U dovršetku svog iskaza na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću pukovnik Vojske Republike Srpske (VRS) Ljubiša Beara pokušao je prebaciti odgovornost za masovno pogubljenje Srebreničana sa sebe na Dragomira Vasića, bivšeg načelnika policije u Zvorniku.
Vasić je inače svjedočio u Hagu kako je tijekom spornih dana u Srebrenici u srpnju 1995.godine čuo upravo od Beare - da je general Ratko Mladić naredio ubojstvo tisuća zarobljenika. Beara u haškom pritvoru trenutno čeka rezultat žalbe na prvostupanjsku presudu doživotnog zatvora na koju je osuđen kao provoditelj genocida.
Iako su mnogi preživjeli svjedoci masovnih pogubljenja u Srebrenici govorili kako su na stratišta dovedeni od strane zajedničkih snaga vojske i policije bosanskih Srba, njihovi pripadnici godinama prebacuju međusobno odgovornost za genocid koji se tada dogodio.
Zapovjednik zvorničke policije Dragomir Vasić je svjedočio kako je odbio staviti svoje ljude na raspolaganje Beari – da bi ih koristio kao egzekutore Srebreničana. S druge strane, svjedočeći kao svjedok Karadžićeve obrane, Beara je naveo kako je policija bosanskih Srba preuzela zapovjedništvo nad bošnjačkim zarobljenicima – koje je potom pogubila.
„Da je bio prikazan jedan telegram načelnika centra SJB-a Vasić Dragomira - gdje on kaže da je MUP preuzeo zadatke od vojske, da je opkolio i likvidirao 8000 muslimana. A to sam poslije ja bio, a ne Vasić.“, branio se Bearu prebacujući odgovornost za organizaciju i izvršenje ubojstva s vojske na policiju.
Beara: Užasavajuće stvari su se dogodile
Tužiteljstvo je podsjetilo Bearu pak na zaključke njegove prvostupanjske presude u kojoj je opisan kao pogonska sila ubojstava širokih razmjera. U presudi je navedeno da je kao obavještajni oficir Glavnog štaba VRS-a bio prisutan na lokacijama masovnih pogubljenja. No kao svjedok Karadžićeve obrane Beara je ustvrdio slično kao i optuženi – kako je krivo optužen za genocid te da srebrenički zločini nisu bili organizirani i namjerni, nego spontani.
„Strašne stvari su se dogodile u tom građanskom ratu, vjerskom ratu. To je prokletstvo, a ne ratovanje. I to je strašno što se dogodilo. Užasavajuće. Ali je to sve natovareno na tri čovjeka iz službe sigurnosti VRS. Na ljude koji nisu ni imali ovlaštenja, ni potčinjene neke ubojice ili vojnike spremne ubijati ili što ja znam.“, poricao je kao svjedok obrane.
Konačnu presudu za srebrenički genocid Beara će dobiti ove godine. Suđenje Karadžiću nastavilo se iskazima novih svjedoka obrane u vezi negiranja optužbi za genocid u Prijedoru.
Prvo je dao iskaz Čedo Šipovac, bivši zaposlenik Sekretarijata za obranu Prijedor, a nakon toga bivši član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) Miladin Nedić.
Vasić je inače svjedočio u Hagu kako je tijekom spornih dana u Srebrenici u srpnju 1995.godine čuo upravo od Beare - da je general Ratko Mladić naredio ubojstvo tisuća zarobljenika. Beara u haškom pritvoru trenutno čeka rezultat žalbe na prvostupanjsku presudu doživotnog zatvora na koju je osuđen kao provoditelj genocida.
Iako su mnogi preživjeli svjedoci masovnih pogubljenja u Srebrenici govorili kako su na stratišta dovedeni od strane zajedničkih snaga vojske i policije bosanskih Srba, njihovi pripadnici godinama prebacuju međusobno odgovornost za genocid koji se tada dogodio.
Zapovjednik zvorničke policije Dragomir Vasić je svjedočio kako je odbio staviti svoje ljude na raspolaganje Beari – da bi ih koristio kao egzekutore Srebreničana. S druge strane, svjedočeći kao svjedok Karadžićeve obrane, Beara je naveo kako je policija bosanskih Srba preuzela zapovjedništvo nad bošnjačkim zarobljenicima – koje je potom pogubila.
„Da je bio prikazan jedan telegram načelnika centra SJB-a Vasić Dragomira - gdje on kaže da je MUP preuzeo zadatke od vojske, da je opkolio i likvidirao 8000 muslimana. A to sam poslije ja bio, a ne Vasić.“, branio se Bearu prebacujući odgovornost za organizaciju i izvršenje ubojstva s vojske na policiju.
Beara: Užasavajuće stvari su se dogodile
Tužiteljstvo je podsjetilo Bearu pak na zaključke njegove prvostupanjske presude u kojoj je opisan kao pogonska sila ubojstava širokih razmjera. U presudi je navedeno da je kao obavještajni oficir Glavnog štaba VRS-a bio prisutan na lokacijama masovnih pogubljenja. No kao svjedok Karadžićeve obrane Beara je ustvrdio slično kao i optuženi – kako je krivo optužen za genocid te da srebrenički zločini nisu bili organizirani i namjerni, nego spontani.
„Strašne stvari su se dogodile u tom građanskom ratu, vjerskom ratu. To je prokletstvo, a ne ratovanje. I to je strašno što se dogodilo. Užasavajuće. Ali je to sve natovareno na tri čovjeka iz službe sigurnosti VRS. Na ljude koji nisu ni imali ovlaštenja, ni potčinjene neke ubojice ili vojnike spremne ubijati ili što ja znam.“, poricao je kao svjedok obrane.
Konačnu presudu za srebrenički genocid Beara će dobiti ove godine. Suđenje Karadžiću nastavilo se iskazima novih svjedoka obrane u vezi negiranja optužbi za genocid u Prijedoru.
Prvo je dao iskaz Čedo Šipovac, bivši zaposlenik Sekretarijata za obranu Prijedor, a nakon toga bivši član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) Miladin Nedić.
