Na Haškom sudu održana je prva statusna konferencija u žalbenom postupku protiv šest bivših dužnosnika tzv.Herceg-Bosne u slučaju poznatom kao Prlić i drugi.
Jedan od dužih istupa pred žalbenim sucem Theodorom Meronom imao je Slobodan Praljak koji se nastavio u žalbenom postupku braniti sam, budući da mu Tajništvo suda više ne želi plaćati odvjetnike, nakon što je utvrđeno istragom da posjeduje dovoljno sredstava da to učini sam.
Praljak je zatražio i da se zbog cijele situacije s odvjetnicima privremeno obustavi žalbeni postupak dok ne dobije prevode sa suđenja na jezik kojim govori, kako bi mogao spremiti žalbu.
„Ja tvrdim ovdje pred javnosti da se od Tajništva protiv mene vodi complot (urota), bez dokaza, bez provjere, nikad me nije nitko saslušao, nema kontrolonog mehanizma da se istraži....“, izjavio je Praljak tvrdeći da je nalaz da može vratiti 3,3 milijuna eura troškova svoje obrane sudu – netočan.
Tijekom statusne konferencije Berislav Pušić se jedini požalio na uvjete u pritvorskoj jedinici i to u vezi hrane „koja je jednolična i ispod svake razine da se pojede“ zbog čega on i ostali moraju kupovati vlastitu hranu.
„Mi nismo došli ovdje svojom voljom.“, požalio se pri tom Pušić žalbenom sucu Theodoru Meronu koji je potom naredio Tajništvu suda da ispita navode o lošoj prehrani.
Podsjetimo, bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću haški suci su u prvom stupnju dodijelili 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina, dvojici načelnika Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću i Slobodanu Praljku također svakom po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina te predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.
Proglašeni su krivim zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bio da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova BiH koji su proglašeni Herceg-Bosnom, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar BiH (po uzoru na Republiku Srpsku).
Tužiteljstvo je u završnim riječima zatražilo duplo veće kazne, ukupno 220 godina zatvora, a obrane oslobađanje pa je nakon dugotrajnog prvostupanjskog postupka i presude počeo žalbeni postupak koji će također potrajati.
Od kraja svibnja ove godine, kada su Prlić i ostali proglašeni krivim za UZP, još nisu podneseni žalbeni osnovi strana u postupku na temelju kojih će žalbeni suci odlučivati o konačnoj presudi.
Jedan od dužih istupa pred žalbenim sucem Theodorom Meronom imao je Slobodan Praljak koji se nastavio u žalbenom postupku braniti sam, budući da mu Tajništvo suda više ne želi plaćati odvjetnike, nakon što je utvrđeno istragom da posjeduje dovoljno sredstava da to učini sam.
Praljak je zatražio i da se zbog cijele situacije s odvjetnicima privremeno obustavi žalbeni postupak dok ne dobije prevode sa suđenja na jezik kojim govori, kako bi mogao spremiti žalbu.
„Ja tvrdim ovdje pred javnosti da se od Tajništva protiv mene vodi complot (urota), bez dokaza, bez provjere, nikad me nije nitko saslušao, nema kontrolonog mehanizma da se istraži....“, izjavio je Praljak tvrdeći da je nalaz da može vratiti 3,3 milijuna eura troškova svoje obrane sudu – netočan.
Tijekom statusne konferencije Berislav Pušić se jedini požalio na uvjete u pritvorskoj jedinici i to u vezi hrane „koja je jednolična i ispod svake razine da se pojede“ zbog čega on i ostali moraju kupovati vlastitu hranu.
„Mi nismo došli ovdje svojom voljom.“, požalio se pri tom Pušić žalbenom sucu Theodoru Meronu koji je potom naredio Tajništvu suda da ispita navode o lošoj prehrani.
Podsjetimo, bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću haški suci su u prvom stupnju dodijelili 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina, dvojici načelnika Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću i Slobodanu Praljku također svakom po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina te predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.
Proglašeni su krivim zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bio da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova BiH koji su proglašeni Herceg-Bosnom, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar BiH (po uzoru na Republiku Srpsku).
Tužiteljstvo je u završnim riječima zatražilo duplo veće kazne, ukupno 220 godina zatvora, a obrane oslobađanje pa je nakon dugotrajnog prvostupanjskog postupka i presude počeo žalbeni postupak koji će također potrajati.
Od kraja svibnja ove godine, kada su Prlić i ostali proglašeni krivim za UZP, još nisu podneseni žalbeni osnovi strana u postupku na temelju kojih će žalbeni suci odlučivati o konačnoj presudi.
