Dostupni linkovi

logo-print

Istočna Ukrajina: Tortura je novo oružje


Autor: Claire Bigg, prevela: Ena Stevanović

Dok ukrajinske snage nastavljaju s naporima da preuzmu vlast na istoku države, pro-ruski pobunjenici vode podzemni rat u kojem je mučenje postalo glavno oružje.

Kada je strgnuo separatističku zastavu sa glavne zgrade vlade u svom rodnom gradu Novohradovku na istoku Ukrajine, Oleksandr Hurov je znao da je u nevolji. Osveta je bila brza i nemilosrdna.

Dvije sedmice kasnije ovaj tridesetšestogodišnji rudar leži u bolnici u Kijevu sa frakturom čeljusti, somljenim nosom, slomljenom rukom i napukim rebrom.

„Tukli su me bez prestanka,“ rekao je Hurov za RSE. „Ležao sam na podu dok su me udarali pištoljem po glavi. Jedan od njih mi je držao ispruženu ruku dok je drugi skočio na nju. Povremeno sam gubio svijest što je bilo dobro jer tada nisam osjećao bol.“

Hurov kaže da su ga njegovi napadači nazivali „izdajnikom“ i da su oštrim krajevima razbijene žarulje pokušali oguliti nacionalističku tetovažu s njegovog ramena na kojoj je pisalo „Slava Ukrajini! Slava junacima!"

Njegova jeziva priča je postala svakodnevna pojava u istočnoj Ukrajini u kojoj su pro-ruski separatisti optuženi za organizirane otmice i mučenja s ciljem učvršćivanja ruskog utjecaja u ovoj regiji. Oni su priznali nekoliko otmica lokalnih dužnosnika, pro-ukrajinskih aktivista, novinara, stranih posmatrača i sviju onih koji kritiziraju samozvane „narodne republike“ koje su prošlog mjeseca osnovane u Donjecku i Luhansku. Kako separatistički pokret postaje sve organiziraniji, otmice postaju sustavne.

„Ja ovo ne bih nazvala izoliranim incidentima, definitivno možemo primijetiti određeni obrazac,“ kaže Anna Neistat iz Human Rights Watch-a koja je nedavno otputovala u Donjeck kako bi istražila otmice. „Svaki dan sam primala izvještaje o još jednoj otetoj osobi ili puštenoj nakon premlaćivanja i mučenja u zatočeništvu.“

Neistat kaže da su žrtve sa kojima je razgovarala pretrpjele „grozno“ nasilje i okrutnost koja je u mnogim slučajevima rezultirala ozbiljnim ozljedama. Human Rights Watch procjenjuje da pobunjenici trenutno drže kao taoce nekoliko desetaka osoba.

Anton, bivši separatistički militant u intervjuu za RSE potvrđuje ove tvrdnje.

Bodljikava žica

Ovaj dvadesetpetogodišnjak koji je zbog straha od odmazde otkrio samo svoje ime kaže da je pobjegao kad je vidio kako separatisti vuku pro-ukrajinske taoce niz stepenice zgrade regionalnog vijeća Donjecka, sjedišta pro-ruskih separatista, krvave i sa kapuljačama na glavama.

„Ljudi su pretučeni pa onda „disciplinovani“. Zabranjeno im je izgovoriti riječ Ukrajina i govoriti ukrajinski i govori im se da se sada nalaze u Rusiji. Da, zatočenici su premlaćivani i mučeni. Nakon toga ih se odvodili na periferiju gdje su pušteni na slobodu.“

Nisu svi, međutim, preživjeli ovo iskustvo. Ožiljci od mučenja na ruci Oleksandra Hurova

Ožiljci od mučenja na ruci Oleksandra Hurova

Prošli mjesec su pronađena tijela dvojice muškaraca u rijeci u blizini grada Slovijanska na istoku Ukrajine. Jedan od njih je identifican kao Volodimir Ribak, lokalni dužnosnik koji je otet u sred bijela dana nedugo nakon što je napadnut od strane pro-ruske mafije zato što je strgnuo separatističku zastavu. Nekoliko otetih se vode kao nestali već sedmicama.

Američki novinar Simon Ostraovsky kojeg su separatisti tri dana držali u pritvoru u Slovijansku kaže da je vidio desetak drugih zarobljenika u podrumu gradskog ureda sigurnosnih službi koji Neistat naziva „crnom rupom“ u kojoj su mnogi ljudi nestali bez traga.

Ostrovsky kaže da su neki od njih bili zatvoreni sedmicama.

Hurov kaže da ga je u sred bijela dana otela grupa teško naoružanih maskiranih muškaraca. Odveden je skupa sa petoricom pro-ukrajinskih aktivista, jednim rudarom i nekoliko lokalnih dužosnika iz Novohradovka koji su lojalni Kijevu i koji su se okupili 4.maja kako bi razmotrili načine kako izbaciti separatiste iz svog rodnog grada.

On insistira na tome da su on i njegove kolege bili miroljubivi i da je njihov cilj bilo uklanjanje separatističkih zastava sa zgrade. Aktivisti su utrpani u kombi i odvezeni u zgradu regionalnog vijeća u Donjecku, jedanaestospratnicu koja trenutno služi kao sjedište Narodne republike Donjeck.

Zgrada koja je okružena barikadama i bodljikavom žicom je postala ozloglašena po premlaćivanjima i ispitivanjima koja se navodno odvijaju na petom i šestom katu. Svjedoci tvrde da se na drugom katu nalazi improvizirana bolnica sa vlastitom operacionom salom i timom liječnika koji rade u smjenama.

Osuđen na smrt

Hurov kaže da su ga njegovi otmičari odveli na peti kat nakon što su nakratko paradirali s njim ispred zgrade sa ukrajinskom zastavom omotanom oko njegove glave.

„Strpali su me u ormar. Čuo sam svoje prijatelje kako vrište iz susjedne prostorije,“ kaže on.

Tu je, kako kaže, više puta pretučen i zlostavljan uz prijetnje smrću. Pušten je navodno slijedeći dan u zamjenu za zarobljene separatiste. Ostalih pet aktivista je također oslobođeno. Svi su zadobili teške ozljede.

Kako kaže bivši separatista Anton, ljudi koji rade na petom i šestom katu su iz istočne Ukrajine. On kaže da imaju vrlo dobre vještine ispitivanja sugerirajući na njihova iskustva u provedbi zakona i u obavještajnim službama.

On je također potvrdio glasine da borci stižu i iz Rusije, uključujući i Kozake, kako bi podržali separatiste. Osim toga, Anton potvrđuje navode o postojanju improvizirane klinike u zgradi regionalnog vijeća u Donjecku u kojoj lječnici liječe ranjene militante, a povremeno i taoce. Oleksand Hurov

Oleksand Hurov

On tvrdi da je prošlosedmični napad na ured Crvenog križa u Donjecku tijekom kojeg je nekoliko radnika bilo zatočeno sedam sati imao za cilj oduzimanje lijekova koji su potrebni separatističkoj klinici.

Međutim, glasnogovornik Narodne republike Donjeck je rekao da su radnici Crvenog križa od kojih je jedan bio teško pretučen bili u pritvoru zbog sumnje za špijunažu.

Nakon bijega, Anton strahuje da će in on biti „discipliniran“ od strane svojih bivših naoružanih kolega.

„Ako saznaju za ovo, neće mi oprostiti,“ kaže on.

Hurov također strahuje za svoj život i za život svoje supruge i djeteta koji su ga slijedili u Kijev nakon što su primili brojne prijetnje. On se ne planira vratiti u istočnu Ukrajinu jer ga je, kako kaže, Narodna republika Donjeck osudila na smrt.

Na pitanje o svojim planovima za budućnost Hurov odgovara da čim ga puste iz bolnice planira uraditi dvije stvari. Prva je da se nastavi boriti za ujedinjenu Ukrajinu, a druga je da vrati svoju tetovažu.

„Obećavam da će biti još ljepša i svjetlija nego prije. Imati ću ožiljke, ali sve se to da popraviti. Sve će biti uredu,“ rekao je Hurov.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG