Prema zvaničnim podacima crnogorskog Zavoda za statistiku (MONSTAT), u Crnoj Gori je više od 18 odsto aktivnog stanovništva nezaposleno. Nešto drugačiji su podaci Zavoda za zapošljavanje - 12, 9% je nezaposlenih.
Međutim, nadležni su saglasni da Crna Gora ima problem neusklađenosti ponude i tražnje na tržištu rada i svake godine zapošljava veliki broj stranaca.
Gdje je u svemu tome politika i da li je u traženju posla važno da ste član neke političke partije?
Za Mariju, koja je nezaposlena, taj uticaj je presudan:
„Glavni razlog što nemam posao je što nisam član ni jedne partije. Definitivno. Da sam član neke partije, imala bih radno mjesto. Bilo mi je na jednom radom mjestu ponuđeno da prihvatim člansku knjižicu i da ću dobiti posao. Govorim o vladajućoj partiji. I nisam to prihvatila iz više razloga. Stvar je principa, srca, mišljenja. Stalno se nešto obećava, ali obećanja važe do sutra. Jedan put je bila ponuda direktno, a ove ostale indirektno. Čovjek se osjeća glupo kad vidite da rade ljudi za koje znate da su bili loši učenici i da su bježali iz škole, a vi i ostali dobri đaci, sjedite kod kuće.”
Na Birou rada je više od 4.000 ljudi sa fakultetskom diplomom koji traže posao. Ova tridesetdvogodišnja majka dvoje djece i diplomirani inženjer, koji aktivno traži posao, kaže da se nijednom nije pokajala sto nije uzela člansku kartu vladajuće partije:
„Sve konkurse koje smo zvali su bili namijenjeni ljudima koji već rade. Kriterij nije bio ni obrazovanje, ni škola, ni sposobnost već fizički izgled.”
RSE: I partija?
„Nemaju oni potrebu da objašnjavaju, jer je to njihovo.”
RSE: Imate li potrebu da pitate?
„Ja pitam, ali nikad ne dobijem odgovor.”
RSE: Kažete li nekad sebi, eh da sam prihvatila…?
„Još ne. Vjerovatno još uvijek nije tako crno. Bogu hvala, biće.”
RSE: Šta vam kažu prijatelji i koleginice?
„Neko smatra da trebam, pa da pokušam, a ako mi se ne svidi da izađem.”
Takva su iskustva onih koji traže posao, a kako sve to izgleda iz ugla onog koji zapošljava?
„Ako pogledate ljude koji se kreću na odgovornim mjestima, vidjećete da je to
uglavnom partijska klika i da nije važno šta ko zna, nego ko je uredan glasač. To nije dobro za sve nas. Paradoks je da mnogi ljudi iz ovog sistema to znaju. Ne mogu da vjerujem da gradonačelnik Nikšića ne zna koliki je problem nezaposlenosti. Ali, kada treba da se povuku neki rezovi, a oni su neophodni, da se otpusti ogroman broj ljudi, koje naravno treba da prati određeni socijalni program, onda se vlast zabrine da ti ljudi neće glasati za njih. Zato Vlada održava ovakvu situaciju i duva u balon dok ne pukne. Pričam sad o prosječnom građaninu. Mislim da vlada ogroman strah i apatija i da su ljudi spustili prag svog dostojanstva u smislu da dozvoljavaju sebi mnoge stvari koje inače ne bi”, kaže vlasnik kompanije Neckom - Nikola Koćalo.
Na pitanje: kako je u biznisu i da li se u Crnoj Gori može uspješno poslovati, ako niste bliski političkim partijama, Koćalo odgovara:
„Očigledno iz mog slučaja da može. Teže nego da sam član, ali može se dosta napraviti. Za poslovanje su potrebne dvije stvari koje su trajne, a to su znanje kroz učenje i rad, ali i preuzimanje odgovornosti. Ako nisi blizak politici i centru moći, onda si usporen, ali nikako zaustavljen.”
Nepristojne ponude
Biznis se, dodaje Koćalo, ne može izdvojiti iz bilo koje sfere života:
„Kad odete kod ljekara, treba vam veza. Ako ste blizu centu moći, onda ste u situaciji da zaobilazite pravila igre i da dođete do cilja. U narodu se kaže - daj dukat da uskočiš u kolo, a dva dukata da iskočiš. Za biznis je potrebno da je čovjek slobodan.”
RSE: Je li bilo nepristojnih ponuda za ovih 17 godina?
