Dostupni linkovi

Referendum u Hrvatskoj (ne)će uticati na evroskeptike u Srbiji


Šivenje zastave EU u jednoj beogradskoj radionici, 2011.
Šivenje zastave EU u jednoj beogradskoj radionici, 2011.
Hrvatsko iskustvo Srbija vidi kao dokaz da Evropska unija, uprkos krizi, nije odustala od proširenja, ali i kao mogućnost da u godinama pre konačnog pristupanja na putu evro-integracija dobije još jednog partnera iz susedstva.

Evropski entuzijazam u Srbiji u konstantnom je padu pa tako, prema poslednjem istraživanju iz decembra, tek nešto više od polovine građana, 51 odsto, podržava članstvo u Evropskoj uniji. U situaciji kada je formalno pridruživanje zajednici vrlo daleko, jer Srbija još nije dobila status kandidata, postavlja se pitanje da li bi poslednji korak koji je ka članstvu učinila država iz najbližeg susedstva mogao da ubrza njene evropske integracije.

Laslo Varga, predsednik Odbora za evropske integracije Skupštine Srbije, kaže da je hrvatsko iskustvo svakako pozitivan signal za Srbiju:

„Iz razloga što je to najbolji dokaz da proces evropskih integracija teče i da EU želi da prima nove članice i najbolji demanti da je taj proces praktično stopiran zbog ekonomske krize”, ocenjuje Varga.

Ono što ovdašnji analitičari procenjuju je da ishod referenduma u Hrvatskoj ipak neće bitno uticati na bolje raspoloženje građana Srbije prema Evropskoj uniji.

Nikola Jovanović, urednik časopisa „Izazovi evropskih integracija”, veruje da Srbija može da nauči mnoge lekcije od najbližeg komšije, ali da ne treba očekivati da će se ovdašnja politička elita identifikovati sa hrvatskim iskustvom kada je u pitanju određenje Srbije na putu evropskih integracija:

„Pre svega zato što je ono prosto određeno karakterističnom političkom situacijom, vezano pre svega za problem Kosova koji je specifičan i vezan isključivo za Srbiju. Ja mislim da će ostati prioritet evropska integracija za svaku buduću Vladu, ali u svakom slučaju, sigurno će mnogi staviti prst na čelo i prosto razmisliti šta raditi do pristupanja EU, drugim rečima pokušavati da se nalaze i neka dopunska rešenja i dodatne varijante. Mislim da naša politika neće biti jednovektorska, kao što je bila politika država koje su pristupale EU od 2004. godine, pa čak i Hrvatske”, smara Jovanović.

Drastičan pad podrške

Podrška ulasku Srbije u Evropsku uniju poslednjih sedam godina drastično je opala jer je u decembru 2003. bila čak 72 odsto. Beograđani sa kojima smo razgovarali rekli su nam da sve manje veruju u evropsku budućnost:

„To me ne interesuje uopšte.“

„Ne bih želela da uđemo u EU, zbog tolikog maltretiranja.“

„Mislim da oni nas neće da bi nam pomogli nego da bi uzeli nešto od nas.“


Grafit u Beogradu, 2011.
Grafit u Beogradu, 2011.
„Srbija će ući kada ne bude EU. Raspašće se evro. Na Srbiju će ulazak Hrvatske pozitivno uticati, zato što mi u inat radimo sve Hrvatima i zato mi namerno nećemo da uđemo.“

„To oni neka odluče da li im je dobro ili im nije dobro. Za nas nije.“

„Srbija treba prvo da ne bude ljubomorna na svoje susede. Treba da se bavi svojim unutrašnjim problemima, da otkloni problem korupcije i da se bavi zaštitom ljudskih prava jer dokle god u fokusu budu prelazi Jarinje i Brnjak i neki pećinski obračuni nekih ljudi sa nemačkim vojnicima mi nećemo moći da idemo ka evropskim integracijama. Naravno, treba da idemo u korak sa svetom i tako da razmišljamo.“


Privrednici 'za'

Srpska privreda, iz koje 80 odsto izvoza ide u zemlje Evropske unije i regiona, najveći je pobornik evro-integracija.

Milan Janković, predsednik Privredne komore Beograda, tvrdi da je to i zbog toga što korist od Evrope nije samo zarada:

„Nego je korist od načina funkcionisanja. Međunarodni standardi i kriterijumi koji su ustaljeni i prihvaćeni ili su obavezni u Evropi. Privrednici su to već sve prihvatili, pre nego građani i pre nego crkva ili političari. I to je odgovor zašto evro integracije trebaju da budu ustaljene“, navodi Janković.

Velike firme, čak i u vreme finansijske krize, imaju velika očekivanja od poslova u Evropi.

Nikola Pavičić, direktor fabrike „Sintelon“ iz Bačke Palanke, koja posluje u okviru sistema „Tarket Istočna Evropa“ čija godišnja prodaja je 700 miliona evra, kaže da hrvatski put predstavlja podstrek ovdašnjim biznismenima, koji očekuju da se i u Srbiji reše problemi koji koče privredu:

„Znate šta je problem? Mi u Evropu ne možemo ući nikada ukoliko imamo nelikvidnost koju imamo sada. Sa ovom stopom inflacije i ovakvom korupcijom ne možemo u Evropu, kao i ukoliko je politička volja često jača od zakona. Sa ovakvim finansijskim stanjem i kamatama, takođe u Evropu ne možemo ući“, naglašava Nikola Pavičić.

Politička elita u Srbiji najčešće funkcioniše tako da osluškuje javno mnjenje, na osnovu čega formuliše političke stavove. Laslo Varga zato ne veruje da će biti velikih preokreta u donošenju odluka na putu evro-integracija.

„Politički rejting će biti ono što će najviše uticati na domaće političare. Dakle, ukoliko javno mnjenje bude „pritiskalo“ politiku, onda će politika pokušati da ispuni forme, ako se bude dešavalo suprotno, onda će se procesi suprotno odvijati“, kaže Varga.

U Beogradu se očekuje da će Hrvatska, u vreme kada bude učestvovala u telima Evropske unije, podržavati Srbiju u evro-integracijama i da će otvorena pitanja, kao što je na primer granica na Dunavu, biti rešavana bez pritisaka.

Činjenica da je bar polovina Srbije u ovom trenutku u kategoriji evro-skeptika, zaključuje Nikola Jovanović, posledica je sporih reformi i utiska da Evropska unija stalno postavlja nove preteške uslove, ali je bitno da postoji potencijal da se vrati nekadašnje poverenje u evropsku zajednicu:

„Srbi ipak shvataju značaj evropskih integracija. Ne veruju toliko sopstvenoj eliti pa se uzdaju u Evropu da malo i njih pogura da bolje rade. Tako da, ako se problem Kosova i Metohije reši na povoljan način, da se građani ne osećaju poniženi kakvo god da bude konačno rešenje, postoji mogućnost da ta podrška bude verovatno i veća nego što je bila na hrvatskom referendumu“, zaključuje Jovanović.
XS
SM
MD
LG