Dostupni linkovi

logo-print

Mladićevi inozemni doušnici


Goran VEŽIC, Nebojša BUGARINOVIC

Prema „Globusu“, razgovori su snimani opremom koju je CIA instalirala 1995. godine u hrvatskoj tajnoj bazi u blizini Svete Gere, a iz njih je vidljivo da je genocid u Srebrenici izvršen planski i beskrupulozno, u strateškom savezništvu sa JNA, te da je međunarodna zajednica bila nespremna da vojnom intervencijom zaustavi masakr u Srebrenici, prenosi
"Globus".

Mladić je tijekom napada na Srebrenicu analizirao i zbivanja u Hrvatskoj, komentirajući kako Hrvati nisu toliko ludi da se "sad angažiraju protiv Srba". Bio je uvjeren da Hrvate i muslimane treba pustiti da se nakon rata skupa odvoje u svoju državu ostavljajući "Srbima srpsko!" Tako je Mladić predvidio rezultate Daytonskog sporazuma. "Globus" navodi i da je CIA dr. Miloša Kostica, bivšeg savjetnika Pentagona, izdvojila kao glavnog Mladićevog informatora koji mu je navodno javio o nakanama NATO-a: "Slušaj šefe oni žele sve, osim da pošalju trupe."

Jedanaestog srpnja, u jeku srebreničkog masakra, prema transkriptima, srbijanski lobist u Bruxellesu Aleksandar Ðordević je izvijestio generala Tolimira da je nizozemski ministar obrane od generalnog tajnika NATO-a tražio hitni napad na srpske položaje jer su u opasnosti životi nizozemskih vojnika. Riječ je o komično neuspješnim napadima NATO avijacije, koji su uslijedili istog dana i u kojima su, uglavnom, stradali Bošnjaci, piše „Globus“. Autor teksta o CIA-inim transkriptima o Mladiću, novinar „Globusa“ Gordan Malić, tvrdi da su oni autentični:

„Ni jednog trenutka nismo sumnjali u vjerodostojnost i autentičnost nam je potvrđena iz dva izvora i nismo imali nikakve dileme oko toga.“

U vjerodostojnost transkripata vjeruje i novinar „Vjesnika“ Željko Peratović koji se bavi i tajnim službama i ratnim zločinima:

„Pa je mislim da je autentičan i da to nije sada slučajno plasirano, i ako je dosta selektivno. Točno je da je CIA preko sredstava veza na hrvatskom teritoriju, koje je instalirala u saradnji sa Hrvatskom, prisluškivala razgovore po Srbiji i Bosni i Hercegovini.“

Umirovljeni general HV Karl Gorinšek ne vjeruje da je Mladić prisluškivan s hrvatskog teritorija:

„Amerikanci imaju ponovo bolju tehnologiju nego da se koriste zemaljskim točkama sa kojih će nekoga prisluškivat, pa danas je opće poznato da se sve prisluškuje iz svemira.“

No, Gorinšek i ne sumnja da je Mladić prisluškivan. Ostaje pitanje zašto je ovaj transkript baš sad izišao u javnost. Željko Peratović:

„Ovi su dokumenti sad plasirani da se izvrši dodatni pritisak na Mladićevo okruženje da se on što pre preda.“

Gordan Malić je čitao cijeli transkript i pitali smo ga koliko on može bit od koristi haškom tužiteljstvu:

„Jednim djelom može koristiti tužilaštvu protiv generala Mladića, budući da se sadržaj nekih Mladićevih razgovora izravno referira na etničko čišćenje u Srebrenici, naime govori se o pražnjenju enklava, o potrebi da se enklava u Srebrenici, Goraždu i Žepi što brže isprazne, prije nego ih vojska Sjedinjenih Američkih Država naoruža na terenu.“

Željko Peratović smatra da za samu optužnicu protiv Mladića ovaj dokument nema veliki značaj:

„Mislim da sada to nije neka težina koja će vrijedit na Haškom sudu, i zapravo samim njihovim objavljivanjem, jer oni su u velikoj mjeri nekorisni za korištenje na Haškom sudu, i ono prije svega služi da pokaže Mladićevim pomagačima i naročito onima koji se nalaze u zapadnim zemljama da tajne službe svjeta znaju sve o njima. U tom smislu je njihova težina, a za sam Haški sud nisu od neke osobite važnosti i vjerujem da postoje znatno bolji dokazi koji se čuvaju baš za sud.“

Gordan Malić smatra i da bi se - na osnovu ovih transkripata - Mladićevi pomagači morali naći na sudu:

„Mislim da bi se ili u domenu optižnica Haškog suda ili u domenu nekih sudova, svakako trebala naći imena ljudi koji su naoružavali postojbe generala Mladića, slali im povjerljive podatke, ili im slali brošure za upotrebu oružja, vjerojatno za termiranje bošnjačkog stanovništva Srebrenice, Žepe i Goražda. Sigurno bi se našlo mjesta i na nekom međunarodnom sudu, ili za ratne zločine ili za neku drugu vrstu zločina i za takve ljude.“

Mnogo toga u pripremi samog zločina se znalo, dali sada to otvara jedno novo pitanje. Pitanje odgovornosti ljudi iz međunarodne zajednice, odgovornosti nečinjenja i nesprečavanja genocida:

„Apsolutno, ne samo da oni nisu ništa činili na sprečavanju genocida, nego su čak o njihovim namerama za ne činjenje i o njihovim oportunističkim stajalištima, sve znali i doušnici generala Mladića. Dakle, ne samo da države EU nisu željele da silom zausteve genocid u Srebrenici što se moglo, nego je ta informacija u njihovim stajalištima došla i do generala Mladića. U neku ruku, osim što su mu dozvolili da napravi genocid, dali su mu i alibi za genocid i uputili ga u neku ruku i sugerirali da počini taj genocid nekažnjeno, sve do dana današnjg.“

Gorinšek:

„Neke ključne tajne cijelog plana ili svih događanja koja su se događala nakon raspada bivše Jugoslavije, sigurno neće skoro vidjeti svjetlo dana. Ni na Haškom sudu, niti će Haški sud moći privući bitne svjedoke iz Evropske i Američke politike koji su imali udjela na ovim prostorima kroz te ratne misije Ujedinjenih naroda i EU itd.“

Peratović:

„Eventualno je moguće očekivati neku gestu međunarodne zajednice, kao što je bila vjest nizozemske Vlade, mislim ne u toj mjeri da sad daje ostavku bilo ko u američkoj administraciji ili u EU, ali neka vrsta priznanja vlastite greške bi se tu trebala i mogla očekivati.“

Objavljivanje transkripata otvara novo pitanje: Kako je očito da se za Mladićeve namjere znalo - koliko su odgovorni oni koji ga nisu u tome pokušali spriječiti? I hoće li se oni ikad naći pred licem pravde?

*****

Šta o objavljenim transkriptima Mladićevih razgovora kažu u Srbiji?


Vojno-politički analitičar Zoran Dragišić kaže da se transkripti prisliškivanih razgovora Ratka Mladića sa lobistima i obaveštajcima mogu koristiti kao dokazni materijal u Haškom tribunalu, naravno, pod uslovom da su snimani na zakonom predviđen način.

“Kad je u pitanju Haški tribunal postavlja se pitanje primene zakona koji se odnose na kršenje, što se kod nas kaže, osnovnih ustavnih prava na nepovredljivost pisma i sredstava opštenja. Međutim, ti razgovori su verovatno uhvaćeni od strane nekih zapadnih obaveštajnih službi tako da nema sumnje da bi ti razgovori mogli biti korišćeni kao dokazi u sudskom postupku pred Haškim tribunalom. Međutim, nisam siguran da je to nešto zbog čega bi Ratko Mladić odlučio da se preda, i mislim da nevezano za dokazne materijale koji bi se pojavili pred Tribunalom taj postupak će se odvijati onako kako se budu dogovorili Mladić i Vlada Srbije.”

Koliko su po Zoranu Dragišiću uverljive tvrdnje koje proizilaze iz objavljenih transkripata da su Mladić i njegov štab imali vrlo pouzdane podatke o nespremnosti zapadnih vlada da se odlučnije angažuju u sprečavanju srebreničke tregadije.

“Pa meni deluje prilično uverljivo. Setimo se samo slučaja da je jedan oficir francuske vojske uhapšen zbog toga što je špijunirao za Srbe, tako da nije isključeno da je vojno vođstvo bosanskih Srba imalo obaveštajne podatke o tome kako će reagovati zapadne vlade s obzirom da su se tako lako oglušili o tu operaciju i s obzirom da zaista nije bilo nikakve rekacije snaga zapadnih zemalja koje su bile u tom trenutku na tom prostoru. Međutim, to je da kažem nivo razmene obaveštajnih podataka među oružanim snagama i eventualno prema stanju na terenu, a činjenica da smo mi imali vrlo loše političke procene i u Srbiji i u Bosni prema Zapadu i da taj nivo komunikacije na tom nekom strateškom nivou nije bio zadovaljavajući, to je činjenica koja se i sada pokazuje kao nešto...”

Zagrebački “Globus” u kontekstu tvrdnje da su u vođenju obaveštajnog rata preko medija učestvovali i pojedini urednici beogradskih redakcija, prenosi telefonski razgovor urednika novinske agencije Beta Dragana Janjića sa neimenovanim oficirom u štabu Ratka Mladića. Dragan Janjić u izjavi za Radio Slolbodna Evropa negira da su u pomenutom razgovoru radi o bilo čemu izuzev o novinarskom pokušaju da se na dan ulaska Vojske Republike Srpske u Srebrenicu dođe do što potpunijih informacija o onome šta se dešavalo na terenu:

“To je potpuno smešno. Mi smo radili naš posao, pokušavali smo da prikupimo što je više moguće informacija, pokušavali smo da budemo u kontaktima sa izvorima i o autentičnosti samog transkripta, kako da ga nazovem, ne mogu da kažem ništa jer se ne sećam, mislim, sasvim je moguće da je takvih razgovora bilo. Bilo je jako mnogo razgovora sa raznim ljudima iz Republike Srpske. Ja niti znam niti mogu znati da li je čovek s kojim pričam neki obaveštajac, niti je od mene traženo da na bilo koji način bilo kome pomognem, niti sam ja tu neku vrstu pomoći i nudio. Mi smo prosto pokušavali da proveravamo šta se događa, kakvi su rezultati bombardovanja i o tome smo pravili izveštaje. Govorim na osnovu pretpostavke da je tačno to što je zabeleženo jer sam razgovarao sa stotinama ljudi u to vreme i u Sarajevu i u Vojsci Republike Srpske i na sve moguće druge strane. Mi smo u to vreme bile od najrelevantnijih izvora za ono što se događa u samom ratu u Bosni.”
XS
SM
MD
LG