Koćalo: Da, kao i svima vjerovatno. Nije to nikakva ekskluziva, već jednostavno tako funkcionišu stvari. Ne bih želio da izigravam žrtvu jer to nisam, ali mislim da smo u nekom smislu svi kao društvo žrtvovani i na svaku nepristojnu ponudu ti imaš pravo da kažeš, ne ili da. To je stvar izbora.
Nikola Koćalo, čija kompanija zapošljava stotinu ljudi, kaže da je administracija najveća prepreka biznisu u Crnoj Gori:
„Ako trebam izvaditi građevinsku dozvolu ili neki drugi potrebni dokument, da mogu raditi u skladu sa zakonom, osoba koja mi treba izdati određeni papir nikad nije prisutna.”
RSE: Da li se tu treba nešto platiti sa strane?
Koćalo: To su stvari za koje svi znamo kako funkcionišu. Ja već par godina ne idem po administracijama, bavim se drugim stvarima i poštedio sam sebe toga.
RSE: Koliko plaćate radnika koji se time bavi?
Koćalo: Dovoljno da je on zadovoljan. Tu ti treba silno vrijeme i silna zvanja, možda i godina dana. Njemac to završi odmah, a meni treba godina dana. Kako onda da ga stignem? To je umjeće.
RSE: Dakle za razvoj biznisa u Crnoj Gori nije kvalifikacija partijska knjižica?
Koćalo: Po meni ne, s tim što ako pogledate neke sada čuvene firme, primjetićete da su veliki novci ogroman teret za ljude koji ne znaju i koji ne umiju da rade sa tim jer ga nisu zaradili. I ako me pitate da li je lakše zaraditi novac ako ste bliski centrima moći, ja ću reći da jeste. Ali ako mislite da je tako lakše napraviti biznis, reći ću da nije. Može biti olakšavajuća okolnost, ako ste blizu. Međutim, otežavajuća je jer vam ukida slobodu. Mene pred izbore zaista niko nije došao da pita da li ću glasati za njega.
RSE: Uposlili ste 100 ljudi. Kako se kod vas dobija posao?
Koćalo: Sigurno ne političkom pripadnošću. Vjerovatno sa pola rodbine ne govorim zato što nisam htio da zapošljavam rodbinu, kumove i tako dalje.
Međutim, nadležni su saglasni da Crna Gora ima problem neusklađenosti ponude i tražnje na tržištu rada i svake godine zapošljava veliki broj stranaca.
Gdje je u svemu tome politika i da li je u traženju posla važno da ste član neke političke partije?
Za Mariju, koja je nezaposlena, taj uticaj je presudan:
„Glavni razlog što nemam posao je što nisam član ni jedne partije. Definitivno. Da sam član neke partije, imala bih radno mjesto. Bilo mi je na jednom radom mjestu ponuđeno da prihvatim člansku knjižicu i da ću dobiti posao. Govorim o vladajućoj partiji. I nisam to prihvatila iz više razloga. Stvar je principa, srca, mišljenja. Stalno se nešto obećava, ali obećanja važe do sutra. Jedan put je bila ponuda direktno, a ove ostale indirektno. Čovjek se osjeća glupo kad vidite da rade ljudi za koje znate da su bili loši učenici i da su bježali iz škole, a vi i ostali dobri đaci, sjedite kod kuće.”
Na Birou rada je više od 4.000 ljudi sa fakultetskom diplomom koji traže posao. Ova tridesetdvogodišnja majka dvoje djece i diplomirani inženjer, koji aktivno traži posao, kaže da se nijednom nije pokajala sto nije uzela člansku kartu vladajuće partije:
„Sve konkurse koje smo zvali su bili namijenjeni ljudima koji već rade. Kriterij nije bio ni obrazovanje, ni škola, ni sposobnost već fizički izgled.”
RSE: I partija?
„Nemaju oni potrebu da objašnjavaju, jer je to njihovo.”
RSE: Imate li potrebu da pitate?
„Ja pitam, ali nikad ne dobijem odgovor.”
RSE: Kažete li nekad sebi, eh da sam prihvatila…?
„Još ne. Vjerovatno još uvijek nije tako crno. Bogu hvala, biće.”
RSE: Šta vam kažu prijatelji i koleginice?
„Neko smatra da trebam, pa da pokušam, a ako mi se ne svidi da izađem.”
Takva su iskustva onih koji traže posao, a kako sve to izgleda iz ugla onog koji zapošljava?
