Dostupni linkovi

Srbi i dalje odlaze iz Lipljana


Na razglednici Lipljana, gradića smestenog u centralnom Kosovu, mogle bi stajati slike novih zgrada, puteva, modernih tržnih centara, internet kafea. Ali toga nema u srpskom naselju.

Jedini napredak je uklanjanje bodljikave žice i kontrolnog punkta KFOR-a, zbog procene da je bezbednost poboljšana. Pažnju privlače prehrambene prodavnice koje nisu dokaz progresa, već pokazatelj koliko Srbi ovde teško žive. To su uglavnom niski oronuli objekti, koji postoje samo da bi se od nečega moglo živeti a u koje se ne ulaže, jer lokalni Srbi čekaju bolja vremena, iako malo veruju da će ona doći. Na policama je vrlo malo robe, više sokova nego hrane. Hladno je kao da ste napolju, s obzirom da se struja isključuje jer Srbi ne plaćaju račune.

I tako Zorića Petković čeka kupce, jer kaže, možda neko dođe i kupi nešto:

“Narod nema para, vidite da roba stoji. Ima nas dosta koji smo otvorili prodavnice u nadi da zaradimo nešto, ali teško. Ja primam platu, sin i snaja imaju sina, ne rade nigde, živimo od te plate. Teško je, nema mogućnosti za zaposlenje. Vrtimo se nekako u krug, dokle - ne znam.”

Nezaposlenost je velika, i neki kažu da je to najveći problem. Ima onih koji rade u prosveti i zdravstvu u okviru Vlade Srbije, pojedinci rade u Opštini ili Kosovskoj policijskoj službi, a najveći broj živi od humanitarne pomoći ili se snalazi.

U blizini crkve, Đorđe Cukenović sa alatom u ruci popravlja jedna vrata:

“Ja živim od rada, radim privatno, posla nema, veoma teško posao se nalazi. Tu su samo ostale institucije zdravstvo, školstvo, ambulanta.”

Iako Albanci i Srbi žive odvojeno, Lipljan je jedina gradska sredina južno od Mitrovice u kojoj živi više od 1.000 Srba. U Lipljanu odavno nije bilo incidenata. Srbi se slobodnije kreću, ali i dalje žive povučeno i zabrinuti za svoju bezbednost. Redovne kontrole obavlja Kosovska policijska služba, u kojoj rade i lokalni Srbi. Osamdesetogodišnji Nikola Janjić, penzioner, kaže da strah postoji:

“Kako živimo? Od kuće do ovde i ako idemo to treba samo određenim danom, sredom ili subotom. Ovih ostalih dana ideš, ali sa strahom. Nije sigurno.”

Trenutno rešenje za probleme Srba u Lipljanu ne postoji, već kako kažu opštinske vlasti potrebno je vreme. Potpredsednik Opštine, Borivoje Vignjević, kaže da je jedino poboljšanje to što nema direktnih napada na Srbe:

“Bilo je dosta problema, kamenovanja, a zadnjih godinu dve to se ne dešava. Sve ostalo je veoma teško i ljudi pokušavaju da na sebi sopstven način nađu rešenje, kako bi mogli da prežive u ovim uslovima.”

U velikoj zgradi Skupštine opštine Lipljan, smeštenoj u centru grada, pored Vignjevića radi još nekoliko srpskih službenika. Ovime se pokušava raditi na integraciji Srba u sve gradske strukture. Ali posebno je u tom pogledu bitno raditi na povratku raseljenih lica. Pre 1999. godine u gradu je živelo više od 6.000 Srba, a danas oko 1.000, kaže Vignjević:

“Ljudi su spremni za povratak. Međutim, taj posao se radi veoma neozbiljno od strane svih. Nikakav zvaničan projekat do sada nemamo. Sa jedne strane ljudi imaju želje i volje da se vrate, a sa druge strane nemamo ljude da to pitanje reše.”

Za Srbe u Lipljanu budućnost je nezivesna, oni ne veruju da će biti bolje:

“Teško je, zato što ljudi i dalje odlaze”.

“Za ovih pet šest godina osećam se veoma tužno, otišli su mi drugari, otišli su mi svi. Ostao sam sa nekom nadom da će da bude bolje, a ono sve gore i gore”.

U svakom slučaju, ukoliko kosovske vlasti žele da se Srbi integrišu i da im se život normalizuje, potrebno je da brže deluju, jer se svaka nada polako gubi.
XS
SM
MD
LG