Nagrada “Heinrich Heine” prvi put u istoriji dodijeljena je piscu van njemačkog govornog područja, bosanskohercegovačkom književniku Dževadu Karahasanu.
"Nagradu Heinrich Heine dodijelili smo Dževadu Karahasanu jer on stvara u Hajneovom stilu, kao pisac, tribun i apostol, crpeći svoju inspiraciju iz dubokih spoznaja ljudske istorije, sa svim njenim usponima i padovima. Sa suverenim i nepopustljivim poetskim šarmom on prevazilazi granice vremena, vjere, zemalja i kultura. Kao dramatičar, pripovjedač i esejista on doprinosi humanizmu i unutrašnjem i vanjskom oslobađanju od predrasuda i granica", rekao je Joseph Kruse, predsjedavajući društva Heinrich Heine prilikom dodjele nagrade u Diseldorfu.
Nagrada Heinrich Heine u neredovitim intervalima uručuje se od 1965.godine.
Dževad Karahasan rođen je 1953. godine u Duvnu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne knjizevnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu branio je doktorski rad.
Rat u BiH 1992. godine zatekao ga je na mjestu profesora, kasnije dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, povijest i kritiku teatra, sudjeluje kao dramaturg ili pozorišni reditelj. Najpoznatija djela su mu “Istočni divan”, “Dnevnik selidbe”, “Sara i Serafina" i druge.
"Nagradu Heinrich Heine dodijelili smo Dževadu Karahasanu jer on stvara u Hajneovom stilu, kao pisac, tribun i apostol, crpeći svoju inspiraciju iz dubokih spoznaja ljudske istorije, sa svim njenim usponima i padovima. Sa suverenim i nepopustljivim poetskim šarmom on prevazilazi granice vremena, vjere, zemalja i kultura. Kao dramatičar, pripovjedač i esejista on doprinosi humanizmu i unutrašnjem i vanjskom oslobađanju od predrasuda i granica", rekao je Joseph Kruse, predsjedavajući društva Heinrich Heine prilikom dodjele nagrade u Diseldorfu.
Nagrada Heinrich Heine u neredovitim intervalima uručuje se od 1965.godine.
Dževad Karahasan rođen je 1953. godine u Duvnu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne knjizevnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu branio je doktorski rad.
Rat u BiH 1992. godine zatekao ga je na mjestu profesora, kasnije dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, povijest i kritiku teatra, sudjeluje kao dramaturg ili pozorišni reditelj. Najpoznatija djela su mu “Istočni divan”, “Dnevnik selidbe”, “Sara i Serafina" i druge.
