Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom Nusreta Sivca, bivšeg zatočenika prijedorskih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Nakon što je potvrdio svoju izjavu o brutalnom zlostavljanju i ubijanju logoraša, već datu na proteklim haškim suđenjima, Sivca je nastavila unakrsno ispitivati Mladićeva obrana – prebacujući pri tom odgovornost za zločine – na lokalno srpsko stanovništvo i kriminalce.
Sivac, koji je u Prijedoru 1992.godine radio za Televiziju Sarajevo, opisao je preuzimanje vlasti u općini u travnju te godine od strane srpskih snaga - nakon čega je pokrenut val etničkog čišćenja, progona i uništavanja imovine Bošnjaka i Hrvata.
Kroz par mjeseci (u lipnju) svjedok je uhićen pa pušten, da bi ga srpske snage ponovno za desetak dana odvele u Omarsku. Sivac je sucima potvrdio kako su uvjeti u kojima su držani zatočeni civili tijekom tog ljeta – bili brutalni i neljudski.
„U toj prostoriji u gornjem nivou su bili mali prozori kroz koje smo mi dobivali zrak. Bilo je jako vruće i bilo nas je jako puno“, naveo je Sivac.
Osim držanja u skučenim, prenatrpanim prostorima po nekoliko stotina ljudi, svjedok je u iskazu opisao surovo premlaćivanje i zlostavljanje zatočenika u objektima zloglasnog logora – korištenim isključivo za tu namjenu. Tijela logoraša koji su podlegli zlostavljanju - izbacivana su, tovarena na kamione te odvožena iz logora.
„Kad smo išli s piste da vršimo nuždu, stražari su nas u grupama vodili upravo kraj Bijele kuće da tamo vršimo tu nuždu. I mi smo na jednoj gomili, kraj Bijele kuće, vid'li jednu poveću grupu leševa“, prisjetio se svjedok.
(VIDEO: Logor Omarska)
Nakon gotovo dva mjeseca boravka u zloglasnoj Omarskoj Sivac je prebačen u Trnopolje gdje je ostao do kraja kolovoza. I tamo je čuo priče o silovanju žena koje su odvođene od strane vojnika Vojske Republike Srpske, pod čijim je zapovjedništvom bio i sam logor.
„Kada smo stigli u Trnopolje, onda smo mi te informacije dobili od logoraša koji su bili u Trnopolju u to vrijeme“, odgovorio je svjedok u čijem su iskazu navedena imena stražara VRS-a koji su osiguravali logor, kao i imena policajaca te lokalnih (mobiliziranih) seljana koji su im pomagali.
(VIDEO: logor Trnopolje)
Tijekom unakrsnog ispitivanja Mladićeva obrana je željela opravdati uspostavu logora, odnosno kako ona to navodi – zatočeničkih objekata – budući da su bošnjačke snage željele ponovno preuzeti općinu Prijedor.
Osim toga branitelj Branko Lukić je pokušao pripisati odgovornost za zločine u logoru - civilima koji su se svetili te lokalnim kriminalcima.
„Je li rat doprinjeo tome da su kriminalci našli pogodno tlo – da pljačkaju, da otimaju?“, ispitivao je Lukić.
Svjedok Sivac, poznavajući većinu kriminalaca u općini i šire, kao bivši djelatnik sigurnosne službe (do 1989.godine) – potvrdio je kako su oni činili zločine, prvo u Hrvatskoj, a kasnije u Bosni i Hercegovini – ali pod okriljem Vojske Republike Srpske u koju su mobilizirani, a na čijem je čelu bio optuženi Mladić.
Sivac je potvrdio obrani svoju raniju izjavu – kako su prijedorski logori osnovani od strane civilnih vlasti bosanskih Srba, no i naglasio – da su njima upravljali vojnici VRS-a.
Sivac je dao više haških iskaza - na suđenjima Milomiru Stakiću, Miroslavu Kvočki i drugima, Radoslavu Brđaninu, Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu kao i u postupku protiv Radovana Karadžića, gdje je opisao „zid plača“ iza kojeg su se čuli jecaji i jauci zlostavljanih i ubijanih logoraša Omarske.
Suđenje se nastavilo potkraj zasjedanja u petak iskazom policijskog istražitelja ubijanja Sarajlija, koji je kao pripadnik sigurnosnih službi BiH, svjedočio pod zaštitnim mjerama – skrivenog lika i sa pseudonimom RM 110.
Istražitelj otvaranja snajperske i artiljerijske vatre na sarajevske civile iskaz će dovršiti idući tjedan.
Nakon što je potvrdio svoju izjavu o brutalnom zlostavljanju i ubijanju logoraša, već datu na proteklim haškim suđenjima, Sivca je nastavila unakrsno ispitivati Mladićeva obrana – prebacujući pri tom odgovornost za zločine – na lokalno srpsko stanovništvo i kriminalce.
Sivac, koji je u Prijedoru 1992.godine radio za Televiziju Sarajevo, opisao je preuzimanje vlasti u općini u travnju te godine od strane srpskih snaga - nakon čega je pokrenut val etničkog čišćenja, progona i uništavanja imovine Bošnjaka i Hrvata.
Kroz par mjeseci (u lipnju) svjedok je uhićen pa pušten, da bi ga srpske snage ponovno za desetak dana odvele u Omarsku. Sivac je sucima potvrdio kako su uvjeti u kojima su držani zatočeni civili tijekom tog ljeta – bili brutalni i neljudski.
„U toj prostoriji u gornjem nivou su bili mali prozori kroz koje smo mi dobivali zrak. Bilo je jako vruće i bilo nas je jako puno“, naveo je Sivac.
Osim držanja u skučenim, prenatrpanim prostorima po nekoliko stotina ljudi, svjedok je u iskazu opisao surovo premlaćivanje i zlostavljanje zatočenika u objektima zloglasnog logora – korištenim isključivo za tu namjenu. Tijela logoraša koji su podlegli zlostavljanju - izbacivana su, tovarena na kamione te odvožena iz logora.
„Kad smo išli s piste da vršimo nuždu, stražari su nas u grupama vodili upravo kraj Bijele kuće da tamo vršimo tu nuždu. I mi smo na jednoj gomili, kraj Bijele kuće, vid'li jednu poveću grupu leševa“, prisjetio se svjedok.
(VIDEO: Logor Omarska)
Nakon gotovo dva mjeseca boravka u zloglasnoj Omarskoj Sivac je prebačen u Trnopolje gdje je ostao do kraja kolovoza. I tamo je čuo priče o silovanju žena koje su odvođene od strane vojnika Vojske Republike Srpske, pod čijim je zapovjedništvom bio i sam logor.
„Kada smo stigli u Trnopolje, onda smo mi te informacije dobili od logoraša koji su bili u Trnopolju u to vrijeme“, odgovorio je svjedok u čijem su iskazu navedena imena stražara VRS-a koji su osiguravali logor, kao i imena policajaca te lokalnih (mobiliziranih) seljana koji su im pomagali.
(VIDEO: logor Trnopolje)
Tijekom unakrsnog ispitivanja Mladićeva obrana je željela opravdati uspostavu logora, odnosno kako ona to navodi – zatočeničkih objekata – budući da su bošnjačke snage željele ponovno preuzeti općinu Prijedor.
Osim toga branitelj Branko Lukić je pokušao pripisati odgovornost za zločine u logoru - civilima koji su se svetili te lokalnim kriminalcima.
„Je li rat doprinjeo tome da su kriminalci našli pogodno tlo – da pljačkaju, da otimaju?“, ispitivao je Lukić.
Svjedok Sivac, poznavajući većinu kriminalaca u općini i šire, kao bivši djelatnik sigurnosne službe (do 1989.godine) – potvrdio je kako su oni činili zločine, prvo u Hrvatskoj, a kasnije u Bosni i Hercegovini – ali pod okriljem Vojske Republike Srpske u koju su mobilizirani, a na čijem je čelu bio optuženi Mladić.
Sivac je potvrdio obrani svoju raniju izjavu – kako su prijedorski logori osnovani od strane civilnih vlasti bosanskih Srba, no i naglasio – da su njima upravljali vojnici VRS-a.
Sivac je dao više haških iskaza - na suđenjima Milomiru Stakiću, Miroslavu Kvočki i drugima, Radoslavu Brđaninu, Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu kao i u postupku protiv Radovana Karadžića, gdje je opisao „zid plača“ iza kojeg su se čuli jecaji i jauci zlostavljanih i ubijanih logoraša Omarske.
Suđenje se nastavilo potkraj zasjedanja u petak iskazom policijskog istražitelja ubijanja Sarajlija, koji je kao pripadnik sigurnosnih službi BiH, svjedočio pod zaštitnim mjerama – skrivenog lika i sa pseudonimom RM 110.
Istražitelj otvaranja snajperske i artiljerijske vatre na sarajevske civile iskaz će dovršiti idući tjedan.
