Najveća svebalkanska institucija nakon propasti Titove Jugoslavije je bez sumnje 26-godišnji Edo Maajka (Edin Osmić, Brčko). Svi ga svojataju, ni on ne pokazuje pomanjkanje entuzijazma bilo da gostuje u Gračanici, Ljubljani, Splitu, Beogradu ili Sarajevu. Ipak, čini se da mu je Tuzla nešto malo više posebna, jer je tamo, uz radio-stanicu FM Jam, izrasla cijela jedna generacija hip-hoperske gerile, čiji je Edo najpoznatiji član. Albumi “Slušaj mater” i No sikiriki” su autentična remek-djela, koja su hip-hopu (je li to ono nešto gangstersko, crnačko?) dala osebujan i žestok balkanski obol. Živi u Zagrebu, gdje je pronašao svog prvog i vjerovatno najvažnijeg diskografa (“Krivo mi je jer su se svi bosanski izdavači šupački ponijeli prema meni”). Osmić je "pravo rado viđen" gdje god se govori ili pjeva na nekom od južnoslovenskih jezika.