer mladi nemaju vremena čekati neko bolje sutra dok im godine prolaze:

“Da sada vi jednom mladom čovjeku treba da ponudite tri razloga da ostane u BiH - ako znamo da BiH ima najmanji GDP u Evropi, da ima najskuplji državni aparat po glavi stanovnika u Evropi, ako znamo da BiH ima poražavajuće nizak indeks humanog razvoja - koja biste vi tri razloga ponudili da oni ostanu ovdje?”

Kontkretnih odgovora na ovakva pitanja nema. U dijalogu studenata i predstavnika Parlamentarne skupštine BiH nametnula su se neka od pitanja od posebnoga interesa za mlade. Jedno od njih je u kojoj mjeri su zastupnici svjesni da će upravo mladi izgubiti mogućnost priključka europskom prostoru visokog obrazovanja i mobilnosti kvalitete neusvajanjem zakona o visokom obrazovanju koji se trebao usvojiti još početkom 2004. godine:

“Maida Krvavac, Univerzitet “Džemal Bijedić” Mostar. Ako smatrate da su mladi ljudi najveći resurs ove države, mislite li da je važnije donijeti zakon o visokom obrazovanju nego zakon o šumama?”

Zastupnik Šefik Džaferović:

“Kada je u pitanju zakon o visokom obrazovanju, mi smo imali jedan pokušaj ovdje u državnom parlamentu, kako bismo univerzitete u BiH uveli u Bolonjski proces, kako se to kaže. Nažalost, nismo mogli postići saglasnost.”

Zastupnica Azra Hadžiahmetović:

“Nemamo vremena za priču punih usta o evropskim standardima, o našem evropskom putu, ali na naš balkanski način. Može zakon o visokom obrazovanju, ali nekako na naš način. Ja lično cijenim da ovu zemlju treba izmaknuti od te posebnosti, jer onda svijetu dajemo za pravo da budemo, što se njih tiče, neki poseban slučaj.”

Upitan ko snosi odgovornost imenom i prezimenom za sporost,
izaslanik Boško Šiljegović odgovara:

“Puno, puno ima tu, u tom lancu odgovornosti, od izvršne vlasti do zakonodavne. Pa kad zakonodavna vlast usvoji jedan zakon, onda imamo poseban problem njegove implementacije. Vjerovatno smo svi mi krivi u BiH.”

Od ukupnog biračkog tijela u BiH, mladi čine oko 20 posto, no samo jedan posto misli da može utjecati na politička zbivanja. Stoga mladi i ne izlaze na izbore, uz opravdanje da “nemaju za koga glasovati”, te da su “razočarani političarima”. Iako se čine nezainteresiranim, mladi ipak znaju što žele:

“Mislim da, prije svega, treba da država postane najzad funkcionalna.”

“Mislim da bi prvenstveno trebali da mijenjamo svijest mladih ljudi.”

“Očekujem od BiH u budućnoisti da umjesto tri predsjednika imamo jednoga predsjednika koji će se zalagati za interese svih državljana BiH.”

“Mislim da je krajnje vrijeme da počnemo razgovarati o nekim realnijim stvarima, a to je ekonomija. Jedna od rečenica koja mi se urezala kroz moje studije i ostala je: demokratija se ne može voditi praznog stomaka.”
XS
SM
MD
LG