Pritisak Beograda na Crnu Goru suptilan ali opasan

Dok službeni Beograd, akademici, crkva i mediji svoj spahijski odnos prema Bosni i Hercegovini u najvećem broju slučajeva ostvaruju preko Milorada Dodika, dotle se na prilike u Crnoj Gori uglavnom utječe preko Mitropolije SPC, mitropolita Amfilohija i političkih saveznika na terenu.

Nakon crnogorskog referenduma 2006. godine, vlast u Srbiji, iako to nikada nije željela da prizna, preko svojih eksponenata u Crnoj Gori bila je vrlo uključena u neke od najvažniji događaja nakon obnavljanja crnogorske nezavisnosti.

Za mitropolita SPC u Crnoj Gori Amfilohija, bio je i ostao sporan crnogorski identitet, kao i većina njegovih obilježja, u prvom redu crnogorska crkva i posebno crnogorski jezik. Nikada nije prihvatio da su Srbi i Crnogorci dva naroda. Crnogorce je svojevremeno nazvao komunističkim nakotom. U javnim istupima Amfilohije ističe kako su Crnogorci zapravo uvijek bili Srbi:

„Onaj koji prekida svoje pamćenje i svoju vezanost za svoje pretke, taj se iskorjenjuje iz maslinovog drveta i ploda i ide u Evropu. Neka ide u Evropu, ali u Evropu se ne ide kao prosjak.“

Popis stanovništva u Crnoj Gori iz aprila prošle godine bio je novi momenat da se izvrši pritisak na Crnu Goru. Dok je srpska crkva iz usta novog patrijarha pozivala Srbe u Crnoj Gori da izađu u što većem broju i da se popišu, Vlada u Beogradu je pred popis usvojila strategiju u kojoj je za Srbe u Crnoj Gori tražila da budu konstitutivan narod.

Vlada Crne Gore je povodom Strategije uputila oštar protest Vladi Srbije, ocjenjujući da se tim dokumentom pokušava uticati na promjenu ustavnog poretka Crne Gore i da je u suprotnosti sa dobrosusjedskim odnosima.

Negdje u to vrijeme i predsjednik Boris Tadić je u Herceg Novom otvorio konzulat Srbije. Tada je pokušao da demantuje ocjene kako je to još jedna manipulacija Beograda i da tajming otvaranja konzulata Srbije u Crnoj Gori nema nikakve veze sa popisom.

„Takva država ima puno pravo i obavezu da brine o identitetu vlastitog naroda koji ne živi u matičnoj državi. To važi i za Crnu Goru kada su u pitanju Crnogorci u Srbiji i to važi za Srbiju kada su u pitanju Srbi u Crnoj Gori. Ali to se sve čini na način da se ni jednog trenutka ne sme dovesti u pitanje suverenitet integritet svake susedne države“, kazao je Tadić.

Koliko je Beograd ozbiljno shvatio priču o popisu, pokazao je i srpski teniser Novak Đoković, koji se takođe uključio u kampanju. Sa bilborda, postavljen duž crnogorskog primorja, pozivao je Srbe da se popišu u što većem broju.

Kada je prije mjesec, država Crna Gora, nakon gotovo 15 godina paralelnog funkcionisanja dvije akademije, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, odlučila da donošenjem novog Zakona objedini dvije akademije, uslijedile su oštre reakcije CANU, koja je pomoć u zadržavanju postojećeg statusa zatražila od Srpske akademije nauka i umjetnosti. Sa proslave pravoslavne Nove godine i mitropolit Amfilohije se uključio u tu priču, poručujući da država Crna Gora tlači i ponižava institucije kao što su CANU i Srpska crkva.

Podsjetimo, neke od aktivnosti CANU direktno su se kosile sa državnim odlukama. Poput njihovog zalaganja protiv crnogorskog jezika, zalagali su se za potapanje rijeke Tare, a kao kuriozitet ostaće upamćeno da su godinama najvišim islamskim poglavarima čestitali Božić.

Generalni sekretar Matice crnogorske, Marko Špadijer, kaže da je pritisak Srbije na Crnu Goru u vrijeme Slobodana Miloševića bio brutalan, a da je sada pritisak Beograda na Crnu Goru suptilan, ali ništa manje opasan.

„Ne možete sada stvarati 7. bataljon i neke paravojne jedinice i ovdje komandovati i zastrašivati ljude, ali možete biti protiv crnogorskoj jezika i tražiti da se mijenja zakon. Možete i na svakom koraku praviti opstrukciju državnog programa i interesa Crne Gore. U tom smislu se ne mijenja štošta, u smislu ideje, u smislu taktike. Strategija ostaje ista, a taktika se prilagođava vremenu i okolnostima“, istakao je Špadijer.

Kreatori takve politike pritisaka prema Crnoj Gori u suštini ne prihvataju činjenicu da je Crna Gora na referendumu 2006. obnovila nezavisnost:

„Potreban je program da se Crna Gora vrati jer inspiratori programa za vraćanje Crne Gore srpstvu ne priznaju Crnu Goru kao subjektivitet, kao suverenost. Oni smatraju da je to jedna istorijska greška i jedan pogrešan potez Crne Gore. Suverenost je samo jedna činjenica koja je takva, ali koja se može promijeniti“, kaže on.

Ako se uzme u obzir da je referendum o nezavisnosti Crne Gore i danas sporan za mnoge krugove u Beogradu, da se često sa visokih položaja mogu čuti ocjene kako su Srbi i Crnogorci isti narod, da se negira crnogorski jezik i Crnogorska pravoslavna crkva, a da Srpska crkva, preko mitropolita Amfilohija, provodi svoju misiju u Crnoj Gori, pitanje je da li država Crna Gora i na koji način odolijeva tim pritiscima.

„Plahi glavari, iz oportunizma i želje za dobrom saradnjom, ne prave dramatične poteze i često neadekvatno štite nacionalne interese. Kada su u pitanju nacionalni interesi i državna strategija, nema rukavica, ne može se dozvoliti da neko zaradi šamar po jednom obrazu jer građani neće imati povjerenje u takvu osobu i takvu vlast. U tom smislu imam zamjerku i primjedbu i ne dopada mi se način kako na mnoge izazove iz Srbije i provokacije reaguje crnogorska vlast“, zaključuje Špadijer.