Hrvatska je prezadužena zemlja i i najveći dio novostvorene vrijednosti morat će iduće godine usmjeriti u servisiranje vanjskih dugova – upozorava neovisni ekonomist Mladen Vedriš:
''Došli smo do 30 milijardi vanjskog duga. Došli smo u poziciju da smo prodali, ili ćemo prodati, dio imovine kako bi smo zakrpili rupe u javnoj potrošnji. Mislim da je krajnji čas već prošao. Štete već počinju nastupati. One ugrožavaju fundamente. Ne zaboravite, troškovi servisiranja duga, mogućnost porasta cijena, kamate i sve skupa može produbiti krizu jer deficit u dolarima i eurima vanjsko trgovinske razmjene svake godine raste. Nije to zvono za krajnji trenutak. Hrvatska je ušla u zonu koja postaje opasna.''
Kaže da će standard Hrvata u 2006. ovisiti o turističkoj sezoni i svjetskim cijenama energenata, ali i o tome hoće li hrvatska vlada, umjesto adrenalinskih političkih tema,
konačno u prvi plan staviti gospodarstvo:
''Čini mi se da Hrvatsku očekuje fokusiranje prema jednoj tvrdoj, ali neminovnoj, bitci gospodarskog rasta. Kamo sreće da 2006. godina bude u znaku takvih promjena.''
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, kaže da će 2006. godina biti u Hrvatskoj još skuplja, osobito zbog skupljih zdravstvenih usluga:
''Mi sa sindikalne strane upozoravamo na to da nam društvo ide u potpuno krivom pravcu. Stvara se neko društvo po mjeri bogatih koji su moćniji i sve mogu platiti. Za to su dobri primjeri projekcija i promjena u zdravstvu. Ko će moći više platiti, taj će imati veća prava u zdravstvu. To je katastrofa i hrvatsko društvo sebi to ne bi smjelo dopustiti. Bojim se da nas 2006. godina očekuje kao godina daljnjeg raslojavanja.''
Sindikati ozbiljno strepe i od najavljene privatizacije hrvatskih željeznica i nastavka privatizacije INA, gdje je bilo rečeno da će se hrvatskim građanima omogućiti povoljniji uvjeti kupnje:
''Vlada sada tumači da ako je nešto na burzi, da više ne može imati posebne povoljnosti za bilo koju skupinu. Tražimo da se to pitanje riješi jer želimo da hrvatski građani mogu postati sudionici u vlasništvu poduzeća u kojima rade, ili koja se stvaraju. Bez toga, mislim da neće biti dobro ni za nastavak privatizacije.''
Doktor Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, vjeruje pak da hrvatsko gospodarstvo u 2006. ne bi trebalo očekivati neke veće negativne skokove:
''Po meni bi 2006. godina mogla biti poprilično dosadna, ali u pozitivnom smislu. Mogla bi se nastaviti većina prenešenih pozitivnih trendova iz 2005. godine, da gospodarstvo ostvari stopu porasta blizu četiri posto, bez značajnijih udara u smislu rasta cijena energenata, nafte ili sličnih događanja.''
I on predviđa da će socijalne razlike nastaviti svoj rast i u 2006. godini:
''Nema nekih jasnih naznaka da se socijalne razlike ublažuju jer preovladavajuća filozofija nije filozofija socijalne politike uravnoteženog razvitka. Mislim da će još jedan određeni broj godina Hrvatska provesti u ambijentu liberalne ekonomske ideje i tek kroz nekih pet, šest ili više godina razmišljati će značajnije o idejama socijalne države.''
Istraživanja pokazuju da 20 posto hrvatskih građana već živi u zoni siromaštva, a više od 70 posto osjeća se siromašnima. Ništa bolje ne očekuju ni u godini koja je započela:
''Svake godine se nadam boljoj godini, ali nikada ne uspijevaju moje želje, moji snovi i moja nadanja.''
''Penzije, po meni, neće rasti. Plaće isto. Nema odakle. Kriza je.''
''Mislim da su stariji mrzovoljni i da im je dosta svega. Ako baka i djed imaju zajedno dvije tisuće kuna penzije, nemaju se baš čemu posebno radovati.''
''Prosjek nam je jako dobar. Na burzi neko ima 20 tisuća kuna plaću i sve moguće dodatke. Sve je isforsirano da oni koji imaju - imaju još više, a oni koji nemaju - ne treba im ni to.''
''Sve ide gora kriza na sirotinju. Sada imamo manje nego unazad 16 godina. Znači da smo išli natrag 16 godina. Kako da ne budeš sirotinja kada ideš natrag, mjesto naprijed. To će se oporaviti kada nas ne bude.''
''Došli smo do 30 milijardi vanjskog duga. Došli smo u poziciju da smo prodali, ili ćemo prodati, dio imovine kako bi smo zakrpili rupe u javnoj potrošnji. Mislim da je krajnji čas već prošao. Štete već počinju nastupati. One ugrožavaju fundamente. Ne zaboravite, troškovi servisiranja duga, mogućnost porasta cijena, kamate i sve skupa može produbiti krizu jer deficit u dolarima i eurima vanjsko trgovinske razmjene svake godine raste. Nije to zvono za krajnji trenutak. Hrvatska je ušla u zonu koja postaje opasna.''
Kaže da će standard Hrvata u 2006. ovisiti o turističkoj sezoni i svjetskim cijenama energenata, ali i o tome hoće li hrvatska vlada, umjesto adrenalinskih političkih tema,
konačno u prvi plan staviti gospodarstvo:
''Čini mi se da Hrvatsku očekuje fokusiranje prema jednoj tvrdoj, ali neminovnoj, bitci gospodarskog rasta. Kamo sreće da 2006. godina bude u znaku takvih promjena.''
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, kaže da će 2006. godina biti u Hrvatskoj još skuplja, osobito zbog skupljih zdravstvenih usluga:
''Mi sa sindikalne strane upozoravamo na to da nam društvo ide u potpuno krivom pravcu. Stvara se neko društvo po mjeri bogatih koji su moćniji i sve mogu platiti. Za to su dobri primjeri projekcija i promjena u zdravstvu. Ko će moći više platiti, taj će imati veća prava u zdravstvu. To je katastrofa i hrvatsko društvo sebi to ne bi smjelo dopustiti. Bojim se da nas 2006. godina očekuje kao godina daljnjeg raslojavanja.''
Sindikati ozbiljno strepe i od najavljene privatizacije hrvatskih željeznica i nastavka privatizacije INA, gdje je bilo rečeno da će se hrvatskim građanima omogućiti povoljniji uvjeti kupnje:
''Vlada sada tumači da ako je nešto na burzi, da više ne može imati posebne povoljnosti za bilo koju skupinu. Tražimo da se to pitanje riješi jer želimo da hrvatski građani mogu postati sudionici u vlasništvu poduzeća u kojima rade, ili koja se stvaraju. Bez toga, mislim da neće biti dobro ni za nastavak privatizacije.''
Doktor Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, vjeruje pak da hrvatsko gospodarstvo u 2006. ne bi trebalo očekivati neke veće negativne skokove:
''Po meni bi 2006. godina mogla biti poprilično dosadna, ali u pozitivnom smislu. Mogla bi se nastaviti većina prenešenih pozitivnih trendova iz 2005. godine, da gospodarstvo ostvari stopu porasta blizu četiri posto, bez značajnijih udara u smislu rasta cijena energenata, nafte ili sličnih događanja.''
I on predviđa da će socijalne razlike nastaviti svoj rast i u 2006. godini:
''Nema nekih jasnih naznaka da se socijalne razlike ublažuju jer preovladavajuća filozofija nije filozofija socijalne politike uravnoteženog razvitka. Mislim da će još jedan određeni broj godina Hrvatska provesti u ambijentu liberalne ekonomske ideje i tek kroz nekih pet, šest ili više godina razmišljati će značajnije o idejama socijalne države.''
Istraživanja pokazuju da 20 posto hrvatskih građana već živi u zoni siromaštva, a više od 70 posto osjeća se siromašnima. Ništa bolje ne očekuju ni u godini koja je započela:
''Svake godine se nadam boljoj godini, ali nikada ne uspijevaju moje želje, moji snovi i moja nadanja.''
''Penzije, po meni, neće rasti. Plaće isto. Nema odakle. Kriza je.''
''Mislim da su stariji mrzovoljni i da im je dosta svega. Ako baka i djed imaju zajedno dvije tisuće kuna penzije, nemaju se baš čemu posebno radovati.''
''Prosjek nam je jako dobar. Na burzi neko ima 20 tisuća kuna plaću i sve moguće dodatke. Sve je isforsirano da oni koji imaju - imaju još više, a oni koji nemaju - ne treba im ni to.''
''Sve ide gora kriza na sirotinju. Sada imamo manje nego unazad 16 godina. Znači da smo išli natrag 16 godina. Kako da ne budeš sirotinja kada ideš natrag, mjesto naprijed. To će se oporaviti kada nas ne bude.''
