Sud u Podgorici oslobodio optužene za deportacije Bošnjaka

Iako je deportacija ili prisilno premještanje bosanskih izbjeglica 1992. godine iz Crne Gore u ratom zahvaćenu BiH Vojsci RS bila nelegalna i protivustavna, Viši sud u Podgorici oslobodio je odgovornosti devetoricu policijskih i bezbjednosnih službenika optuženih za zločin protiv civilnog stanovništva. Ovo je epilog suđenja optuženima za deportaciju 34 civila izbjegla iz rata iz BiH nazad iz Crne Gore u ruke Vojske RS, gdje su likvidirani.

Kako je obrazložila sudija Milenka Žižić, krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva nije moglo da se odnosi na pripadnike crnogorske policije koji su deportovali bosanske izbjeglice jer, kako je rečeno, oni nisu bili dio sukobljenih strana u ratu u Bosni i Hercegovini.

U presudi je, međutim, navedeno da je deportacija, odnosno prisilno premještanje bosanskih izbjeglica bila nelegalna, te da je izvršena na osnovu neustavne i protivzakonite naredbe nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Pavla Bulatovića.

Branioci optuženih izražavaju zadovoljstvo oslobađajućom presudom. Advokat Radovan Vukmanović kaže da nelegalne koje su postojale ne mogu se tretirati kao ratni zločin.

"Ne može se član 147. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata primijeniti na subjekte koji su lica, pripadnici MUP-a Crne Gore. Sudija je objasnila vrlo razložno da su postojale nezakonite radnje u smislu lišavanja slobode od pojedinih lica u ovom procesu. Za ratni zločin je potrebno još nešto. U ovom slučaju je potrebno da su postojale dvije zaraćene strane, Crna Gora i Bosna i Hercegovina", navodi advokat Vukmanović.

Podsjetimo: početkom 90-ih oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su u ratnom vihoru potražili utočište u Crnoj Gori, policija je deportovala u RS i izručila vojsci haškog optuženika Radovana Karadžića. Od tog broja 83 ljudi nikada se nije vratilo svojim porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima.

Oslobođeni krivičnog djela zločina protiv civilnog stanovništva su čelnici lokalnih policija i šefovi državne bezbjednosti Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.

Oštre reakcije

Oslobađajuća presuda je izazvala oštre reakcije dijela nevladinog sektora i bošnjačkih političkih i društvenih subjekata u Crnoj Gori. Ovu presudu je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević, nazvala skandaloznom.

„Bili su apsolutno protiv pravno isporučeni, kao što shvatam i da je sudija razumjela, što je na kraju krajeva utvrdio i Haški tribunal u presudi "Krnojelac" gdje izričito se navodi da su u logor u Foču dovedena lica iz policijske stanice Herceg Novi i to protivpravno, bez bilo kakvog pravnog osnova. Mislim da je ova presuda potpuno iznenađujuća“, kaže Tea Gorjanc Prelević.

Bošnjačka stranka, članica vladajuće koalicije, je ocijenila da je presuda sramotna i još jedna u nizu kojom sudstvo ozbiljno dovodi u pitanje vlastiti kredibilitet, a država nema želje da se suoči sa prošlošću.

Forum Bošnjaka muslimana Crne Gore očekivao je proširenje optužnice, a ne oslobađajuću persudu koja, kako je rečeno, predstavlja težak šamar prvenstveno tužilaštvu, ali i svim ljudima koji su očekivali personalizaciju odgovornosti za zločin koji je učinjen.

"Dešava se ono najstrašnije i, nažalost najrealnije u Crnoj Gori - da se zatvara savršen krug neodgovornosti. Oni koji su bili poslednji u lancu komandovanja oslobođeni su. Parad je trajala dugo i sada se završava. Oni koji su glavni, oni koji su komandovali čitavom ergelom zla nikada nijesu ni procesuirani. Neki od njih na čelu sa tadašnjim premijerom nijesu ni pozvani da svjedoče. Tako da su sve te veze između palata i Crna Gora je samo pokazala da ona nije spremna da se suoči sa zlom. Moguće da će na kraju od svih jedini krivac ispasti Slobodan Pejović, hrabri svjedok koji je žrtva svega ovoga da bi progovorio o ovom zločinu", navodi Esad Kočan, urednik nezavisnog nedjeljnika Monitor.

I nekadašnji lider socijaldemokrata Žarko Rakčević kaže da se Crna Gora suočava sa falsifikatima, podaničkom relativizacijom i zataškavanjem nepočinstava.

“Bez obzira što lično nijesam oćutao deportaciju 1992. godine, ni ja ni SDP, osjećam kao čovjek jednaku sramotu kao i prije 20 godina. Po meni je neosporno tada to bila državna poilitika. Sramota me zato što je taj zločin produkovan u ime Crne Gore, jer su taj zločin suštinski naredili njeni najviši državni funkcioner”, kaže Rakčević.

Slijedi žalba

Tužilaštvo će se žaliti na presudu Višeg suda, a to od Tužilaštva očekuju i visoki državni funkcioneri, ministar pravde Duško Marković i šef crnogorskog Parlamenta Ranko Krivokapić.

“Informisan sam danas da Vrhovno državno tužilaštvo priprema žalbu i postupak se nastavlja dalje, što znači da nema farse i da se ne mogu složiti sa takvim konstatacijama, bez obzira što dio kritičke javnosti tu odluku doživljava na takav način”, kaže Marković.

“Očekujem da će se tužilac žaliti. I očekujem da sudski sistem u cjelini, u sledećim nivoima Apelacionog suda obezbijedi da tako osjetljive teme se suduju u skladu sa evropskim očekivanjima i sa evropskim obavezama Crne Gore. Mislim da naš sudski sistem ima snagu da dobijemo pravičnu presudu koja održiva po stručnim kriterijima, a i po osjećaju pravičnosti koji u Crnoj Gori prema takvim zločinima mora postojati”, navodi Krivokapić.

Oslobađajuća presuda policijskim funkcionerima bila je i tema uličnog protesta organizovanog preko Facebooka, na kojem je univerzitetski profesor Milan Popović nosio sljedeći natpis:

“Milo Đukanović najodgovorniji za ratni zločin deportacije 1992.”