Dostupni linkovi

Komunkacija nekada i sada: Brzina je ključna reč


Srbija je krajem devedesetih zaostajala u primeni informacionih tehnologija i skoro „prespavala“ svetski IT bum. Danas većina građana koristi savremena sredstva komunikacije dostupna u modernom svetu. Kako izgleda današnja komunikacija mladih u Srbiji, te šta znače skraćenice VCRS, ŠK i slične, zašto bi pojedini zabranili Facebook, a drugi, iako smatraju da je pisanje pisma romantično i lijepo, radije koriste dva mobilna telefona i tablet?

Marko Antić (18), učenik XV beogradske gimnazije, kaže da mu je svakodnevica nemoguća bez mobilnog telefona i društvenih mreža:

„Facebook, Twitter, Instagram, Viber, Skype. Ne košta ništa a jako je korisno. Na mom mobitelu je besplatan internet i preko Vibera komuniciram sa društvom a preko Skypa sa nekim ljudima koji su van Srbije", navodi Marko.

RSE: Kako dogovaraš sastanke sa ljudima?

Marko: Sa drugovima preko SMS-a, pošto je to jako jeftino kod nas ili objavim na Facebook.

RSE: Kako izgleda taj SMS? Ajde da se vidimo sutra u tri sata?

Marko: Baš tako. Tu nema nekih skraćenica kao NAPR u dužim porukama. Večeras je VCRS ili škola je ŠK.

RSE: Pišeš li pisma? Znaš li šta su pisma?

Marko: Znam šta su ali ne pišem ih nikada. Treba im dugo vremena da stignu. Dok se napiše, pošalje... ovako je puno brže.

„Brzina“ je ključna reč kada se objašnjava osnovna razlika u komunikaciji nekada i sada, smatra stručnjak za informaciono-komunikacione tehnologije Vojislav Gašić:

„U svakom segmentu života je veoma bitna brza komunikacija, čak kad je u pitanju telegraf i telegrami koje smo nekada slali u retkim prilikama kada je zaista bilo neophodno da se požuri potpuno su deplasirani brzinom koju pruža digitalna komunikacija. I u privredi, uslugama brza komunikacija je jedan od preduslova da mnoge stvari obavite dobro. Internet vam pruža da na toj globalnoj mreži možete da pronađete rešenja za mnoge stvari koje vas muče", kaže Gašić.

U Srbiji, zemlji sa 7,2 miliona stanovnika, prema zvaničnim podacima ima više 10 miliona pretplatnika mobilne telefonije, 40 odsto domaćinstava sa Internet priključkom, dok nezvanične procene govore da je na Fejsbuku više od tri miliona korisnika, a na Tviteru više od 200.000.

I stariji u trendu

Starija generacija najsporije prihvata trendove, ali je u poslednje vreme i među njom sve više onih koji se priklanjaju modernim sredstvima komunikacije.

Penzioneri Mirjana Čanić (80) i Slavko Petrović (65) kažu da su svesni da je odavno došlo vreme novih tehnologija:

„Imam osamdeset godina i koristim Internet. Nisam znala šta da radim pa sam išla na kurs a moja deca su mi poklonila kompjuter jer mi je veoma potreban. Ono što mi treba umem. Šaljem mailove, čitam štampu, fotokopiram, skeniram. Za nas starije je vrlo korisno jer nemamo drugo šta da radimo.“

„Koliko može da bude korisno toliko može da bude i štetno. Sve se bazira na komputerima i na internetu. Ja bih Facebook zabranio, to je ustvari virtualni svet i ljudi tako vode i ljubav preko Facebook-a. Mislim da je zlo, ali neminovnost.“


Pored mnogih prednosti koje donosi brza komunikacija, u svakodnevici uz tehnološka pomagala kao što su računar, mobilni telefon ili televizor, sve je manje realnih kontakata, susreta i direktnih razgovora...

Iako je takav život predstavljen kao sloboda komunikacije, kaže teoretičarka medija Ivana Kronja, on je danas samo posledica nametnutih ekonomskih okvira.

„Bez obzira na to da li smo bogati ili siromašni imamo jako puno uslovljavanja jer je tako danas organizovan svet i način komunikacije. Zapravo se radi o ekonomskom uslovljavanja oko toga koliko ćemo platiti telefonske račune, a negativno je što smo prinuđeni da bismo opstajali i održavali svoju komunikaciju i sa prijateljima i poslovno da se držimo i novih oblika komunikacije kao što su internet, mobilni telefoni i različiti ekrani. Mi smo naterani da živimo i komuniciramo veoma brzo i da nemamo dovoljno prostora za privatni život", ocjenjuje Ivana Kronja.

Zbog poplave novih tehnologija i ubrzane kompjuterizacije društva sve manje se piše, iako je klasično pisanje olovkom u školama u Srbiji osnova nastavnog programa u najmlađim razredima. Ipak, pisma nisu izumrla.

Vladeta Petrović, iz Pošte Srbije, otkriva da je u ovoj godini od 400 miliona pismonosnih pošiljaka bilo 20 miliona pisama, razglednica i sličnih stvari koje su poslala fizička lica:

„Pisma i razglednice neće nikada izumreti. Ljudi pišu jedni drugima ali u manjem omeru nego ranije. Ranije je bila masovna prepiska između mladih i zaljubljenih. Između ljudi koji su imali potrebu da jedni drugima pišu i da kažu svoje misli. Sad se vreme malo ubrzalo i mladi ljudi koriste druga sredstva, a stariji ljudi već i ne pišu. Sela su postala staračka jer su mladi otišli i onda je logično da ako su deca u Australiji da će se obratiti pismom. Najveći rast je u svečarskim prilikama, čestitke za nove godine i ostalo.“

Inovatori i stručnjaci predviđaju još bržu komunikaciju u bliskoj budućnosti. Jedan od tehnoloških noviteta, čija široka primena se uskoro očekuje, su i specijalne naočare koje su kompjuter i telefon u jednom uređaju koji će korisnici na sebi moći da nose 24 sata dnevno.

Kristina Jović (18), učenica beogradske Građevinske škole, vlasnica dva mobilna telefona i korisnica svih društvenih mreža, kaže da ne može da zamisli kako će u budućnosti izgledati život sa toliko modernih tehnoloških pomagala.

„Ne znam. Na facebook je već navučeno dosta omladine i to ne može da se promeni. Koristim ga već od sedmog razreda osnovne škole. Možda bi ljudi trebali da provode više vremena napolju na neki zdraviji način umesto što četuju. Bukvalno zamenimo noć za dan. Niko više ne piše pismo, mada je i to na neki način lepo i romantično", smatra Kristina.
XS
SM
MD
LG