„Ako pogledate ljude koji se kreću na odgovornim mjestima, vidjećete da je to
„Ako pogledate ljude koji se kreću na odgovornim mjestima, vidjećete da je to uglavnom partijska klika i da nije važno šta ko zna, nego ko je uredan glasač."
uglavnom partijska klika i da nije važno šta ko zna, nego ko je uredan glasač. To nije dobro za sve nas. Paradoks je da mnogi ljudi iz ovog sistema to znaju. Ne mogu da vjerujem da gradonačelnik Nikšića ne zna koliki je problem nezaposlenosti. Ali, kada treba da se povuku neki rezovi, a oni su neophodni, da se otpusti ogroman broj ljudi, koje naravno treba da prati određeni socijalni program, onda se vlast zabrine da ti ljudi neće glasati za njih. Zato Vlada održava ovakvu situaciju i duva u balon dok ne pukne. Pričam sad o prosječnom građaninu. Mislim da vlada ogroman strah i apatija i da su ljudi spustili prag svog dostojanstva u smislu da dozvoljavaju sebi mnoge stvari koje inače ne bi”, kaže vlasnik kompanije Neckom - Nikola Koćalo.
Na pitanje: kako je u biznisu i da li se u Crnoj Gori može uspješno poslovati, ako niste bliski političkim partijama, Koćalo odgovara:
„Očigledno iz mog slučaja da može. Teže nego da sam član, ali može se dosta napraviti. Za poslovanje su potrebne dvije stvari koje su trajne, a to su znanje kroz učenje i rad, ali i preuzimanje odgovornosti. Ako nisi blizak politici i centru moći, onda si usporen, ali nikako zaustavljen.”
Nepristojne ponude
Biznis se, dodaje Koćalo, ne može izdvojiti iz bilo koje sfere života:
„Kad odete kod ljekara, treba vam veza. Ako ste blizu centu moći, onda ste u situaciji da zaobilazite pravila igre i da dođete do cilja. U narodu se kaže - daj dukat da uskočiš u kolo, a dva dukata da iskočiš. Za biznis je potrebno da je čovjek slobodan.”
RSE: Je li bilo nepristojnih ponuda za ovih 17 godina?
Koćalo: Da, kao i svima vjerovatno. Nije to nikakva ekskluziva, već jednostavno tako funkcionišu stvari. Ne bih želio da izigravam žrtvu jer to nisam, ali mislim da smo u nekom smislu svi kao društvo žrtvovani i na svaku nepristojnu ponudu ti imaš pravo da kažeš, ne ili da. To je stvar izbora.
Nikola Koćalo, čija kompanija zapošljava stotinu ljudi, kaže da je administracija najveća prepreka biznisu u Crnoj Gori:
„Ako trebam izvaditi građevinsku dozvolu ili neki drugi potrebni dokument, da mogu raditi u skladu sa zakonom, osoba koja mi treba izdati određeni papir nikad nije prisutna.”
RSE: Da li se tu treba nešto platiti sa strane?
Koćalo: To su stvari za koje svi znamo kako funkcionišu. Ja već par godina ne idem po administracijama, bavim se drugim stvarima i poštedio sam sebe toga.
RSE: Koliko plaćate radnika koji se time bavi?
Koćalo: Dovoljno da je on zadovoljan. Tu ti treba silno vrijeme i silna zvanja, možda i godina dana. Njemac to završi odmah, a meni treba godina dana. Kako onda da ga stignem? To je umjeće.
RSE: Dakle za razvoj biznisa u Crnoj Gori nije kvalifikacija partijska knjižica?
Koćalo: Po meni ne, s tim što ako pogledate neke sada čuvene firme, primjetićete da su veliki novci ogroman teret za ljude koji ne znaju i koji ne umiju da rade sa tim jer ga nisu zaradili. I ako me pitate da li je lakše zaraditi novac ako ste bliski centrima moći, ja ću reći da jeste. Ali ako mislite da je tako lakše napraviti biznis, reći ću da nije. Može biti olakšavajuća okolnost, ako ste blizu. Međutim, otežavajuća je jer vam ukida slobodu. Mene pred izbore zaista niko nije došao da pita da li ću glasati za njega.
RSE: Uposlili ste 100 ljudi. Kako se kod vas dobija posao?
Koćalo: Sigurno ne političkom pripadnošću. Vjerovatno sa pola rodbine ne govorim zato što nisam htio da zapošljavam rodbinu, kumove i tako dalje.
