Dostupni linkovi

logo-print

Demurenko: Markale teroristički akt



Prvi svedok odbrane Andrej Demurenko izjavio je danas pred Haškim tribunalom na suđenju Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid u BiH, da minobacačka granata koja je u avgustu 1995. ispred sarajevske pijace Markale ubila i ranila desetine i građana nije mogla biti ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske.

"Markale nisu bile pogođene minobacačkom granatom, to je bio teroristički akt na ulicama Sarajeva", rekao je ruski pukovnik Demurenko, koji je učestvovao u istrazi kao oficir Unprofora, sugerišući da je mina postavljena na tlu mogla imati isti efekat i ostaviti isti krater na tlu.

"Šansa da jedna granata iz minobacača pogodi jednu malu ulicu je jedan u milion, naročito ako je godinu dana ranije pogodila isto tako malu ulicu. To je potpuno nemoguće", rekao je svedok, aludirajući na prvu eksploziju na Markalama u februaru 1994.

Karadžić (67), tadašnji predsednik Republike Srpske i vrhovni komandant VRS, optužen je, između ostalog, za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, 1992-95.

Prema optužnici, granatu koja je 28. avgusta 1995. na ulici ispred Markala ubila ubila 43, a ranila 75 osoba, ispalila je VRS sa položaja oko grada.

Po optužnici, u prvom incidentu na Markalama 5. februara 1994. poginulo je 66, a ranjeno 140 građana. U jutrošnjoj izjavi, Karadžić je eksplozije na Markalama nazvao "besramnim trikovima" i "podvalama" muslimanske strane.

Demurenko, koji je 1995. služio u Unproforu kao načelnik štaba u sektoru Sarajevo, izjavio je da je učestvovao u istrazi o drugoj eksploziji na Markalama i da je na pijaci bio dva sata posle eksplozije.

Kada se vratio u štab Unprofora, kako je naglasio, bio je iznenađen izjavom predstavnika međunarodnih snaga koji je okrivio bosanske Srbe, iako je istraga bila u toku.

Demurenko je posvedočio da je Unprofor potom iz balističkih rezultata istrage o eksploziji na Markalama, za koje je sugerisao da su bili ispravni, izveo pogrešan zaključak da je vatra otvorena sa položaja VRS.

"Oni su istragom utvrdili samo ugao pada granate i pravac iz kojeg je doletela i smesta su uprli prstom na takozvane agresore", kazao je Demurenko.

Na osnovu pravca iz kojeg je granata, po istrazi Unprofora, doletela, ruski pukovnik je, uzimajući u obzir snagu eksplozivnog punjenja granate, proračunao da je projektil mogao biti ispaljen sa tri položaja VRS oko grada, ali i sa isto toliko položaja Armije BiH bližim gradu.

Kako je posvedočio, Demurenko je zatim obišao sva tri položaja VRS i utvrdio je da je sa njih nemoguće ispaliti minobacačku granatu na područje Markala ili uopšte upotrebiti minobacač. Ti položaji bili su "na stenama, na obroncima ili u šumi", rekao je svedok, napominjući da ni na jednoj lokaciji nije pronašao nikakve tragove ispaljenja.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tiger (Tieger) tvrdio je da je Demurenko pogrešno razumeo pravac koji su utvrdili Unproforovi francuski stručnjaci zbog različitih mernih jedinica.

Svedok je, međutim, uzvratio da to "nije bilo bitno" i da se služio pravcem ispaljenja koji su na karti utvrdili francuski istražitelji, ispitujući sve moguće položaje minobacača.

Služeći se prvostepenom presudom kojom je Tribunal osudio tadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomira Miloševića za drugo granatiranje Markala, tužilac Tiger je tvrdio da je Demurenko iz tehničkih razloga istražio samo uže, a ne šire područje mogućih minobacačkih položaja.
XS
SM
MD
LG