Dostupni linkovi

logo-print

Srbin pretučen u Zagrebu


Dvojica muškaraca napali su u Zagrebu na pravoslavni Badnjak oko osam navečer sedamdesetpetogodišnjeg Svetozara Đorđrević a, pred gotovo dvadeset godina umirovljenog zastavnika bivše savezne vojske. Đorđrević već šezdesetak godina živi u Hrvatskoj, po pričanju obitelji živi povučenim umirovljeničkim životom, a supruga mu je hrvatske
nacionalnosti. On je još uvijek u bolnici zbog hematoma na glavi i plućima i sa sumnjom na potres mozga, a njegova kćer Snježana opisuje okolnosti napada:

„Htio je ući, otključati vrata i odjedanput su ga napali. Jedan je vikao: ,Ubij, ubij četnika!‘, a drugi ga je odmah počeo tući. Prema tatinim riječima, čini se da su ga tukli pendrekom. To je bilo užasno. Odmah se onesvijestio.“

Ovo je treći napad na njega unazad mjesec dana. Već nakon prvog napada obitelj Đorđrević pozvala je policiju koja je pokušala doći do dvojice susjeda za koje se sumnja da su napali Svetozara Đorđrevića, ali oni tada nisu otvarali vrata, niti su se odazivali na telefonske i pismene pozive na obavijesni razgovor. Pred dvadesetak dana uslijedio je drugi napad na njega – udarili su ga vratima – i on je ponovo otišao na policiju, priča njegova kćer:

„Policija mu je tada savjetovala da podnese te dvije tužbe općinskom Državnom odvjetništvu, što je tata i učinio. Nakon toga se, evo vidite, dogodio i treći napad i to baš kad se tata vraćao iz pravoslavne crkve, na sam Badnjak. Njima smeta to što moj tata jednostavno nije Hrvat. Tako da jedino što mogu reći je da se osobno osjećam nesigurno i nezaštićeno u vlastitoj državi za koju sam se zapravo borila i za koju su se borili svi moji s mamine strane, svi naši su bili na prvoj liniji bojišnice na Velebitu. Tata je stariji čovjek, umirovljenik.“

Sva tri puta napadači su isti – susjed sa istog kata i drugi koji stanuje nekoliko katova više u istoj zgradi. Jedan je umirovljeni policajac, a drugi bivši pripadnik Hrvatske vojske. Nakon trećeg napada Đorđevićeva kćer alarmirala je predsjednika Građanskog odbora za ljudska prava Zorana Pusića, koji je pak alarmirao medije:

„Druge zaštite nema. On je to prijavio policiji i ništa se nije dogodilo osim prijetnji. Prijetnje se događaju stalno. Policija je kao nemoćna da nešto napravi, a kad se ovakva stvar dogodi onda to obično ide pod remećenje javnog reda i mira i kazne su često manje od kazni za krivo parkiranje. Ja mislim da uistinu na te stvari država treba reagirati. Država bi ipak trebala biti više od nekakve mitske ustanove, već ustanova koja postoji sa nekom funkcijom, a jedna od osnovnih je da štiti svoje građane od ovakvih divljaštava.“

Primjerena akcija policije i pravosuđa bile bi jasna poruka i drugim potencijalnim nasilnicima, kaže Pusić:

„Nasilnici su u pravilu uglavnom kukavice. To su ljudi koji će napasti starog čovjeka i prebiti ga, znači u situaciji kad su sigurni da nikakve reperkusije ne slijede. Onaj čas kad vide da to ne ide bez reperkusija, broj takvih nasilničkih djela će drastično pasti. To je moje uvjerenje.“
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG