Pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Hagu u ponedjeljakje počela usmena rasprava u postupku u kojem se Hrvatska i Srbija međusobno tuže za genocid u Domovinskom ratu 1991. do 1995.
Najviše sudsko tijelo UN-a saslušat će u iduća četiri sedmice brojne dokaze i svjedoke etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva, kao i argumente Beograda da je u "Oluji" počinjen genocid nad hrvatskim Srbima.
Presuda u postupku koji je počeo podizanjem hrvatske tužbe 1999. očekuje se u roku od godine dana od zaključenja javne rasprave pred ICJ-em 1. aprila.
Pravni timovi obje zemlje vjeruju da imaju jake argumente pred Sudom, a najviši dužnosnici ističu kako, bez obzira na ishod postupka, Hrvatska i Srbija ne smiju dopustiti da odnosi iz prošlosti "truju" sadašnje i buduće veze.
Istočna Slavonija središnji je dio hrvatske tužbe jer je na tom području bilo vrlo jasno djelovanje bivše JNA i paravojnih postrojba, te je napadano s teritorija tadašnje SRJ.
Srbija se u protutužbi podnesenoj 2010. usredotočila na vojno-redarstvenu akciju "Oluja" 1995. kada je, prema tumačenju Beograda, s prostora Hrvatske etnički očišćeno 250.000 Srba.
Prema hrvatskoj tužbi, tokom četiri ratne godine počinjeno je djelo genocida etničkim čišćenjem hrvatskih stanovnika, odnosno raseljavanjem, ubistvom 10.572 osoba, zlostavljanjem, bespravnim zatočenjima više od 7.000 ljudi po logorima i uništavanjem njihove imovine.
Od Srbije se traži kažnjavanje počinitelja genocida koji su pod njezinom jurisdikcijom, istina o nestalim hrvatskim državljanima kojih je prema posljednjim podacima 1663, povrat kulturnih dobara otetih u tom razdoblju te nadoknada štete Hrvatskoj i pojedincima.
I Srbija od Hrvatske zahtijeva da kazni počinitelje genocida, nadoknadi štetu hrvatskim Srbima, stvori uvjete za povratak i život izbjeglih Srba te da ukine nacionalne blagdane - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
Do sudskog epiloga 14-godišnjeg spora pred ICJ-em dolazi jer se Hrvatska i Srbija nisu uspjele dogovoriti o povlačenju tužbi. Na ponudu iz Srbije Zagreb nije pristao smatrajući da Beograd nije u cijelosti odgovorio na ključna pitanja zaostala iz rata - sudbinu nestalih, povrat opljačkane imovine i suđenja protiv počinitelja ratnih zločina.
Hrvatska tužba za genocid druga je takva tužba u istoriji suda osnovanog 1945., nakon što je i BiH 1993. tužila SR Jugoslaviju za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. ICJ je 2007. presudio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali ne i da je službeni Beograd za njega odgovoran.
Najviše sudsko tijelo UN-a saslušat će u iduća četiri sedmice brojne dokaze i svjedoke etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva, kao i argumente Beograda da je u "Oluji" počinjen genocid nad hrvatskim Srbima.
Presuda u postupku koji je počeo podizanjem hrvatske tužbe 1999. očekuje se u roku od godine dana od zaključenja javne rasprave pred ICJ-em 1. aprila.
Pravni timovi obje zemlje vjeruju da imaju jake argumente pred Sudom, a najviši dužnosnici ističu kako, bez obzira na ishod postupka, Hrvatska i Srbija ne smiju dopustiti da odnosi iz prošlosti "truju" sadašnje i buduće veze.
Istočna Slavonija središnji je dio hrvatske tužbe jer je na tom području bilo vrlo jasno djelovanje bivše JNA i paravojnih postrojba, te je napadano s teritorija tadašnje SRJ.
Srbija se u protutužbi podnesenoj 2010. usredotočila na vojno-redarstvenu akciju "Oluja" 1995. kada je, prema tumačenju Beograda, s prostora Hrvatske etnički očišćeno 250.000 Srba.
Prema hrvatskoj tužbi, tokom četiri ratne godine počinjeno je djelo genocida etničkim čišćenjem hrvatskih stanovnika, odnosno raseljavanjem, ubistvom 10.572 osoba, zlostavljanjem, bespravnim zatočenjima više od 7.000 ljudi po logorima i uništavanjem njihove imovine.
Od Srbije se traži kažnjavanje počinitelja genocida koji su pod njezinom jurisdikcijom, istina o nestalim hrvatskim državljanima kojih je prema posljednjim podacima 1663, povrat kulturnih dobara otetih u tom razdoblju te nadoknada štete Hrvatskoj i pojedincima.
I Srbija od Hrvatske zahtijeva da kazni počinitelje genocida, nadoknadi štetu hrvatskim Srbima, stvori uvjete za povratak i život izbjeglih Srba te da ukine nacionalne blagdane - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
Do sudskog epiloga 14-godišnjeg spora pred ICJ-em dolazi jer se Hrvatska i Srbija nisu uspjele dogovoriti o povlačenju tužbi. Na ponudu iz Srbije Zagreb nije pristao smatrajući da Beograd nije u cijelosti odgovorio na ključna pitanja zaostala iz rata - sudbinu nestalih, povrat opljačkane imovine i suđenja protiv počinitelja ratnih zločina.
Hrvatska tužba za genocid druga je takva tužba u istoriji suda osnovanog 1945., nakon što je i BiH 1993. tužila SR Jugoslaviju za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. ICJ je 2007. presudio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali ne i da je službeni Beograd za njega odgovoran.
