Bosanskohercegovački gradovi već danima su obavijeni gustom maglom i smogom. Koncentracije lebdećih čestica su dva do tri puta više od graničnih i tolerantnih vrijednosti.
S druge strane, u državnim institucijama nema ni ozbiljnih pomaka, niti volje da se bilo što promijeni. Jasna strategija o korištenju energije ne postoji u BiH, nego se još uvijek sve radi prema studijama od prije trideset godina.
Zbog velike zagađenosti zraka, mještani tuzlanskog naselja Bukinje, koje se nalazi nekoliko stotina metara od Termoelektrane Tuzla, zatražili su od nadležnih institucija tri hiljade gas maski.
Naime, prije nekoliko dana, u njihovom mjestu zagađenost je bila tri puta veća od dozvoljene, odnosno od one koja poziva na uzbunu, i zdravstvene i ekološke institucije.
Pored Tuzle, Zenica je još jedan od najzagađenijih gradova na Balkanu. Građani smatraju da je najveći krivac za industrijsko zagađenje ArcelorMittal, međunarodna korporacija u čijem vlasništvu se nalaze zenička koksara, čeličana, valjaonica i druga postrojenja.
Visoki fabrički dimnjaci, svako pola sata, ispuštaju vodenu paru punu nezdravih čestica. Najgore je Zeničanima, čije su kuće u blizini fabrike. Smail Silić svakodnevno čisti dvorište i prozore od krupnih čestica koje dolaze iz fabričkih dimnjaka.
"Sve krupnije čestice su u pari, koju ispuštaju iz dimnjaka. Para ide direktno na nas. Sve te krupne čestice padaju na nas. Ovo je katastrofa. Mi stari smo na kraju života, ali mladima i djeci, neka je Bog na pomoći", kaže Silić.
Iako je ova fabrika jedan od najvećih zagađivača, na nezadovoljstvo građana Zenice, Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdalo je ArcelorMittalu ponovno okolišnu dozvolu.
Gradska uprava Zenice uputila je nadležnom Ministarstvu zahtjev za preispitivanje okolišne dozvole, međutim, odgovora nema. U zahtjevu, koji je potpisao gradonačelnik Husejin Smajlović, stoji da dokumentacija, na osnovu koje je izdata okolišna dozvola, nije usklađena s odredbama Zakona o zaštiti okoliša.
Veće kazne natjerale bi, prije svega, velike zagađivače, da u svoja postrojenja ugrade prijeko potrebne filtere, tvrdi Muhamed Pašić, predsjednik Komisije za praćenje stanja okoliša Općine Zenica.
"Zašto do sada nisu realizovani ti projekti? Mislim da je to zbog zakonskih odredbi, kada su u pitanju kazne. Kazne su male. Sada se radi novi zakon o praćenju stanja okoliša. Insistiramo da se za sve zagađivače povećaju kazne. Te kazne bi, vjerovatno, uslovile da se i brže razviju ti projekti. Sa druge strane, grad Zenica, kao i svi gradovi, nisu u zakonima. Nadležnosti su vrlo male. Grad Zenica je bio prisiljen da vrši pritisak na ArcelorMittal i na više instance, kao što je kanton i Federalno ministarstvo", ističe Pašić.
U nekoliko navrata, Zeničani su, u organizaciji udruženja građana Eko forum Zenica, protestovali zbog stalnog zagađenja zraka, ali i tla i vode. Ovaj problem traje godinama, a općina i grad, prebacivali su odgovornost na Zeničko-dobojski kanton.
Potom je kanton odgovornost prebacio na nadležna tijela u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je odgovornost vraćala na lokalnu upravi - i tako sve u krug.
"Tužili smo zagađivače okoliša jer u Krivičnom zakonu Federacije imamo članove zakona koji to pokrivaju. Tu je i tužba protiv nadležnih odgovornih institucija, koje su propustile da urade dio svog posla, za krivično djelo ne postupanja po službenoj dužnosti i zloupotrebi službenog položaja. Prvenstveno mislim na Federalnu inspekciju, na Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH i na grad Zenicu", kaže Samir Lemeš, predsjednik udruženja Eko forum Zenica, te dodaje:
"Zenica je nabavila problematičan i nekvalitetan monitoring sistem i na taj način propušta da proglasi epizode uzbune, epizode povećanog zagađenja."
"Zenica je nabavila problematičan i nekvalitetan monitoring sistem i na taj način propušta da proglasi epizode uzbune, epizode povećanog zagađenja, kada se poduzimaju mjere i kada se mogu provoditi te kratkoročne mjere. Odgovorni su oni koji su to trebali da urade, a propustili su."
Gusta i siva magla već danima se nadvila nad Tuzlom, Sarajevom, Zenicom, Kaknjom i Lukavcem, a stručnjaci svakodnevno upozoravaju na opasnosti koja zbog toga prijeti. Naveli su podatak da je Tuzla po zagađenosti u ravni s Pekingom. Ali tamo, kada dođe do prekomjerne zagađenosti, život doslovce staje, sve dok se zrak ne iščisti. Industrija se potpuno zaustavlja, djeca ne idu u školu.
"To su uglavnom reproduktivni problemi, rađaju se djeca sa deformitetima, niske povećane težine i sterilitetom. U tome, više do 40 posto, učestvuje kao rizik zagađenje zraka. Da ne znam ovo što znam, rekla bih da sam prehlađena i da imam virusnu upalu", navodi Nurka Pranjić, doktorica medicine rada, kaže da u Tuzli ima sve više oboljelih.
Čelnici svjetskih sila nedavno su se sastali u Parizu i dogovorili smanjenje štetnih plinova u zrak. Usporedbe radi, u BiH se planiraju graditi nove Termoelektrane, koje su glavni proizvođači štetnog sumpor-dioksida.
Maksimalna razina sumpor-dioksida je 350 mikrograma po metru kubnom, 500 je za uzbunu, a Tuzla ih je prije nekoliko dana zabilježila 1.000. Dogovor svjetskih lidera o smanjenju ispuštanja štetnih plinova u zrak ne odnose se na BiH, tvrdi Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu iz Banja Luke.
"BiH trenutno nema nikakve obaveze smanjivanja emisija ugljen-dioksida, budući da nije zemlja članica Aneksa 1, ali se na ovim pregovorima dao jasna znak svima da će u budućnosti svi morati da snose te obaveze. Najgore će biti kada bude kasno", kaže Kalaba.
Načelnik Lukavca, Dževad Mujkić, smatra da je zagađenost ozbiljan problem, ali tvrdi kako je još veći problem to što su predstavnicima lokalnih zajednica ruke vezane, kada je u pitanju ovaj problem.
"Mislim da je sazrelo vrijeme da u federalnom okruženju krenu inicijative za izmjenu zakonske regulative, kako bi se lokalnoj zajednici dala nadležnost u ovoj oblasti. Mi smo posmatrači događaja oko nas. Sigurno da imamo puno razloga i argumenata da kažemo da bi zakonsku regulativu trebalo promijeniti i dati ovu oblast, u što je moguće većoj mjeri, u nadležnost lokalne zajednice", tvrdi Mujkić.
Ono što nadležne institucije u Bosni i Hercegovini rade, svodi se na apele građanima da što kraće borave na gradskim ulicama, te da prilikom izlaska iz kuća, usta i nos, prekriju šalom ili maskom.
