Dostupni linkovi

logo-print

Štiks: BiH pokazuje Evropi put u budućnost


Pisac i publicista Igor Štiks, jedan je od potpisnika otvorenog pisma međunarodnoj zajednici da stane uz građanske proteste u BiH, u specijalnom video komentaru komentira socijalni bunt u Sarajevu, Tuzli i ostalim gradovima.

"Savim je jasno da partitokratija i vladavina stranaka je izgubila sav legitimitet i to ne samo u BiH. Građani u BiH su pokrenuli jedan eksperiment koji pokazuje način na koji će se, vjerujem, poltika ubuduće odvijati u Evropi," kađe Štiks u video komentaru za RSE.

Rođen u Sarajevu, nakon kojeg je živio u Zagrebu i Parizu, Štiks je predavač na Pravnom fakultetu u Edinburghu i objavljuje u stranim časopisima. Objavio je, između ostaloga, romane "Dvorac u Romagni" i "Elijahova stolica".

U nastavku pročitajte njegov tekst objavljen u The Guardianu "Bosna je ogledalo budućnosti Europe", koji je prevela Ena Stevanović.

Tačno trideset godina nakon što je u Sarajevu zapaljen olimpijski plamen, ovaj grad je ponovo gorio. U proteklih nekoliko sedmica prosvjednici su u eksploziji bijesa zbog loše socijalne situacije, siromaštva i stagnacije u ekonomskom i političkom sektoru zapalili nekoliko zgrada vlade. Kada je 1984.godine zapaljen olimpijski plamen imao sam sedam godina i živjeli smo odmah preko puta Olimpijskog stadiona. Dvije sedmice nismo mogli spavati jer je plamen bio toliko moćan. No, bili smo vrlo sretni jer je to bio plamen prosperiteta, mira i beskrajnih mogućnosti.

Tada je Sarajevo bilo grad kakav bi Europska unija samo poželjela imati: prosperitetan, raznolik i sekularan sa funkcionalnom industrijom, socijalnom jednakosti, zavidnom socijalnom mobilnosti i konzistentnim razvojem. Europska unija, kako znamo, nije uspjela dosegnuti takve ambicije.

Postoji još jedna slika Sarajeva iz prošlosti. Deset godina nakon Olimpijade, Sarajevo je bilo u ruševinama, što je tačna slika onoga što je Europa mislila da je ostavila iza sebe: opkoljen i uništen grad, žrtvu nacionalizma i sektaštva, bosanski krajolik prepun koncentracionih logora i masovnih grobnica. Europa je gledala, ali nije ništa učinila, kao da je slika koju je zauvijek ostavila u prošlosti bila isuviše očaravajuća.


Sada su Sarajveo i Bosna ponovo ogledalo Europe, njene sadašnjosti i budućnosti. Bosanski gradovi podsjećaju na London 2011.godine i na predgrađa Pariza 2005.godine: eksplozija bijesa i anarhično uništenje svih simbola političke, društvene i ekonomske moći. Gotovo dvadeset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma se čini da su lokalne elite i međunarodni igrači postigli konsenzus samo u jednoj stvari: kako što brže vratiti kapitalizam u državu. Ali upravo je masovna privatizacija i dovela do gotovo potpune deindustrijalizacije i zavisnosti na uvoznoj robi i uslugama koje se financiraju dužničkim ropstvom građana i njhove slabe države.

Rezultat toga je da su nacionalističke elite koje su uveliko odgovorne za rat u miru nagrađene, ne samo etničkim podjelama već i svim bogatstvom sa teritorija koji one kontroliraju. To je elita koju je međunarodna zajednica i EU putem svojih marginalnih političara koji se nazivaju „visokim predstavnicima“ tretirala kao svoje ključne partnere. A građani su ostali po strani.

No, postoji jedna velika razlika između ovog i protesta u drugim europskim gradovima, a to je da Bosna govori ravno u oči trenutnoj europskoj nevolji: ovo nije pobuna diskriminiranih skupina koje se teritorijalno grupisane u periferijama velikih gradova.

Ovo je pobuna čitave populacije koja je izložena neimaštini, društvenoj devastaciji i političkoj bijedi. U tome je Bosna slika budućnosti Europe: neukrotiva populacija iscrpljena zbog mjera štednje i prepuštena samoj sebi nakon raspada posljednjih ostataka socijalne države, država koja nema izglede za razvoj i koju vodi elita sumnjivog ili nikakvog legitimiteta koja se uz pomoć teško naoružanih policajaca brani od običnih građana.

Međutim, Bosna i Hercegovina danas predstavlja još jedan primjer. Širom države su osnovani plenumi građana, a za posebnu pohvalu je plenum građana Tuzlanskog kantona koji je postao toliko značajan da je sada u poziciji da imenuje predstavnike u lokalnoj vlasti. Ovdje govorimo o običnim ljudima koji su očajni i ljuti, ali u isto vrijeme i odlučni da se bore za bolje sutra i unatoč svim institucionalnim preprekama. Oni ne uzvikuju parole o tome kako bi demokracija trebala izgledati već umjesto toga svojim djelima sprovode participativnu demokratiju.

Bosna nam pokazuje scenarij nemira u drugim europskim zemljama, ali i izlaz kroz borbu njenih građana za socijalnu pravdu, jednakost i demokratiju. Naime, Bosna je primjer onoga šta Europa mora postati kako ne bi ponovo zakoračila u katastofu kao prije stotinu godina kada je atentatom na Franza Feridnanda u Sarajevu označen početak Prvog svjetskog rata. Europa tada nije osluškivala, baš kao što nije slijedila ni sliku koju je sarajevski olimpijski plamen 1984.godine projicirao ispod moga prozora.

Hoće li ona uspjeti shvatiti poruku koju joj bosanski građani sada šalju? Hoće li Europa ugasiti ovaj plamen i čekati da se dogodi erupcija na nekom drugom uglu kontinenta, vrlo brzo, ali kada već bude prekasno?

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG