Dostupni linkovi

logo-print

Važno je bilo navijati


Ako je, kojim slučajem, poneko od gostiju iz bijeloga svijeta noćas pri zdravoj pameti čekao jutro na ulicama Sarajeva, jamačno će, kad se vrati kući, pripovijedati kako je nevoljnik zanoćio među suludim narodom koji do besvijesti slavi vlastiti poraz.

Tih „slavnih“ 1:2 protiv velike Argentine, međutim, prolaznika iole upućenog u ovdašnji sportski folklor, folklor uopšte, okrenuće u posve suprotnom smjeru. Jer, bila je to velika planetarna promocija fudbalske reprezentacije koja bezmalo pa nije bila ni upisana u sportske katastre. A ono što je veličanstveno u čitavoj priči je detalj kako se ulazak u istoriju desio na mitskom stadionu Marakana, na istom onom mjestu gdje je fudbalski Brazil doživio najveću nacionalnu tragediju, izgubivši finale Svjetskog prvenstva prije 64 godine. Od tada, Marakana je uvelike prerasla tek oznaku najveće svjetske arene što je mogla ugostiti i po 200.000 navijača.

Utemeljila se kao okosnica kolektivne svijesti o postojanju fudbalskog kosmosa čiji je centar harmonije postala upravo poražena fudbalska selekcija. Poučak iz poraza od Urugvaja, Brazil je kasnije pet puta valorizovao osvajanjem svjetske krune i, na listi prestiža, daleko odmakao svim potencijalnim pratiocima. Nije valjda bilo tamošnjeg dječaka, iz amazonske ili velegradske džungle svejedno, koji nije sanjao kako će jednoga dana kad poraste, na mjestu poraza, uzvratiti svom silom. Marakana je, isto tako, postala destinacija o kojoj će snatriti dječarci širom svijeta. Silna razbijena koljena zacijelila su u snovima kako će ta buduća silna fudbalska noga, uz huk stotina hiljada fanova, cijepati mreže upravo na Marakani. Tu iznimnu fascinaciju jednim toponimom znalački su koristili početnici, a kasnije i majstori, sportskog marketinga, pa je na hiljade stadiona, ili lokalnih ograđenih strnjišta, što od milja što istinski kršteno kao Marakana.

Dakle, tu na istom mjestu i pod istim imenom sagrađeno je poprište budućeg finala aktuelnog svjetskog prvenstva. Da bi Brazil na domaćem terenu vratio onomad uzdrmani ponos. A istinska promocija tog novog hrama, desila se pet vremenskih zona daleko u prostoru koji je, ne samo ovom prilikom, izgubio osjećaj za vrijeme. Umjesto jednog ostvarenog dječačkog sna, kolektivno je sanjala, ne samo čitava generacija fudbalera, nego kompletna jedna nacija koja se lagano uzdiže uz fudbalsku vrstu. Unatoč etničkim, vjerskim i nacionalnim ogradama, nacionalističkim i šovnističkim pritiscima, čak.

Legenda će jednoga dana počinjati nekim od imena što su noćas istrčali na novo mitsko mjesto sa istim imenom kao i onomadno, ali je ovdje noćas, poslije istorijske utakmice, bilo važno nastaviti navijati. Do besvijesti sokoliti ambiciju kako će veliki svjetski stadioni postati stalna mjesta okupljanja ovdašnjih igrača i navijača, kako će jednoga dana, a možda i prije, svi ili barem većina, moći zagrliti pasoš i vaučer i otići tamo gdje im srce poželi. Da bodre svoje. Ili, naprosto, da se raduju igri igre radi. Uostalom, zar i fudbalski Brazil nije svoju veliku planetarnu sagu započeo porazom od Urugvaja. Bilo je to, pazi sad, takođe 16-e noći jednoga juna. I, takođe, 1: 2.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG